" Vernici danas obeležavaju praznik Vrbicu ili Lazarevu subotu, pripremajući se, u poslednjoj sedmici posta, za najveći praznik, Uskrs. Ovaj praznik mnogi u Srbiji slave kao svoju krsnu slavu.
Subota svetog pravednog Lazara, uoči Cveti, posvećena je vaskrsenju Lazara iz Vitinije, koga je Isus Hristos posle četvorodnevnog prebivanja u grobu vaskrsao iz mrtvih. Ovaj praznik je ustanovljen u Jerusalimu krajem IV veka. Posle vaskrsenja, Lazar je bio episkop na Kipru.
Hrišćanski praznik Lazareva subota praznuje se kao poseban, vrlo živopisan običaj poznat pod imenom Vrbica. Ovog dana bralo se olistalo pruće od vrbe preko koga se prenosila snaga zelenila na decu i odrasle. U ovom običaju sačuvani su ostaci verovanja u kojima vrba zbog svog bujnog rasta ima veliki značaj u narodnom životu. "
U mom zaseoku , bivao je običaj da na današnji dan idu mlade devojke , ciganke , ukrašenih glava , vencima od poljskog cveća , u raškošnim cvetnim suknjama - višeslojnim , pevajući divne pesme šorom . Znale bi da sa muzičkom pratnjom zastanu na zelenim livadama u takozvana vilina kola , odigraju koje kolio uz pesmu - a nakon toga ih domaćice iz komšiluka darivaju , novcima , kokošijim jajima i ponečim od hrane , pa ih dokite baštinskim cvećem i isprate dalje ! Ove devojke zvali smo Lazaricama , i bile su sastavni deo prolećnog buđnja života !
Kažu da Bogovi postoje sve dok ih ljudi pominju i mole im se , a običaji sve dok ljudi ih praktikuju i o njima pričaju !
Lazarica više nema , ali neka amaterska kulturno umetnička društva izvode njihova vilinska kola , pa tako i one žive kroz ovaj nov vid praktikovanja , pa i net pominjanja !
Subota svetog pravednog Lazara, uoči Cveti, posvećena je vaskrsenju Lazara iz Vitinije, koga je Isus Hristos posle četvorodnevnog prebivanja u grobu vaskrsao iz mrtvih. Ovaj praznik je ustanovljen u Jerusalimu krajem IV veka. Posle vaskrsenja, Lazar je bio episkop na Kipru.
Hrišćanski praznik Lazareva subota praznuje se kao poseban, vrlo živopisan običaj poznat pod imenom Vrbica. Ovog dana bralo se olistalo pruće od vrbe preko koga se prenosila snaga zelenila na decu i odrasle. U ovom običaju sačuvani su ostaci verovanja u kojima vrba zbog svog bujnog rasta ima veliki značaj u narodnom životu. "
U mom zaseoku , bivao je običaj da na današnji dan idu mlade devojke , ciganke , ukrašenih glava , vencima od poljskog cveća , u raškošnim cvetnim suknjama - višeslojnim , pevajući divne pesme šorom . Znale bi da sa muzičkom pratnjom zastanu na zelenim livadama u takozvana vilina kola , odigraju koje kolio uz pesmu - a nakon toga ih domaćice iz komšiluka darivaju , novcima , kokošijim jajima i ponečim od hrane , pa ih dokite baštinskim cvećem i isprate dalje ! Ove devojke zvali smo Lazaricama , i bile su sastavni deo prolećnog buđnja života !
Kažu da Bogovi postoje sve dok ih ljudi pominju i mole im se , a običaji sve dok ljudi ih praktikuju i o njima pričaju !
Lazarica više nema , ali neka amaterska kulturno umetnička društva izvode njihova vilinska kola , pa tako i one žive kroz ovaj nov vid praktikovanja , pa i net pominjanja !
