...vrata Otrantska...

...lelujas kao neodlucni vjetar
mrsteci svoje malo jezero u planini
sta
ako te Dijana opomene
i Zevsa prizove
neces valjda u ljubicaste visine otici
i poglede osiromasiti moje
jos ako i kradje postoje
smrtne oci
htjele ili ne
besmrtnost ce pozvati
ne znam te
ali prizivi i snovi
nadogradjuju moje moci
i ako nemocno se blize
ali
blize se
i time hrane
zaboli to
kao Prometeja
njegove rane
kad mu Orao prilazi
a mene odlasci nenajavljeni
i pune oci
sto ni mrakom se
ne prazne...olaksavaju...
...
volio bih da ostanes
tu gdje si lelujas
svjetiljkom
tvoga hoda
pogledom koji samo
mene promasuje
i budi dubine vulkanske
koje bi Okeanu
provalom kroz
prostore Otrantske...
 
Poslednja izmena:
Kliknite za proširenje...
faraonn:
...lelujas kao neodlucni vjetar
mrsteci svoje malo jezero u planini
sta
ako te Dijana opomene
i Zevsa prizove
neces valjda u ljubicaste visine otici
i poglede osiromasiti moje
jos ako i kradje postoje
smrtne oci
htjele ili ne
besmrtnost ce pozvati
ne znam te
ali prizivi i snovi
nadogradjuju moje moci
i ako nemocno se blize
ali
blize se
i time hrane
zaboli to
kao Prometeja
njegove rane
kad mu Orao prilazi
a mene odlasci nenajavljeni
i pune oci
sto ni mrakom se
ne prazne...olaksavaju...
...
volio bih da ostanes
tu gdje si lelujas
svjetiljkom
tvoga hoda
pogledom koji samo
mene promasuje
i budi dubine vulkanske
koje bi Okeanu
provalom kroz
prostore Otrantske...
Kliknite za proširenje...

divna pesma prijatelju i pesnice :heart:
 
Nekakva neprirodna tišina izbija iz stihova ovog strastvenog pesnika... Bež šuma, bez glasa, plemenita, savršena tišina...

Prepuštajući se pažnjom, nisam našla ništa apsurdno i neprirodno u okruženju opisanom stihovima. Naprotiv, sve bilo je uobičajeno... i neodlučni vetar što leluja, i Dijana i Zevs u ljubičastim visinama, osiromašeni pogledi i smrtne oči, Ptolomej i njegove rane, nenajavljeni odlasci, "pune oči što mrakom se ne prazne", "volio bih da ostaneš", "lelujaš svetiljkom tvoga hoda", "pogledom koji tamo mene promašuje", "i budi dubine vulkanske koje bi Okeanu provalom kroz prostore Otrantske"...

Savršena tišina, bez šuma, bez glasa...
Ništa čudno... osim potpunog prepuštanja opsednutosti večnošću...

Moji koraci odzvanjaju goli u ravnodušnoj tišini.
I dok talasaju munje Faraonovih reči kroz koje me posmatra, postadoh svesna neizrecivog odnosa lepote lelujanja i mreškanja čiste, nežne i plavkaste vode na planini ljubičastih visova pesnikove ljubavi.

Zastrašujući nemir, vrtoglavica i ogroman mir, zbunjenost i jasnost, okončalo je shvatanje da ne čitam ja svojim očima prelepe stihove, već da je u pitanju muzika...
Bolna i preglasna muzika bogova, kojom mi Faraonn te stihove došaptava...

Screenshot_38.png


:heart2:
 
Poslednja izmena:
...to su rijeci i kompletan vokabular
kojim bih ja usao u Poeziju J.Ducuca
moga,
neomiljena Pjesnika
za kojeg su veliki kriticari nase poezije
izrekli da svaki poznatiji pjesnik morao bi imati bar
deset jakih pjesama
a Ducic je imao bar 100...
Pjesnici su bica koje Indijanci ne bi smatrali ni za prijatelje jos manje
za neprijatelje
dok su umom poremecene smatrali
svetim individuama
jer , po njihovom misljenju,
oni zive u drugim svjetovima ili dimenzijama
Pjesnici imaju svoj svijet i ne bih rekao dimenziju
jer , po prirodi svojeg ispoljavanja, oni obasjavajuci
svoje interesno polje
ustvari prodiru i prte put navise
ko i koliko uspije
...kad pisu o visim osjecanjima i 'zastitnicima' istih
tako i takvim vokabularom
i moraju
ne mogu zmiju toplinom kititi
ili hrastu podariti sum jasike
...moja Prijateljica i jak analiticar
jak esteticar kao i etnolog
kojoj eticnost zadire u surovost istine
i o moralu i o 'ucescu' pojedinca u njemu
zato Faraonn
kad vidi njene redove
ispod svojih
zna
da mora opet
u svoje redove da udje
da zbije te redove
kao zapovjednik rimskih redova
ili Sogun srednjovjekovnog Japana...
kad udje medju svoje Samuraje...
P.S.
... :hvala: :cvet:
 
Poslednja izmena:
faraonn:
...to su rijeci i kompletan vokabula
kojim bih ja usao u Poeziju J.Ducuca
moga,
neomiljena Pjesnika
za kojeg su veliki kriticari nase poezije
izrekli da svaki poznatiji pjesnik morao bi imato bar
deset jakih pjesama
a Ducic je imao bar 100...
Pjesnici su bica koje Indijanci ne bi smatrali ni za prijatelje jos manje
za neprijatelje
dok su umom poremecene smatrali
svetim individuama
jer , po njihovom misljenju,
oni zive u drugim svjetovima ili dimenzijama
Pjesnici ima svoj svijet i ne bih rekao dimenziju
jer , po prirodi svojeg ispoljavanja, oni obasjavajuci
svoje interesno polje
ustvari prodiru i prte put navise
ko i koliko uspije
...kad pisu o visim osjecanjima i 'zastitnicima istih
tako i takvim vokabularom
i moraju
ne mogu zmiju toplinom kititi
ili hrastu podariti sum jasike
...moja Prijateljica i jak analiticar
jak esteticar kao i etnolog
kojoj eticnost zadire u surovost istine
i o moralu i o 'ucescu' pojedinca u njemu
zato Faraonn
kad vidi njene redove
ispod svojih
zna
da mora opet
u svoje redove da udje
da zbije te redove
kao zapovjednik rimskih redova
ili Sogun srednjovjekovnog Japana...
kad udje medju svoje Samuraje...
P.S.
... :hvala: :cvet:
Kliknite za proširenje...

Napisa Lepota od Čoveka i Pesnika...

:ukras6: :vzagrljaj:
 
Uhh... Kad me ovako prozivas.... :mrgreen:

Poeziju citam srcem, tako da i ne mogu biti nesto kriticna ... ali mogu reci koja osjecanja bude tvoji stihovi u meni.
Strah i zelja, rastu iz istog izvora, preplecu se i bore, ne jenjavajici pred snagom onog drugog. Raste i potreba da se ostane sto duze u toj neizvjesnosti, slatkoj strepnji koja ne zali zrtve samo da traje.
U toj nestvarnoj tisini iscekivanja pobjedjuje strah od konacnosti. Sto me rastuzi.
Ono sto zelis, a nemas, ne mozes ni izgubiti, a zeljeti uvjek i iznova, zeljeti sa sigurnog ostojanja ko to jos moze?

"volio bih da ostanes
tu gdje si lelujas
svjetiljkom
tvoga hoda
pogledom koji samo
mene promasuje
i budi dubine vulkanske
koje bi Okeanu
provalom kroz vrata Otronska"
:heart:

Ne zamjeri, moja percepcija je way off od normale :mrgreen:
 
...e, neka sam te prozvao...neka...

Vidis Tamna,
kako si ovo na emocionalno_skenerski nacin
sagledala
pobrojala sa iscrpnim zastupanjem
zenskog principa ,
neposrednosti ...punoce , cjelovitosti
i osjecanja zivota...
...:hvala:
 
tamna noc:
Uhh... Kad me ovako prozivas.... :mrgreen:

Poeziju citam srcem, tako da i ne mogu biti nesto kriticna ... ali mogu reci koja osjecanja bude tvoji stihovi u meni.
Strah i zelja, rastu iz istog izvora, preplecu se i bore, ne jenjavajici pred snagom onog drugog. Raste i potreba da se ostane sto duze u toj neizvjesnosti, slatkoj strepnji koja ne zali zrtve samo da traje.
U toj nestvarnoj tisini iscekivanja pobjedjuje strah od konacnosti. Sto me rastuzi.
Ono sto zelis, a nemas, ne mozes ni izgubiti, a zeljeti uvjek i iznova, zeljeti sa sigurnog ostojanja ko to jos moze?

"volio bih da ostanes
tu gdje si lelujas
svjetiljkom
tvoga hoda
pogledom koji samo
mene promasuje
i budi dubine vulkanske
koje bi Okeanu
provalom kroz vrata Otronska"
:heart:

Ne zamjeri, moja percepcija je way off od normale :mrgreen:
Kliknite za proširenje...
Nisam sumnjala ni sekundu da ćete napisati ovako dubok komentar!
Uživanje je čitati ga...
:zag:
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top