
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
VREMENSKA SUZA
Vremena nam prolaze
U našem mimoilaženju
Istina, malim delom zato što sebično želimo nešto drugo
A najvećim zato što moramo
Šteta...
Jer u mimoilaženju prolazimo i mi
Noseći i sve što je u nama
Šteta.....za života trene
Što odoše bačeni u vreme
Dok stalno na kiši trenova bez kišobrana stojimo
Kapi k’o kamenje teške....i moje i tvoje...
Ne zna se čije su teže i gore
Tek po neka kap nam orosi dušu
Dodji....
Popi ovu vremensku suzu....
PS Dobro vam ovo tromo petkasto jutro.....



