Miljana M. je prelepa razmažena devojka, koja uvek, sve radi na svoju ruku, sve što poželi mora da ima odmah, istog trenutka, ako to... nešto, odmah ne dobije, ako joj se odmah ne ispuni želja, kod nje se javlja napad besa, histerije, satima niko ne može da je smiri.
Njeni roditelji su imućni ljudi, maksimalno udovoljavaju svojoj jedinici, ispunjavajući joj svaku želju, svaki hir.
Željko V. Miljanin verenik pokušava da je razume, pokušava da ne vidi njene mane, jer je patološki zaljubljen u nju, jer je obožava, jer... kako kaže, ne može da živi bez nje.
Prethodne noći njih dvoje su izašli na večeru u restoran „Satenska dolina” gde je Miljana napravila žestoku scenu Željku, jer se njen dragi javio nepoznatoj ženskoj osobi i poljubio je u obraz, Gordana P. je inače P.R. menadžer restorana i Željkova školska drugarica, ona im je rezervisala najlepši sto za dvoje, u najlepšoj satenskoj sali restorana.
Kada se Željko okrenuo da upozna drugaricu sa verenicom, ona mu je sasula u lice punu čašu Dubonnet crnog vina, čašu razbila o zid restorana i istrčala napolje.
Sela je u svoj mali gradski Toyota – Aygo automobil, ubacila u rikverc i punom brzinom krenula, zaslepljena besom nije bila svesna dešavanja i opasne situacije, njen auto je krenuo polu desno pokosivši troje mladih ljudi koji su čekali autobus na obližnjoj stanici. Kada je shvatila šta je uradila u panici i totalnom haosu ubacuje menjač u brzinu, opet gas do daske, umesto da skrene levo i izađe na glavnu ulicu, ona nastavlja pravo držeći volan grčevito u rukama, nakon nekoliko minuta proleće kroz vrata napuštene kuće i u punoj brzini zabija se u zid.
Vatrogascima je bilo potrebno više od pola sata da izvuku njeno nepomično telo iz potpuno uništenog automobila.
Miljana je želela dozvolu po svaku cenu, roditelji su prihvatili da plate sve što je potrebno da bi se dobila u najkraćem mogućem roku,nešto kao ubrzani kurs, kupili su joj i Tojoticu, prelep poklon za dvadeseti rođendan.
Miljana nije bila neki vozač, bolje reći da je bila nikakav vozač, jer je vožnja i automobili uopšte nisu zanimali, niti je imala rutinu, želela je samo da zapuši usta Željku i njegovim prijateljima, da ih zadivi valjda činjenicom, kako ona može u najkraćem mogućem roku da dobije sve što poželi, pa čak i vozačku dozvolu.
Prvi put je sela za volan svog malog lepotana pre tri dana, iako ga je dobila pre šest meseci, uvek je Željko vozio gde god krenu, jer je ona volela da se oseća kao princeza u svom ružičastom svetu, a ne kao šoferčina.
Prethodne noći je u napadu besa sela za volan svog lepotana i napravila kobnu grešku, životi troje mladih ljudi su ugašeni, Miljanin takođe.
Vozačka dozvola je stigla na Miljaninu adresu brzom poštom, dva dana nakon ove tragedije.
Njenim roditeljima tada nije bila skupa.
Njeni roditelji su imućni ljudi, maksimalno udovoljavaju svojoj jedinici, ispunjavajući joj svaku želju, svaki hir.
Željko V. Miljanin verenik pokušava da je razume, pokušava da ne vidi njene mane, jer je patološki zaljubljen u nju, jer je obožava, jer... kako kaže, ne može da živi bez nje.
Prethodne noći njih dvoje su izašli na večeru u restoran „Satenska dolina” gde je Miljana napravila žestoku scenu Željku, jer se njen dragi javio nepoznatoj ženskoj osobi i poljubio je u obraz, Gordana P. je inače P.R. menadžer restorana i Željkova školska drugarica, ona im je rezervisala najlepši sto za dvoje, u najlepšoj satenskoj sali restorana.
Kada se Željko okrenuo da upozna drugaricu sa verenicom, ona mu je sasula u lice punu čašu Dubonnet crnog vina, čašu razbila o zid restorana i istrčala napolje.
Sela je u svoj mali gradski Toyota – Aygo automobil, ubacila u rikverc i punom brzinom krenula, zaslepljena besom nije bila svesna dešavanja i opasne situacije, njen auto je krenuo polu desno pokosivši troje mladih ljudi koji su čekali autobus na obližnjoj stanici. Kada je shvatila šta je uradila u panici i totalnom haosu ubacuje menjač u brzinu, opet gas do daske, umesto da skrene levo i izađe na glavnu ulicu, ona nastavlja pravo držeći volan grčevito u rukama, nakon nekoliko minuta proleće kroz vrata napuštene kuće i u punoj brzini zabija se u zid.
Vatrogascima je bilo potrebno više od pola sata da izvuku njeno nepomično telo iz potpuno uništenog automobila.
Miljana je želela dozvolu po svaku cenu, roditelji su prihvatili da plate sve što je potrebno da bi se dobila u najkraćem mogućem roku,nešto kao ubrzani kurs, kupili su joj i Tojoticu, prelep poklon za dvadeseti rođendan.
Miljana nije bila neki vozač, bolje reći da je bila nikakav vozač, jer je vožnja i automobili uopšte nisu zanimali, niti je imala rutinu, želela je samo da zapuši usta Željku i njegovim prijateljima, da ih zadivi valjda činjenicom, kako ona može u najkraćem mogućem roku da dobije sve što poželi, pa čak i vozačku dozvolu.
Prvi put je sela za volan svog malog lepotana pre tri dana, iako ga je dobila pre šest meseci, uvek je Željko vozio gde god krenu, jer je ona volela da se oseća kao princeza u svom ružičastom svetu, a ne kao šoferčina.
Prethodne noći je u napadu besa sela za volan svog lepotana i napravila kobnu grešku, životi troje mladih ljudi su ugašeni, Miljanin takođe.
Vozačka dozvola je stigla na Miljaninu adresu brzom poštom, dva dana nakon ove tragedije.
Njenim roditeljima tada nije bila skupa.
