Vrednost

Nažalost, sreo sam za života jednu bukvalno beskorisnu osobu koja ne radi ništa, leži kod kuće, razvlači se, nema dečka, ne privređuje nikako i nije produktivna apsolutno. Drugi joj donose, prinose, ona samo spava, jede, nuždi. Svela je sebe na nivo bebe od tri meseca, a ima trideset godina, što je tužno.

Nije ona beskorisna vec neiskoriscena. A verujem da je ono sto njoj najvise fali adekvatna pomoc. Ja je licno ne bih javno nazivao beskorisnom da ne bih prosao kao Laza s malim Japancem :)
 
Nije ona beskorisna vec neiskoriscena. A verujem da je ono sto njoj najvise fali adekvatna pomoc. Ja je licno ne bih javno nazivao beskorisnom da ne bih prosao kao Laza s malim Japancem :)

Pri svakom pokušaju da se uposli i da se trgne, ona jednostavno odbija bilo šta da sluša i naravno, najpametnija je od svih. Nažalost, opet kažem, ona je sama sebe dovela u situaciju da se tako može nazvati. Koliko god bilo ružno, tačno je pre svega.
 
Treba znati kako da pomognes. Kad ne znas, lako je dici ruke uz izgovor "Odbija da joj se pomogne" i "Ne moze da joj se pomogne".

Jednostavni pokusaji ne pale uvek. A ako oni koji su joj bliski nemaju zelju da joj pomognu, ko ce?

Deca nisu sama sebe stvorila vec su ih napravili roditelji i na njima je odgovornost da ih odgoje kako treba a ne da ih prepustaju stranim uticajima pa sta ispadne ispadne.

Znaju roditelji biti lenji i da nazivaju svoju decu lenjom a da pritom nisu svesni da su i oni sami lenji i da je to sto rade upravo znak njihove lenjosti.

Ali i lenjim roditeljima je potrebna pomoc.
 
Osobe koje ne poznajemo ili nam nisu bliske ne možemo karakterisati kao beskorisne i bezvredne, nije stvar da li smemo, smemo sve, da li možemo - to je drugo pitanje.

Nažalost, sreo sam za života jednu bukvalno beskorisnu osobu koja ne radi ništa, leži kod kuće, razvlači se, nema dečka, ne privređuje nikako i nije produktivna apsolutno. Drugi joj donose, prinose, ona samo spava, jede, nuždi. Svela je sebe na nivo bebe od tri meseca, a ima trideset godina, što je tužno.
Poznajem i ja jednu takvu žensku osobu, iako visoko školovana nema radnog staža. Nema dečka, mislim da ga nije ni imala, nikad je u životu nisam vidio s nekom rijateljicom. Vidim je jedino s sestrom koja joj je slična, tj sve isto osim toga što ima neki poslić. Sad jeli ona bezvrijedna? Šta ja znam, nije baš nešto vrijedna društvu ni sama sebi, mada opet ne možemo baš pečatirati odma. Ona je koliko ja vidim prije svega vrlo nesnalažljiva i živjela u nekom svom svijetu, gotovo kao u bajci. Ne može se čovjek tek tada trgnutikad dodje u neke godine(ona sad 39), tako preko rodjaka je počela nešto raditi ali ne može ona to izdržati. Nigdje ne ide, teško da kakvu odjeću kupuje, živi neki vrlo priprost život u kojem se događa baš išta. Što nema dećka(kao i sestra) je najodgovornija njena majka neka katolička fanatkinja koja im je punila glavu da svaka djevojka koja ode u noćni izlazak ***** i sl. Poznajem i jednog muškarca od 50 godina za kojega ne znam jeli ikada radio, ivi s starom materom koja ima penziju. Lipo se javi,nasmijan i sretan u nekoj toj svojoj izgubljenosti, ne krade, nije agresivan. Znam i jednog muškarca od 60 god koji je gotovo 25 god nezaposlen. Preživljava skupljanjem boca, u toj potrazi po smeću naidje na novine/časopise/knjige, kad se susretnemo raspravljamo o politici i poijestu, npr kako je društveno vlasništvo postalo državno pa privatno.

Ne možeš reći da su bezvrijedni mada nije da su nešto postigli ali opet ne znamo mi mnoge pojedinosti o njihovim životima. Sigurno znam da se u nikoga ne diraju za razliku od druge skupine, ljudi koji nisu uspješni i jako su ljubomorni i bijesni radi toga.
 
Poznajem i ja jednu takvu žensku osobu, iako visoko školovana nema radnog staža. Nema dečka, mislim da ga nije ni imala, nikad je u životu nisam vidio s nekom rijateljicom. Vidim je jedino s sestrom koja joj je slična, tj sve isto osim toga što ima neki poslić. Sad jeli ona bezvrijedna? Šta ja znam, nije baš nešto vrijedna društvu ni sama sebi, mada opet ne možemo baš pečatirati odma. Ona je koliko ja vidim prije svega vrlo nesnalažljiva i živjela u nekom svom svijetu, gotovo kao u bajci. Ne može se čovjek tek tada trgnutikad dodje u neke godine(ona sad 39), tako preko rodjaka je počela nešto raditi ali ne može ona to izdržati. Nigdje ne ide, teško da kakvu odjeću kupuje, živi neki vrlo priprost život u kojem se događa baš išta. Što nema dećka(kao i sestra) je najodgovornija njena majka neka katolička fanatkinja koja im je punila glavu da svaka djevojka koja ode u noćni izlazak ***** i sl. Poznajem i jednog muškarca od 50 godina za kojega ne znam jeli ikada radio, ivi s starom materom koja ima penziju. Lipo se javi,nasmijan i sretan u nekoj toj svojoj izgubljenosti, ne krade, nije agresivan. Znam i jednog muškarca od 60 god koji je gotovo 25 god nezaposlen. Preživljava skupljanjem boca, u toj potrazi po smeću naidje na novine/časopise/knjige, kad se susretnemo raspravljamo o politici i poijestu, npr kako je društveno vlasništvo postalo državno pa privatno.

Ne možeš reći da su bezvrijedni mada nije da su nešto postigli ali opet ne znamo mi mnoge pojedinosti o njihovim životima. Sigurno znam da se u nikoga ne diraju za razliku od druge skupine, ljudi koji nisu uspješni i jako su ljubomorni i bijesni radi toga.

S tim što ja nigde nisam napisao termin bezvredna, jer kao što smo do sad više puta ponovili, svako je bar nekome vredan, ako ništa drugo bar kao loš primer :)

Pričam o korisnom i beskorisnom. Nemam problem ni sa tim da neko proživi svoj život tako što će skupljati boce ili gledati u nebo i uživati, sve je to u redu, samo mislim da to nije smisao života, ali svi smo različiti.

Ne izbegavam da kažem za nekoga da je beskoristan ako doslovno ne radi ništa, ni kod kuće suđe ne opere, ne spremi bar da se jede, tako legne, ustane, obavi fiziološke potrebe, jede, legne i to je ceo život, po nedelju dana iz kuće ne izađe baš nigde i problem im je čak otići i do prodavnice koja je u kraju. Sve to možda navodi i na psihološke probleme, ali tu se traži pomoć.
 
Sad o drugom tipu neuspješnih osoba, tipu koji ne prihvaća svoju neuspješnost do tolike mjere da preziru uspješnije od sebe i smatraju se uspješnima što je neka vrsta deluzije. Prva takva osoba je moj bratić, alkoholičar i narkoman, uskoro 50 godina. Ima valjda godinu radnog staža, tip je zasnovao familiju,viditi će te nažalost.. Jedan put u svadji mi je rekao, "Ko te držina poslu debilu", a on dugotrajno nezaposlen. Ne može raditi, njega i familiju hrani mu njegova mater koja po čitave dane čisti, mada nije ni ona baš normalna. Više puta sam čuo od ljudi koji ga poznaju ali nisu u baš bliskom kontaktu da govori gluposti o nekim njegovim poslovima ili poslovima koje će započeti, što izaziva podsmijeh. Zanimljiva je i crtica o tome kako je za druge narkomane govorio da su jadnici i sl. Nitko u toj familiji nije dobrog zdravlja a nažalost kćer mu je teško bolesna.

Drugi primjer je ta ženska koju sam već spominjao u mojim postovima, vrtila me oko malog prsta i iskorištavla a zapravo nije mi ni bila cura. Ove godine navršava 40-etu godinu života, ima neke 3 godine radnog staža i to najviše jer je na jednom poslu direktor bio neki njen prijatelj pa je štitio. Odiše nevjerovatnom bahatošću, niz puta se sukobila s raznim ljudima, uključujući i fizičke sukobe na radnom mjestu. Hvali se često kako poznaje neke poznate osobe što je izgleda istina, ai što ona ima od toga??? Nema djece, nema muža ali rasturila je dva tri braka s time kad bi ovi ostavili žene radi nje onda bi ona ostavila njih.Nema više ni društva, s familijom(osim najužom) posvadjana, s umirićom babom se posvađala na mrtvo ime. Ne prihoduje, njeni je izdržavaju, glumi sreću ali vrlo loše, sva bolesna, raspada se, a to sve polazi od psihe.

Ova dva primjera, ne samo što ti pojedinci ne pridonose, oni su vrlo opasni po okolinu u svojoj mržnji, a ponajviše sami po sebe. Pojedinac je zapravo vrijedan onoliko koliko usrećuje samog sebe i neposrednu okolinu, a kako ovi samo sve rasturaju izgleda da su to bezvrijedni pojedinci? MNogo bezvrijedniji od onih u gornjem postu.
 
Da li se slažete da neki ljudi imaju veću vrednost od drugih?
Ako ćemo biti subjektivni (a velika većina jeste ), naravno da imaju. Ali za nas. Iz našeg ugla vise vrednujemo one koje volimo.

To ne mora objektivno biti tačno. Primer su osobe koje imaju izražene loše osobine ili se ne ponašaju fer(sebične su, brzoplete, nepredvidive)...

Jednostavno ih volimo, znače nam.

Ukoliko nam neko nije blizak, smemo li ga okarakterisati kao beskorisnu i bezvrednu osobu? Spustiti je za lestvicu ispod nas, pritom ne znajući ništa o njoj?

Primer za to je masovno etiketiranje svega šta nam se ne sviđa. Uz pomoć predrasuda, navike ili jednostavne potrebe da se ljudi klasifikuju po tablicama vrednosti.

(Autorska)Pogledajte prilog 1513455

Da, neki ljudi imaju veću vrednost, tačnije najpozitivnije se o njima priča jer su nama vredni. To je subjektivan osećaj i on ne mora da se odnosi samo na bliske ljude već i za druge koji su vredni..Vredni naše pažnje, poštovanja...

Ukoliko nam neko nije blizak ne možemo ga okrakterisati kao bezvrednu i beskorisnu osobu. Ne poznajemo dobro tu osobu i ružno je da im lepimo neke etikete.



Intrigantna tema...naravno da smo subjektivni, i često vršimo neke procene i gradacije...'volim moju decu, jer su moja'...nekad je to i zvanično - na primer, neko hoće u invalidsku penziju, pa ga komisija proglasi invalidom...a invalidus na latinskom znači - bezvredan...iako je taj npr. u nekim drugim, 'beskorisnim' sferama možda izuzetan, npr. lepo crta ili svira ili piše... on je za neku društvenu funkcionalnost i doprinos, proglašen bezvrednim...ima puno paradoksa, i mislim da ne treba mnogo lupati glavu oko toga, jer tu se slabo šta može promeniti.

Prvi put čujem, tj čitam da je invalid bezvredan. Osobe sa invaliditetom su baš to- osobe sa invaliditetom. Reč "invalid" mi pomalo smeta, nekako mi je ružna.


Ljudi se ne vole samo zbog onoga sto jesu vec i zbog onoga sto mogu biti. Najbolje vole oni koji mogu da prepoznaju potencijal i da pomognu istom da se ostvari uprkos svim trenutno prisutnim manama. Lako je voleti nekoga ko je savrsen.
Ali generalno gledano, nije jednostavno percipirati druge ljude kao vredne. Na to, siguran sam, znacajno uticu masovni mediji koji mogu ozibljno da iskvare nasu percepciju o ljudima. Ali i mimo toga, tesko je voleti ljude od kojih nemas trenutne koristi jer to zahteva razmisljanje na dugim stazama. A razmisljanje na dugim stazama bas i nije uobicajena pojava.

Vole se ljudi i koji ti nisu bliski iz prostog razloga sto ti potencijalno mogu biti od pomoci u buducnosti.

Vole se i ljudi sa psihickim i fizickim invaliditetima jer su potencijalni uzori tvojim potomcima ( a mozda i tebi i tvojim prijateljima. ) Ti ne mozes da bude siguran da ce nesreca koja je zadesila njih zaobici tebe i one koji su ti bitni.

I tako dalje.

Ovaj boldovani deo mi nije jasan. Svoja prijateljstva nisam gradila da bih imala neku korist. Isto je i kada su u pitanju emotivne veze. Znam da drugi ljudi drugačije razmišljaju i da sam nekima bila dobra i skroz okej kada su imali neku korist od mene. Zato su oni bivši prijatelji i bivši poznanici. Otišli su iz mog života onog trenutka kada su shvatili da ne radim više tamo i da fizički više nisam na poslu.

Sve to možda navodi i na psihološke probleme, ali tu se traži pomoć.

Da..toj osobi je potrebna pomoć, psihologa, psihijatra..ali je važno da to prihvati i samim tim čini početni korak ka boljem i drugačijem životu.
 
Ne izbegavam da kažem za nekoga da je beskoristan ako doslovno ne radi ništa, ni kod kuće suđe ne opere, ne spremi bar da se jede, tako legne, ustane, obavi fiziološke potrebe, jede, legne i to je ceo život, po nedelju dana iz kuće ne izađe baš nigde i problem im je čak otići i do prodavnice koja je u kraju. Sve to možda navodi i na psihološke probleme, ali tu se traži pomoć.
Најбитнија ствар јесте ефекат тојест последице твојих поступака. Истина не треба да се каже уколико ефекат није позитиван.

Ако ћеш бити погрешно схваћен, својом или туђом кривицом, или комбинацијом то двоје, онда је понекад боље да не кажеш ништа, да сачекаш да нађеш праве речи. Ја сам нисам нешто нарочито вешт по том питању али сматрам да томе треба да се тежи.

Например, рећи за некога да је бескористан се генерално тумачи буквално, као да си рекао да од те особе нема апсолутно никакве користе. А с оним ко никоме не може бити ни од какве користи, с њим можеш да радиш шта год хоћеш јер је апсолутно, тотално, универзално небитан. Можеш да га шутираш, можеш да га искоришћаваш, па и да га пошаљеш на онај свет. Ја сумњам да ти тако размиљаш и да си то хтео да кажеш али вероватноћа је да ћеш тако бити схваћен.

Други проблем је то што су такви људи по правилу предмет претеране критике. Ако их и ти критикујеш, онда им и ти стајеш на муку. Критика није увек решење и неретко је проблем.
 
Најбитнија ствар јесте ефекат тојест последице твојих поступака. Истина не треба да се каже уколико ефекат није позитиван.

Ако ћеш бити погрешно схваћен, својом или туђом кривицом, или комбинацијом то двоје, онда је понекад боље да не кажеш ништа, да сачекаш да нађеш праве речи. Ја сам нисам нешто нарочито вешт по том питању али сматрам да томе треба да се тежи.

Например, рећи за некога да је бескористан се генерално тумачи буквално, као да си рекао да од те особе нема апсолутно никакве користе. А с оним ко никоме не може бити ни од какве користи, с њим можеш да радиш шта год хоћеш јер је апсолутно, тотално, универзално небитан. Можеш да га шутираш, можеш да га искоришћаваш, па и да га пошаљеш на онај свет. Ја сумњам да ти тако размиљаш и да си то хтео да кажеш али вероватноћа је да ћеш тако бити схваћен.

Други проблем је то што су такви људи по правилу предмет претеране критике. Ако их и ти критикујеш, онда им и ти стајеш на муку. Критика није увек решење и неретко је проблем.

Istina treba da se kaže kad god si upitan za istu ili ako je situacija da je treba reći, po mom mišljenju.

To što za nekoga kažem da je beskoristan ja to zaista i mislim u bukvalnom smislu te reči, jer od te osobe niko nema koristi doslovno nikakve, pa ni ona sama. To ne znači da sa njom možeš da radiš šta god hoćeš, ne možeš da šutiraš ili bilo kako ugrožavaš, jer to što je osoba beskorisna ne znači da je bilo ko ima pravo ugrožavati na bilo koji način.
 
Prvi put čujem, tj čitam da je invalid bezvredan. Osobe sa invaliditetom su baš to- osobe sa invaliditetom. Reč "invalid" mi pomalo smeta, nekako mi je ružna.
Nevažeći, bezvredan...to su neki prevodi latinske reči invalidus. Reč jeste ružna, čitao sam da se neke osobe sa invaliditetom zalažu da se ona zameni rečju hendikep.
 
@Cvetoje Opet ponavljaš prevode sa latinskog. 🙂 Reč hendikep je već ušla u upotrebu, kao i skraćenica OSI.

Ovo sam samo usput primetila, nije mi želja da idem u off topic..Možemo o ovome da pišemo na novoj temi.
 
@Cvetoje Opet ponavljaš prevode sa latinskog. 🙂 Reč hendikep je već ušla u upotrebu, kao i skraćenica OSI.

Ovo sam samo usput primetila, nije mi želja da idem u off topic..Možemo o ovome da pišemo na novoj temi.
Reč invalid, koju koristimo, je nastala od latinske reči invalidus, ne razumem šta mi spočitavaš? Možda ti imaš neke svoje prevode te reči, što ipak ne znači da su validni ;)
 
Ovaj boldovani deo mi nije jasan. Svoja prijateljstva nisam gradila da bih imala neku korist. Isto je i kada su u pitanju emotivne veze. Znam da drugi ljudi drugačije razmišljaju i da sam nekima bila dobra i skroz okej kada su imali neku korist od mene. Zato su oni bivši prijatelji i bivši poznanici. Otišli su iz mog života onog trenutka kada su shvatili da ne radim više tamo i da fizički više nisam na poslu.
Тешко је објаснити зато што људи генерално повезују реч "корист" са негативним стварима.

Постоје људи који ће да те цене само док им константно дајеш нешто од онога што им треба. Оног тренутка када престанеш, тог тренутка ће престати да те цене и заборавиће те. Када људи причају о користи, обично причају о томе.

Али има и људи са којима можда никада ниси ушла у неку дубљу интеракцију и којима никада ништа конкретно ниси пружила, а који довољно знају о теби да би те ценили. Није увек једноставно открити ко те заиста цени, па тако неко ко не исказује никакво интересовање, ко се мошда опходи мало грубље према теби и ко никада ништа конкретно није ни тражио ни добио од тебе може бити неко ко те много више цени и поштује него неко ко те константно обасипа љубављу и ко редовно добија нешто од тебе.
 
Istina treba da se kaže kad god si upitan za istu
Covek ima odredjeni vrhovni cilj u zivotu a on nije iznosenje istine. Kad iznosenje istine ne ide u korist postizanja tog cilja, onda istinu ne treba govoriti, koliko god jako da te drugi ljudi vukli za jezik.

Mudrost je znati kada trebas da govoris a kada da cutis.

To što za nekoga kažem da je beskoristan ja to zaista i mislim u bukvalnom smislu te reči, jer od te osobe niko nema koristi doslovno nikakve, pa ni ona sama.
Za nesto se kaze da je korisno kada moze da se upotrebi da se zadovolji necija potreba. Kajsija u ciniji je korisna i kada je niko ne upotrebljava, npr. jede, jer postoji mogucnost da je neko upotrebi da zadovolji glad. Valja razlikovati aktuelno od potencijalnog. Koliko je neko koristan odnosi se na potencijale koje taj neko poseduje. Reci da je neko beskoristan znaci da nikada nikome ne moze da bude od koristi.
 
Covek ima odredjeni vrhovni cilj u zivotu a on nije iznosenje istine. Kad iznosenje istine ne ide u korist postizanja tog cilja, onda istinu ne treba govoriti, koliko god jako da te drugi ljudi vukli za jezik.

Mudrost je znati kada trebas da govoris a kada da cutis.


Za nesto se kaze da je korisno kada moze da se upotrebi da se zadovolji necija potreba. Kajsija u ciniji je korisna i kada je niko ne upotrebljava, npr. jede, jer postoji mogucnost da je neko upotrebi da zadovolji glad. Valja razlikovati aktuelno od potencijalnog. Koliko je neko koristan odnosi se na potencijale koje taj neko poseduje. Reci da je neko beskoristan znaci da nikada nikome ne moze da bude od koristi.

Reći da je neko beskoristan može biti i trenutna situacija u kojoj se čovek svesno našao, ja nisam rekao od nje nikad u životu ništa nema, trajno beskorisna osoba. Porediti živu osobu koja ima XY funkcija koju može da obavlja i kajsiju koja ima dve svrhe, da postane piće ili hrana u bilo kom obliku, u najmanju ruku je skandalozno.

Svako bez psihičkih i fizičkih nedostataka u najmanju ruku može sebi da obezbedi prehranu i egzistenciju, ako ništa drugo izađe na semafor i prosi, čak je i to neka aktivnost koja će generisati neki prihod i dešavanje.

Ne slažem se ni da ima određeni vrhovni cilj u životu, jer svako ima svoj sopstveni cilj, čak i na tom višem nivou, nemaju svi određen isti vrhovni cilj.
 
Koliku vrednost za vas ima čovek koji je nekada rekao nešto, šta vas je navelo da promenite mišljenje ?
Neko, koga možda ni ne poznajete, niti su reči upućene vama. Jednostavno ste se zamislili nad nečijom izjavom i shvatili u čemu grešite.
Nebitno što ta osoba ne zna da postojite.
Uticala je na neku vašu odluku.
Retki su takvi ljudi.
Ali vredniji su od suvog zlata.
Bog mi je poslao nekoliko puta bas takve ljude u zivot.
Neke zaista a neke ovako virtuelno.
zahvalan sam i za jedne i za druge.
 
Koliku vrednost za vas ima čovek koji je nekada rekao nešto, šta vas je navelo da promenite mišljenje ?
Neko, koga možda ni ne poznajete, niti su reči upućene vama. Jednostavno ste se zamislili nad nečijom izjavom i shvatili u čemu grešite.
Nebitno što ta osoba ne zna da postojite.
Uticala je na neku vašu odluku.

Odlično pitanje. Par osoba je uticalo na mene. Zauvek ću ih pamtiti i one su za mene vredne.
 

Back
Top