Vrednost

Zelena milja

Poznat
Poruka
8.326
Da li se slažete da neki ljudi imaju veću vrednost od drugih?
Ako ćemo biti subjektivni (a velika većina jeste ), naravno da imaju. Ali za nas. Iz našeg ugla vise vrednujemo one koje volimo.

To ne mora objektivno biti tačno. Primer su osobe koje imaju izražene loše osobine ili se ne ponašaju fer(sebične su, brzoplete, nepredvidive)...

Jednostavno ih volimo, znače nam.

Ukoliko nam neko nije blizak, smemo li ga okarakterisati kao beskorisnu i bezvrednu osobu? Spustiti je za lestvicu ispod nas, pritom ne znajući ništa o njoj?

Primer za to je masovno etiketiranje svega šta nam se ne sviđa. Uz pomoć predrasuda, navike ili jednostavne potrebe da se ljudi klasifikuju po tablicama vrednosti.

(Autorska)
tuga.jpg
 
Vrijednost ljudskog života je složena i subjektivna tema. Različiti ljudi i kulture mogu imati različite stavove o tome šta čini ljudski život vrijeednim..
Bez obzira na sve životne aspekte koje ljudi mogu imati, čini mi se da je ona koja ga odlikuje dobrotom i dovoljnom dozom humanosti, jedna od najvećih vrijednosti čovjeka. A da li mi vrednujemo nekog svog više nego što zaslužuje je naše individualno pravo a čini mi se i nekakva obaveza, što ne oslikava prave vrijednosti jer se radi o subjektivnom činu a ne o stvarnom.
 
A da li mi vrednujemo nekog svog više nego što zaslužuje je naše individualno pravo a čini mi se i nekakva obaveza, što ne oslikava prave vrijednosti jer se radi o subjektivnom činu a ne o stvarnom.
Naravno, toga sam svesna.
Subjektivno mišljenje. Nama dragi ljudi za nas imaju vrednost.

Nepoznate ili nedovoljno poznate osobe često prođu olako okarakterisane kao nebitne.
Uvek mi prođe kroz glavu "pa ona/on je nečije dete", sigurno ima i dobroga, vrednoga.

Nemoguće da je neko prepun vrlina, a neko dno.
 
Vrednost čovekovog života (i sama sam čovek, pa sam dosta gledala i u sebe) me je navela da se sve vreme razvijam i tražim bolje objašnjenje i razumevanje.
Jednaki smo po mnogo pitanja, ali nismo jednaki po ljubljenosti i voljenosti. Nisam ljubljen i voljen? Neminovno je da u nekom trenutku padnemo u nevoljenje i neljubljenje, grubost, antipatiju, čak i okrutnost, zlobu.
Voljeni i ljubljeni paze jedni na druge, praštaju, prevazilaze probleme lagano.
Nevoljeni i neljubljeni ne znaju kako drugačije da se čupaju osim da postanu grozni, nasilni, loši- (obavezno i moćni)i prema onima koji su im zadali bol, i prema onima koji žele da im pomognu.
 
Vrednost, u kontekstu ljudi i ljudskog drustva, postoji samo kao subjektivna kategorija.

Ne postoji 'objektivna vrednost', ili neka metafizicka vrednost.

Postoji samo trziste subjektivnih vrednosti, koje na kraju izgrade neki ekvilivrijum, pa vecina ljudi prihvati taj ekvilibrijum. Ali to je i dalje subjektivni utisak, i taj ekvilibrijum se stalno poremeti, pa se pravi novi.

Kako se gradi taj ekvilibrijum, zavisi i od spoljasnih elemenata u drustvu, da li je sistem odozdo-nagore, ili obrnuto, itd.
 
Da li se slažete da neki ljudi imaju veću vrednost od drugih?
Ako ćemo biti subjektivni (a velika većina jeste ), naravno da imaju. Ali za nas. Iz našeg ugla vise vrednujemo one koje volimo.

To ne mora objektivno biti tačno. Primer su osobe koje imaju izražene loše osobine ili se ne ponašaju fer(sebične su, brzoplete, nepredvidive)...

Jednostavno ih volimo, znače nam.

Ukoliko nam neko nije blizak, smemo li ga okarakterisati kao beskorisnu i bezvrednu osobu? Spustiti je za lestvicu ispod nas, pritom ne znajući ništa o njoj?

Primer za to je masovno etiketiranje svega šta nam se ne sviđa. Uz pomoć predrasuda, navike ili jednostavne potrebe da se ljudi klasifikuju po tablicama vrednosti.

(Autorska)Pogledajte prilog 1513455
ne znam kako se to vrednuju ljudi.
Ne umem to.
A sto se tice subjektivnosti...
oni koje volim i koji su mi dragi nisu za mene automatski vredniji i bolji od drugih.
Samo ih bolje poznajem.
Ljudi vrednih paznje ima svuda pa i na ovom forumu,.
Problem je maskenbal koji ljudi stalno igraju.
Kako godine prolaze sve manje imam strpljenja sa igrama i igricama.
Sve karte na sto pa kako bude...
Oduvek sam tako ziveo.
 
Vrednost, u kontekstu ljudi i ljudskog drustva, postoji samo kao subjektivna kategorija.

Ne postoji 'objektivna vrednost', ili neka metafizicka vrednost.

Postoji samo trziste subjektivnih vrednosti, koje na kraju izgrade neki ekvilivrijum, pa vecina ljudi prihvati taj ekvilibrijum. Ali to je i dalje subjektivni utisak, i taj ekvilibrijum se stalno poremeti, pa se pravi novi.

Kako se gradi taj ekvilibrijum, zavisi i od spoljasnih elemenata u drustvu, da li je sistem odozdo-nagore, ili obrnuto, itd.
Mera čoveka je koliko ga (sebe, sebi drage) volimo.
Zašto nam se slamaju srca kad hiljadama kilometara od nas neko strada bez obzira na sve razlike?
Bol se oseća za nekim koga voliš-bezuslovno, bez obzira na sve!
Srbiji je teško da uzme stranu u ratu između Rusije i Ukrajine ma koliko smo sentimentalni i ostrašćeni prema velikoj i za nas odlučujućoj Rusiji, i isto toliko smo nesvrstani po pitanju žarišta u Izraelu.
Većina voli ljudstvo, čoveka, i svaku dušu želi da poštedi, spase. Želimo da to sve prestane!
Srbija želi da to stane, prestane-nijedna žrtva nam nije mila, ni na jednoj, ni na drugoj strani.
Život je skuplji od naših "igara". Igre sa životima treba da prestanu!
 
Intrigantna tema...naravno da smo subjektivni, i često vršimo neke procene i gradacije...'volim moju decu, jer su moja'...nekad je to i zvanično - na primer, neko hoće u invalidsku penziju, pa ga komisija proglasi invalidom...a invalidus na latinskom znači - bezvredan...iako je taj npr. u nekim drugim, 'beskorisnim' sferama možda izuzetan, npr. lepo crta ili svira ili piše... on je za neku društvenu funkcionalnost i doprinos, proglašen bezvrednim...ima puno paradoksa, i mislim da ne treba mnogo lupati glavu oko toga, jer tu se slabo šta može promeniti.
 
Da li se slažete da neki ljudi imaju veću vrednost od drugih?
Ako ćemo biti subjektivni (a velika većina jeste ), naravno da imaju. Ali za nas. Iz našeg ugla vise vrednujemo one koje volimo.

Vrednost je osobina koja je objektivna ( = ne zavisi od misljenja pojedinaca ) ali relativna ( = ono sto ima odredjenu vrednost za jednu osobu nema nuzno istu vrednost i za drugu. )

Valja znati razliku izmedu reci "subjektivno" i reci "relativno". To nisu sinonimi :)

Vrednost oznacava koliko je neko ili nesto od koristi nekome. Naprimer, ja mogu biti od manje koristi, i samim tim od manje vrednosti, tebi nego nekoj drugoj osobi.

Vrednost moze bit pozitivna, neutralna ili negativna.

Pozitivna vrednost znaci da je neko ili nesto od koristi nekome.

Negativna vrednost znaci da je neko ili nesto stetno za nekoga.

Neutralna vrednosti ( "bezvredan", "bezvredno" ) znaci da nije ni koristno a ni stetno.

Ljubav je percepcija pozitivne vrednosti. Samim tim, ljubav je subjektivna kategorija. To sto neko voli nekoga, tj. percipira ga kao korisnim za sebe, ne znaci da to stvarno jeste. Ljubav moze biti slepa.

To sto ti neko nije blizak i sto ga ne poznajes ne znaci da nema nikakvu vrednost za tebe ali moze da znaci da ima manju nego neko ko ti je blizak. Pozitivna vrednost moze biti manja ili veca ali u svakom slucaju je pozitivna.

Naprimer, kad vec pricamo o tome, ja ne znam mnogo o tome ko si ti, ali na osnovu onoga sto znam, imam dovoljno razloga da ne budem ravnodusan -- i to na pozitivan nacin.

Ljudi generalno imaju pozitivnu vrednost.
 
Poslednja izmena:
ono sto ima odredjenu vrednost za jednu osobu nema nuzno istu vrednost i za drugu. )
Pa da, na ovo sam i mislila, ne možemo biti objektivni kada vrednujemo blisku osobu.
Mislim, možda neko i može...
Ljudi generalno imaju pozitivnu vrednost.
Zato mi nisu jasni komentari "bezvredan", "nikakav"...
Mi, kao pojedinci, ne moramo i ne možemo voleti sve, Ali, ako se neko ne uklapa u naše viđenje uspešnosti, ne znači da nekome nije bitan.
Svako ima nešto svoje, lično i vredno.
 
Pa da, na ovo sam i mislila, ne možemo biti objektivni kada vrednujemo blisku osobu.
Mislim, možda neko i može...

Ljudi -- i to ne samo obicni ljudi -- cesto kazu "objektivno" umesto "univerzalno".

Univerzalno je ono sto vazi za sve.

Moj roditelji su meni jako bitni ali to nije nesto sto je univerzalno tj. nisu isto toliko bitni i drugim ljudima.

Biti objektivan znaci biti realan. Ako volis osobu koja ti unistava zivot, onda tvoja ljubav nije objektivna i bazirana je na iluzijama.
 
Nepoznate ili nedovoljno poznate osobe često prođu olako okarakterisane kao nebitne.
Uvek mi prođe kroz glavu "pa ona/on je nečije dete", sigurno ima i dobroga, vrednoga.

Nemoguće da je neko prepun vrlina, a neko dno.

Ljudi se ne vole samo zbog onoga sto jesu vec i zbog onoga sto mogu biti. Najbolje vole oni koji mogu da prepoznaju potencijal i da pomognu istom da se ostvari uprkos svim trenutno prisutnim manama. Lako je voleti nekoga ko je savrsen.

Ali generalno gledano, nije jednostavno percipirati druge ljude kao vredne. Na to, siguran sam, znacajno uticu masovni mediji koji mogu ozibljno da iskvare nasu percepciju o ljudima. Ali i mimo toga, tesko je voleti ljude od kojih nemas trenutne koristi jer to zahteva razmisljanje na dugim stazama. A razmisljanje na dugim stazama bas i nije uobicajena pojava.

Vole se ljudi i koji ti nisu bliski iz prostog razloga sto ti potencijalno mogu biti od pomoci u buducnosti.

Vole se i ljudi sa psihickim i fizickim invaliditetima jer su potencijalni uzori tvojim potomcima ( a mozda i tebi i tvojim prijateljima. ) Ti ne mozes da bude siguran da ce nesreca koja je zadesila njih zaobici tebe i one koji su ti bitni.

I tako dalje.
 
Ljudi -- i to ne samo obicni ljudi -- cesto kazu "objektivno" umesto "univerzalno".
Moguće da sam koristila pogrešan termin.
Ja reč objektivno povezujem sa neutralnošću.
Lako je voleti nekoga ko je savrsen.
Niko nije savršen.
Vole se i ljudi sa psihickim i fizickim invaliditetima
Naravno da se vole.

Ne mogu ljubav da vezujem za neku korist.
Pokušala sam, ne ide mi.
 
Ne mogu ljubav da vezujem za neku korist.
Pokušala sam, ne ide mi.
To radi mozak podsvesno. Korist nisu samo pare i tako te neke ocigledne stvari.

Niko nije savršen.

Znas sta sam hteo da kazem. Lakse je voleti nekoga ko trenutno ima odredjene kvalitete nego nekoga ko ce imati iste te u nekoj blizoj, a kamo li daljoj, buducnosti.
 
Objektivno znaci nepristrasno i cesto se koristi u politickom govoru.

Rec ima dva osnovna znacenja.

Ovo sto ti pominjes je jedno od ta dva i odnosi se na procenu na koju nisu uticali faktori koji ne trebaju da uticu na nju. Cesto su ti faktori stvari tipa koliko ti se dopada neko. Naprimer, kada ocenjujes ucenika, na ocenu ne sme da utice koliko volis tog ucenika. Cilj je da procena bude sto rigoroznija tako da je rezultat sto blizi realnom stanju stvari.

Postoji i drugo, ontolosko odn. metaficiko, znacenje te reci ali time bi se udaljili sa teme i zakoracili na teritoriju filozofije. A postavljaca teme to verovatno ne zanima.
 
Da li se slažete da neki ljudi imaju veću vrednost od drugih?
Ako ćemo biti subjektivni (a velika većina jeste ), naravno da imaju. Ali za nas. Iz našeg ugla vise vrednujemo one koje volimo.

To ne mora objektivno biti tačno. Primer su osobe koje imaju izražene loše osobine ili se ne ponašaju fer(sebične su, brzoplete, nepredvidive)...

Jednostavno ih volimo, znače nam.

Ukoliko nam neko nije blizak, smemo li ga okarakterisati kao beskorisnu i bezvrednu osobu? Spustiti je za lestvicu ispod nas, pritom ne znajući ništa o njoj?

Primer za to je masovno etiketiranje svega šta nam se ne sviđa. Uz pomoć predrasuda, navike ili jednostavne potrebe da se ljudi klasifikuju po tablicama vrednosti.

(Autorska)

Osobe koje ne poznajemo ili nam nisu bliske ne možemo karakterisati kao beskorisne i bezvredne, nije stvar da li smemo, smemo sve, da li možemo - to je drugo pitanje.

Nažalost, sreo sam za života jednu bukvalno beskorisnu osobu koja ne radi ništa, leži kod kuće, razvlači se, nema dečka, ne privređuje nikako i nije produktivna apsolutno. Drugi joj donose, prinose, ona samo spava, jede, nuždi. Svela je sebe na nivo bebe od tri meseca, a ima trideset godina, što je tužno.

Naravno da je nekome vredna, roditeljima, bližnjima, bez nje bi im bilo teško siguran sam, ali prosto korisna nije.
 
Ne, jer ne znamo mnogo o njima. I ne znamo kakvi su zapravo. Prilepiti etiketu je najlakše.

Ovo mi već liči na etiketu.😶

Morate razlikovati etiketu od činjeničnih stvari. Etiketa je kad neko vidi prelepu devojku u dobrom autu, pa ga nalepi odmah "ma, ku*va!". Činjenična stvar je kad ti pouzdano znaš da je ona to pa prokomentarišeš.
 
Morate razlikovati etiketu od činjeničnih stvari. Etiketa je kad neko vidi prelepu devojku u dobrom autu, pa ga nalepi odmah "ma, ku*va!". Činjenična stvar je kad ti pouzdano znaš da je ona to pa prokomentarišeš.
Razlikujemo.
Etiketa je lepljenje osobine čoveku.
Po nepisanom pravilu..loše osobine.
Uglavnom nekome koga ne poznajemo dobro, čuli smo priče o njemu, rekli su nam.

Pouzdano možemo da znamo ukoliko smo imali kontakt s tom osobom, kroz razgovor, vrreme provedeno zajedno. Tek tada.
 
Razlikujemo.
Etiketa je lepljenje osobine čoveku.
Po nepisanom pravilu..loše osobine.
Uglavnom nekome koga ne poznajemo dobro, čuli smo priče o njemu, rekli su nam.

Pouzdano možemo da znamo ukoliko smo imali kontakt s tom osobom, kroz razgovor, vrreme provedeno zajedno. Tek tada.

Osoba o kojoj sam ja pričao, to je osoba koju znam lično i sa kojom sam proveo vreme, imao kontakt.

Ne znam na koga si ti mislila da ja mislim, ali ja upravo i pričam o ljudima koje znam, ne etiketiram nikoga.

Mislim, kako bih uopšte mogao za nekoga reći da je beskoristan ako ne znam da li je?
 
Znači neko blizak...
Dobro, hvala na odgovoru.

Naravno, bilo bi dosta glupo i bezobrazno pričati o nekome koga ne znaš.

Lepo je to sto mu persisras :) Voleo bih da vise ljudi persiraju jedni drugima. To je jako lep nacin da se iskaze postovanje.

Joj :)

Sa Zelenom miljom nema razloga za bilo kakav vid nepoštovanja, nekad se i ne razumemo, ali poštovanje se ne dovodi u pitanje.
 

Back
Top