Koliko papira da potrosim ?Da sve cega se sjecam napisem .Puno papira .Trbace mi puno pisanja puno setnje po sjecanjima .Sav taj fond talozen jos od malih nogu trazi vremena .
Trazi ulaska u emociju.Ako ocu da budem na vise mjesta odjednom nece biti moguce napisati .Nisam vise ni mlada ni brza . Zelje mi preticu tijelo .Mozak oce a tijelo trzi da se odmara.
Tamo gdje bi bilo moguce pisati citava poglavlja nemam pravi uslov pisanja .Tamo idem kad citam .
Tamo idem kad nemam vise kud kad me dovede do tacke da nemam cime da se opravdavam sto odgadjam dolazak .
Ljubim mamu dok ona mirise na zute dunje i djetinjstvo .
Dusice ne zaboravi da zatvoris kapiju .
Uzela si dzenper bice ti hladno .
Uzmi kljuceve i telefon mozda i ja negdje odem .
Jeste jesam ona tako misli .Njeno dijete .A to njeno dijete ima svoju djecu .
Namjerno ovo i nista slicno ne radim mojoj djeci . A taj njen govor i pogled iste i govori budi moja dobra djevojcica .
Kad pocnem pricu da bi je pretekla u njenoj boli me cijelo tijelo bole me ruke bez ustezanja nastavlja o svojim bolima kome ti to pricas znas li da nisam oka sklopila cijelu noc .
Te njene besane noci su moje kad god provirim da vidim spava li ona spava i ravnomjerno mirno dise .
Slusaj Dusice ti sjutra kuvas i pocnje detaljno utvrdjivanje fizicki odradjenog dijela svega sto je zamislila za samo jedno kuvano jelo .
Da mama...dok paralelno smisljam nesto moje sto i ne znam da li je slicno njenom jer je nisam slusala.Sad ponekad je tako a nije bilo uvijek tako .
Morale smo i ja i sestra da je slusamo bez pogovora . Tesko nam je padalo dosta toga a jednake haljinice , cipelice i sve uz to najteze .
Sama nam je sila odjecu cesto plela i eklala .Unikatno odijevanje nema sta . Kosa je bila njeno svojevrsno uzivanje .Narocito moja kovrdzava i nestasna .
Kikice a na zavsecima masne imala ih je svih boja cesto ih prala i dugo peglala. Obicno bi zavrsile misiju na prvom odmoru izmedju casova .
Savo Popov je bio zaduzen od sebe sama da mi ih sjuri i baci na zemlju .Ni sad ne znam da li mi je bilo neprijatno ili drago .
Prije ce biti drago samo da jos nisam morala ispricati zasto mi nisu na kikicama.
Lutke nam nije kupovala sama ih je pravila sa sve odjecom samo glave tih lutki je negdje kupovala a sve ostalo sama sila.
Lutke su bile unikati kao i nasa odjeca. Tata bi znao da se umijesa i da osvjezi nasu odjecu ma koliko rijetko uvijek na nasu radost .
Kupovao nam je nakit ogrlice i prstenje .Broseve je zanemarivao jer je vidio da ih nikad ne kacimo bez pobune koja je tesko ali po nekad prolazila kod mame .
Kad bi otisao do Beograda po mamimom nalogu kupovao bi joj stofove, cic ,cipku i svilu .Materijal mu je detaljno opisivala dezen mu je ostavljala po slobodnom izboru .
Taj slobodan izbor je po pravilu narocito za ljeto bio jako cvetno lijepih boja najcesce sa bijepom podlogom .
Sad bi bile u trendu .To je sad u modi .
Moda je za mamu bila ono sto bi ona osmislila, strogo prateci cetiri godisnja doba.
Rozi zimski kaput za mene a plavi za sestru je bilo senzacija i pocetak razlicitosti nasem odijevanju .
Ali samo u boji ne i u kroju .Kako je krzno kragne bilo isto i nije bila neka razlika.
Ne za nas dvije..
Prica mi sestra vidjela mama konplet u izlogu butika i preporucila joj ga uz rijeci ko da sam ga ja sila.
Suknja tog konpleta je naprijed imala lagane faltice koje su se gubile sa duzinom .
E to su njene omiljene faltice i danas ih voli .Takve su bile sve nase siknjice i donji djelovi haljinica.
Na struku kaisici stavljala bi nam po dva raznih boja ako si bili tanji .
Sesirici kacketi i pletene kape e to je bilo remek djelo njenih ruku ,pa ko to da ne nosi .Ha,ha,ha...
Vozovi kraj moje kuce i sad prolaze ni jednom necu na peron .
No taj zvuk sto para moje daljine i taj miris putovanja sto mami uvijek stigne da me probudi
Novu mi nadu podari da cu otici tamo gdje me sve manje ceka odjek mog djetinjstva ravnog horizonta i koraka vidikove linije kojoj nema kraja.
Trazi ulaska u emociju.Ako ocu da budem na vise mjesta odjednom nece biti moguce napisati .Nisam vise ni mlada ni brza . Zelje mi preticu tijelo .Mozak oce a tijelo trzi da se odmara.
Tamo gdje bi bilo moguce pisati citava poglavlja nemam pravi uslov pisanja .Tamo idem kad citam .
Tamo idem kad nemam vise kud kad me dovede do tacke da nemam cime da se opravdavam sto odgadjam dolazak .
Ljubim mamu dok ona mirise na zute dunje i djetinjstvo .
Dusice ne zaboravi da zatvoris kapiju .
Uzela si dzenper bice ti hladno .
Uzmi kljuceve i telefon mozda i ja negdje odem .
Jeste jesam ona tako misli .Njeno dijete .A to njeno dijete ima svoju djecu .
Namjerno ovo i nista slicno ne radim mojoj djeci . A taj njen govor i pogled iste i govori budi moja dobra djevojcica .
Kad pocnem pricu da bi je pretekla u njenoj boli me cijelo tijelo bole me ruke bez ustezanja nastavlja o svojim bolima kome ti to pricas znas li da nisam oka sklopila cijelu noc .
Te njene besane noci su moje kad god provirim da vidim spava li ona spava i ravnomjerno mirno dise .
Slusaj Dusice ti sjutra kuvas i pocnje detaljno utvrdjivanje fizicki odradjenog dijela svega sto je zamislila za samo jedno kuvano jelo .
Da mama...dok paralelno smisljam nesto moje sto i ne znam da li je slicno njenom jer je nisam slusala.Sad ponekad je tako a nije bilo uvijek tako .
Morale smo i ja i sestra da je slusamo bez pogovora . Tesko nam je padalo dosta toga a jednake haljinice , cipelice i sve uz to najteze .
Sama nam je sila odjecu cesto plela i eklala .Unikatno odijevanje nema sta . Kosa je bila njeno svojevrsno uzivanje .Narocito moja kovrdzava i nestasna .
Kikice a na zavsecima masne imala ih je svih boja cesto ih prala i dugo peglala. Obicno bi zavrsile misiju na prvom odmoru izmedju casova .
Savo Popov je bio zaduzen od sebe sama da mi ih sjuri i baci na zemlju .Ni sad ne znam da li mi je bilo neprijatno ili drago .
Prije ce biti drago samo da jos nisam morala ispricati zasto mi nisu na kikicama.
Lutke nam nije kupovala sama ih je pravila sa sve odjecom samo glave tih lutki je negdje kupovala a sve ostalo sama sila.
Lutke su bile unikati kao i nasa odjeca. Tata bi znao da se umijesa i da osvjezi nasu odjecu ma koliko rijetko uvijek na nasu radost .
Kupovao nam je nakit ogrlice i prstenje .Broseve je zanemarivao jer je vidio da ih nikad ne kacimo bez pobune koja je tesko ali po nekad prolazila kod mame .
Kad bi otisao do Beograda po mamimom nalogu kupovao bi joj stofove, cic ,cipku i svilu .Materijal mu je detaljno opisivala dezen mu je ostavljala po slobodnom izboru .
Taj slobodan izbor je po pravilu narocito za ljeto bio jako cvetno lijepih boja najcesce sa bijepom podlogom .
Sad bi bile u trendu .To je sad u modi .
Moda je za mamu bila ono sto bi ona osmislila, strogo prateci cetiri godisnja doba.
Rozi zimski kaput za mene a plavi za sestru je bilo senzacija i pocetak razlicitosti nasem odijevanju .
Ali samo u boji ne i u kroju .Kako je krzno kragne bilo isto i nije bila neka razlika.
Ne za nas dvije..
Prica mi sestra vidjela mama konplet u izlogu butika i preporucila joj ga uz rijeci ko da sam ga ja sila.
Suknja tog konpleta je naprijed imala lagane faltice koje su se gubile sa duzinom .
E to su njene omiljene faltice i danas ih voli .Takve su bile sve nase siknjice i donji djelovi haljinica.
Na struku kaisici stavljala bi nam po dva raznih boja ako si bili tanji .
Sesirici kacketi i pletene kape e to je bilo remek djelo njenih ruku ,pa ko to da ne nosi .Ha,ha,ha...
Vozovi kraj moje kuce i sad prolaze ni jednom necu na peron .
No taj zvuk sto para moje daljine i taj miris putovanja sto mami uvijek stigne da me probudi
Novu mi nadu podari da cu otici tamo gdje me sve manje ceka odjek mog djetinjstva ravnog horizonta i koraka vidikove linije kojoj nema kraja.