VOLJA

Pa ne cini se da je sve ovo izvedeno kao produzetak volje kod normalnog coveka...
Princip funkcionisanja jeste isti..odstupanja postoje i kod normalnih....cak sta vise ja znam za primere da bolesne osposobe da funkcionisu kao zdravi , a i zdrave koje stres i zatucavanje dovede do navike i totalne psihicke iscasenosti koja kasnije nadgradi odgovor u nesto sto lici kao shizofrenija...psihoza u svakom slucaju....
Meni se cini da je moc psihoze velika, na ono sto zoves bioloska , fizioloska i anatomska funkcija mentalnog...
Bas si lepo postavila shizofrenicare kao orjentire za volju i za psihozu....i tu moze jos da se razgradi , jer je bas dobar primer i polje za uocavanje razornog dejstva psihoze a i fobija...
Ne znam sta medicina tumaci, da li se kod shizo javlja prvo psihoza ili fobija i koja je od tih obavezna, meni se cini da su fobije sastavni deo zivota, mada ja licno nemam fobije, ali verovatno cu dobiti neku kako ide zivot...ovako me smatraju suvise hrabrim, ali to je samo blokada fobija...racionalna smirenost i neupletenost koja prelazi obzervaciju...

Bas su dobri primeri shizo grupe za ovu temu o volji....
Recimo oni zele da imaju volje, a nemaju....ti to svrsta u onaj prvi tip ....ili su meteropate, tj funkcija volje im zavisi od vremena, sto recimo nigde ovde ne pise, a nije depresivni obrazac, posto se smatra da depresija jeste meteropatska posledica...ali ima i kad je depresivni obrazac....
 
Usput zilavost volje i osobe na mentalne poteskoce zavisi od tipa memorije, tj da li je osoba vizuelna ili retoricka, zatim koliko je mozak plastican, tj regenerise oblasti funkcionisanja...
Nije jasno da li je vizuelnost kod memorije samo posledica izrazene napredne funkcije mozga ili je odvojeno genetsko polje za memoriju....
Ali jaka vizuelnost se moze tako dobro iskoristiti da mnogi geniji duguju svoje sposobnosti upravo vizuelnoj memoriji....
Moje iskustvo pokazuje da dok se organizam izgradjuje, poremecaj vida definitivno izgradjuje video tj vizuelnu memoriju...Znam jer sam vezbao oko i mozak da radi samo sa jednim pa sa drugim okom, strobizam se leci tako , vrlo uspesno...ili da kazem izuzetno uspesno...a znam za slucajeve i dalekovidosti koja se leci tako...+3 moze da se smanji , cak i +4....reference su vojna bolnica ....

Imam neke video materjale o snovima mozgu i masinskom razmisljanju, americkog udruzenja psihologa...ali public themed....znaci polu profesionalna...
Tu se vise filozofski psiholoski razmatra mozak i razmisljanje, tj logika i percepcija...
Ali je tipicno zapadnjacki zagadjena, to se oseti u svakom pristupu i odradjenom radu koji odrade....taj njihov metodicni a nekako na pola puta shvacen ili uhvacen lavirint medjuodnosa ili istina u proucavanom delu....
Ne mogu reci do pola, ali path im ide najvise do 3 lvl....nikad preko....bukvalno uzrok , posledica, ili uzrok oblak uzroka i posledica....
 
Fobije su nešto drugo i ne mogu se povezivati sa psihozama, sa sch bolesnicima ..iako anksioznost može biti prisutna u slučaju psihoza, anksiozni bolesnici nemaju 'rascjep duše', nemaju disocijaciju psihičkih funkcija i testiraju realnost po čemu se i razlikuju od psihoza. Ova dva termina fobija i psihoza ne bi trebalo upotrebljavati jedan kraj drugog jer osim anksioznosti nemaju drugih dodirnih tačaka.
Fobije spadaju u anksiozna stanja, odn. poremećaje. Anksiznost u izvjesnoj mjeri može biti normalna, to je iskustvo koje svaki čovjek poznaje..recimo neizvjesnost za zdravlje porodice, napetost prije suočavanja sa teškom situacijom, "trema" pred značajne nastupe i sl...Sve je to praćeno fizičkim simptomima: palpitacija i drhtanje, "knedla u grlu", bol u želucu, crijevni i mokraćni poremećaji. Organizam je u stanju uzbune. Ova "normalna" anksioznost je reakcija na uzroke koji su postali tako česti u naše vrijeme, da je ponekad teško da se sazna u kojem trenutku i za koju osobu ona prelazi u patologiju. U tom kvalitativnom skoku opet važnu ulogu igra biološka predispozicija.
Patološku anksioznost karakteriše izvjesna iracionalnost, nemogućnost identifikovanja unutrašnje opasnosti. Konflikt je nesvjestan sa različitom psihodinamikom.
..E sad, poremećaj volje kod anksioznih stanja je vezan za konflikt, gdje se troši mnogo energije na neuspješno razrješenje i potiskivanje nesvjesnih konflikata, pa nema dovoljno energije za voljne aktivnosti ...
Ono što je najznačajnije kod anksioznosti jeste strah od nečega u budućnosti, anticipacija budućnosti(predviđanje nečega što tek treba da se dogodi).To može da se odnosi na razne oblasti života, zavisno gdje su usmjerene investicije pacijenta (sfera zdravlja, ekonomskog blagostanja, ljubavi prema objektu, ljubavi prema samom sebi). Pomisao na drugačiji ishod od onoga koji očekujemo dovodi do anksioznosti, jer anksioznost nije ništa drugo nego psihološko stanje u kojem čovjek zamišlja svoju budućnost, koja je uvijek neizvjesna, nesigurna, nepredvidiva, neodređena ..u prilog ovoj tezi govori podatak da se anksiznost kod nekih osoba prevazilazi ako uspiju da nauče da žive po principu "ovdje i sada" (doživjeti ljepotu sadašnjeg trenutka) ..
Drugi važan faktor nastanka anksioznosti je strah od gubitka objekta, od gubitka objekta ljubavi koji je značajan za pacijenta, napetost i unutrašnji nemir su posljedica ..(emocionalni nad racionalnim aspektom anksioznosti..)..
Po Frojdu anksioznost je poremećaj odvođenja seksualnog uzbuđenja..nerasterećena i neutrošena seksualna materija i energija provocira anksioznost - tenzija između id-a i Ega, signal za odbranu od opasnosti u nama. Ego stalno teži da održi homeostazu pa se anksioznost shvata i kao adaptivni fenomen traženja ekvilibrijuma ...
Teorija konflikta smatra da se anksiogeni konflikt javlja kada ličnost nije sposobna da zadovolji svjesne ili nesvjesne zahtjeve koje se pojavljuju u određenoj životnoj situaciji. Nerješavanje konflikta ili nepotpuno rješavanje konflikta (slab i nezreo Ego), vremenom dovodi do porasta unutrašnje napetosti - anksioznosti, koja postaje na ovaj način zajednička osnova svih ovih poremećaja..pa dakle i fobija ( nerješeni konflikt=fobija, a sch= rascjep duše, odn. psihičkih funkcija čovjeka)...
Konflikt može biti unutar same ličnosti ili između ličnosti i njene okoline
- Konflikt unutar ličnosti je češće nesvjesni - na relaciji Id-Ego-Superego (intrapsihički)
- Konflikt na relaciji cjelokupna ličnost - spoljni svijet je češće svjesni i tiče se odnosa prema porodici, na poslu, prema voljenoj osobi (interpersonalni)
Najčešći konflikti koji se sreću u praksi su : separacioni, narcistički, konflikt autoriteta, sadističko-agresivni, ljubomorno-sujetni, konflikt zavisnosti, pasivnosti, konflikt inferiornosti, seksualiteta, moralnosti, identiteta, lojalnosti itd. ...
Fobija ima tri karakteristike: anticipaciju, strah pri susretu sa fobičnim stimulusom i ponašanje sa izbjegavanjem..
Fobija(fobos:grč.=bežanje, užas, panika, strah) je pomjeranje od nekih objekata ili situacija, koji utiču na intrapsihički konflikt, ka drugim objektima ili situacijama od kojih se pacijent onda plaši. To je neurotični kompromis, odbrambena mjera. Pacijent zamjenjuje anksioznost strahom, koji je i dalje neugodan, ali na intelektualnom planu, pacijent zna da objekat straha nije realno opasan, što olakšava neugodnost. Osim toga, fobični objekat može da se izbjegava ili poništava (negira)...znači radi se mehanizmu Ego odbrane pomjeranje ...
Neke karakteristike mišljenja fobičnih bolesnika: interpretativnost, samoprebacivanje, pojačana zaokupljenost samim sobom (introspekcija), pojačana ispitivačka sumnjičavost prema okolini i nesigurnost u samog sebe ...
Moguće je fobije podjeliti u tri grupe:
- objekti i situacije kojih se plaši skoro svaki čovjek(zmija, grmljavina,)
- objekti i situacije u kojima još postoji neka veza sa opasnošću, ali je normalan čovjek navikao da tu opasnost podcjenjuje (prelaz preko mosta, ulice, gomila ljudi)
- objekti i situacije, koje ne samo da ne predstavljaju opasnost, već kod mnogih ljudi izazivaju prijatna osjećanja(cvijeće)

..dakle slabost volje kod fobija i anksioznih stanja ima u osnovi konflikt kao uzročni faktor i takve osobe su svjesne realnosti i svoga stanja, dok kod psihotičnih bolesnika ne postoji uvid u vlastito stanje, niti realnost, a slabost volje je posljedica nemogućnosti usmjerenja iste jer ne postoji ni cilj..opažanje, mišljenje je poremećeno, ličnost je dezorganizovana i volja jednostavno nema svoju funkciju ... dok kod anksioznih stanja psihičke funkcije su povezane i očuvane, postoji konflikt koje one pokušavaju prevazići i slabost volje je usljed trošenja iste na razrješenje konflikta (problema)
 
Poslednja izmena:
Iz ovog izrecenog mi sledi da je za dijagnozu shizofrenije potrebno i neophodno raditi pet , eeg PRE davanja prvih medikamenata....

To se ne cini nigde u medicinskim ustanovama u unutrasnjosti, tj mozda se cini ako postoji licna inicijativa u smislu odlaska u velike centre, inace, koliko ja znam, a imam dvojicu komsija koji su psihijatri, oni dijagnoze postavljaju odokativno, kroz razgovor....
Pa me interesuje moze li se efektno kroz razgovor postaviti razlika izmedju jake anksioznosti i psihoza, tj fobija i psihoza, ili se koristi paranoja kao kljucni detektor (ovo pricam kao zakljucak povrsni iz onoga sto su mi komsije rekle)....

Ja ili sam cudnih iskustava bio ili se meni cini da pojedine studentkinje osim anksioznosti imaju totalno slicna ponasanja kao u psihozi.Nekad mi se cini da su na granici paranoje.
Po do sada izrecenom ispada malo cudno obojenje.....
Ispada da problemi u porodici koje neke osobe vide ili osecaju , nisu problemi takvog obima vec ih tako osobe vide....dozivljavaju....naglaseno , pa naglaseno i imaju nemire.
Pri tome volja koja se normalno ispoljava ne deluje na to polje nemirnog, ne znam da li da nazovem anksioznog...

Meni je to sumnjivo zbog jedne stvari , a to je da njihova mentalna higijena, samostalno resavanje i uocavanje problema deluju na sve ostale oblasti , samo na tu ne...
Mada priznajem da kopanjem po secanju uocavam i one osobe koje su imale male deformacije u uocavanju na svim medjuljudskim odnosima, a svima izgledale kao normalne...dok se sukob nije pojacao i onda presle u shizo stanje, ili blago shizo stanje, vec ne znam kakvu su procenu dobili , ali znam da su bile kod psihijatra...
Moguce je lako zameniti tinejdzersku glupost i nesigurnost sa totalnim nepoznavanjem mentalne higijene kao i sa neuocavanjem odnosa...

Zasto pominjem ovo....
Zato sto indirektno uticu na volju , bas preko izrecene osobine da covek ima ogranicene resurse trosenja paznje, pa ako ulazi u petlju , koju ja zovem analiza paraliza , dovode do rascepa ili nervnog sloma i kod zdrave osobe, ili uopste ne postoji zdrava osoba...u tom smislu.
Ja verujem da svaka osoba moze da se izludi...samo joj treba naci mesto gde nastupa analiza paraliza, a ne preko mentalnih sokova bola ili tako nesto...

Moze li poznavanje metoda mentalne higijene ili preispitivanjem osobe da li zna metode mentalne higijene da se spreci degradacija ili rascep licnosti kod tih slabo uocljivih osoba...?
Bolje koncima vezivati , nego rascepano krpiti, kad bukne psihoza...
Usput, da li je moguca psihoza bez fobija....?

Tek sad mi volja postaje prilicno sirok pojam, kad se prosiri na bolesne i polubolesne...i cini mi se da volju ne treba razdvajati na volju zdravih koja je laksa za muljanje i proucavanje i volju bolesnih koja je kao patologija...
Narocito nijanse, npr ono o odsustvu inicijative (voljno postoji u smislu nastavka ali ne i pocetnog donosenja odluke, ja bar tako vidim tu opciju gde ne moze da otpocne a moze da zavrsi zapoceto).
 
Tvoja pitanja su usmjerena na diferencijalnu dijagnozu sch, metode postavljanja dijagnoze sch, odnosno psihoze..međutim ako prebacimo na sch koja je najčešća od psihoza lakše je za objasniti ...
Što se tiče organske podloge, tačno je da postoje promjene moždane strukture, međutim i tu postoje procenti koji ukazuju na mogućnost da se sch svrsta u organsko oboljenje..recimo
PET(pozitrona emisiona tomografija) pokazuje uvećanje moždanih komora, atrofiju cerebeluma, dok CT (kompjuterizovana tomografija) u 40% bolesnika pokazuje razne abnormalnosti. MRI (magnetna rezonanca) pokazuje smanjenu veličinu frontalnog režnja, a avbnormalnosti u temporalnom režnju koreliraju sa halucinacijama.
Nenormalnosti u citološkoj arhitekturi djelova limbičkog sistema, npr. prednjeg parahipokampalnog girusa kao i hipofrontalitet u protoku krvi koji je također čest - u vezi su sa predominacijom negativnih simptoma.
Postoje i drugi nalazi koji ukazuju na "organski (konstitucionalni) pristup" ovom poremećaju: povrede i oštećenja prefrontalnog korteksa daju kognitivne poremećaje koji odgovaraju negativnim simptomima; PET pokazuje smanjeno korištenje glukoze u čeonom režnju. I u EEG-u su uočene abnormalnosti, najčešće smanjenje alfa, a povećanje delta aktivnosti. EEG i evocirani potencijali pokazuju sniženje amplitude što ukazuje na deficit pažnje i procesiranja informacija kao i nesposobnost filtriranja što vodi u preplavljivanje senzornim stimulusima...
I meni se činilo da je najlakše uraditi CT i postaviti dijagnozu i nije da se ne radi na psihijatrijskim odjeljenjima u nejasnim slučajevima ili da bi se potvrdila dijagnoza ...
Zato i kažem da se na ovu organsku komponentu u medicini stavlja naglasak kada je sch u pitanju, a i ostale psihoze u velikoj mjeri..kad malo bolje razmislim i akutne anksiozne ili psihotične reakcije jer neće svako reagovati jednako na određeni stres, međutim postoje stresovi koji će kod svakoga dovesti do psihopatoloških ispoljavanja npr. smrt djeteta ili panika za vrijeme zemljotresa (pisala sam o tome na temi mentalno zdrava ličnost)...
E sad kad je pitanju postavljanje dijagnoze sch treba reći tri bitne stvari:
- ne postoji patognomoničan znak i simptom (svaki znak može da se javi i u drugim psihijatrijskim oboljenjima)
- simptomi se mjenjaju tokom oboljenja, imaju raznu evoluciju i
- edukativni i kulturni nivo treba svakako uzeti u obzir u pristupu sch bolesniku
Postoji DSM - IV klasifikacija i klasifikacija ICD-X
Prema DSM- IV poentira se na sledeće dijagnostičke znake pod A,B,C:
A. Prisustvo karakterističnih simptoma u akutnoj fazi (značajniji dio vremena tokom jednog mjeseca)
1. Jedan od sledećih 5 simptoma:a) sumanute ideje; b) upadljive halucinacije; c) dezorganizovan govor (rasulo misli) d) uočljivo dezorganizovano ili katatono ponašanje i e) negativni simptomi (zaravnjen ili upadljivo neodgovarajući afekat, alogija, gašenje volje)
Ako su sumanute ideje bizarne (totalno nevjerovatni fenomeni, u neskaladu sa kulturnim obrascima, npr. kontrola od strane umrle osobe, eho misli i sl.) ili ako se halucinacije sastoje od glasa koji komentariše ponašanje ili misli osobe, ili 2 ili više glasova međusobno razgovaraju - onda su dovoljni samo jedan od ta dva znaka.
B.U toku poremećaja radna efikasnost, angažman u socijalnim relacijama i po pitanju lične njege upadljivo je ispod nivoa koji je postojao prije poremećaja; ili ukoliko se se bolest javila u djetinjstvu ili adolescenciji postoji neuspjeh da se dostigne očekivani nivo socijalnog razvoja.
C. Kontinuirani znaci poremećaja u toku najmanje 6 mjeseci. Šestomjesečni period mora da sadrži aktivnu fazu u trajanju od najmanje mjesec dana (pod A)

U dif dijagozi postoji sličnost sa shizoidnim poremećajem ličnosti, međutim kod ove postoji dobro socijalno i radno funkcionisanje i odsustvo primarnih i sekundarnih znakova shizofrenije...pa sličnost sa Akutnom sch epizodom, akutni i prolazni psihotični poremećaji i psihopatološka reakcija prilagođavanja. Jasno postojanje stresne situacije ukazuje na psihopatološku reakciju na stres. Kod akutnog i prolaznog psihotičnog poremećaja je karakterističan akutni (do dve nedjelje) ili nagli početak (u roku od 48 sati). Što je pojava bolesti naglija ishod je bolji. Akutni polimorfni psihotični poremećaj (obično halucinacije, sumanute ideje) može da bude sa i bez simptoma shizofrenije, ako traje duže od tri mjeseca dijagnoza se revidira, a ako postoje simptomi sch onda se dijagnoza revidira nakon mjesec dana.
Važno je razlikovati adolescentnu krizu i incipijentnu sch (latentni oblik) ponekad zadaje velike teškoće i tek višegodišnje praćenje može da olakša tačnu dijagnozu. Adolescentna kriza je kvantitativno naglašavanje uobičajenih simptoma adolescencije ("adolescencija na kvadrat"), dok je incipijentna sch kvalitativna izmjena, tj. pojava novih simptoma karakterističnih za sch (sch u adolescenciji nije adolescencija na kub, kako neki misle, nego je nešto kvalitetno novo). Za adolescentnu krizu karakterističan je nešto mlađi uzrast, dok se sch ispoljavanja pojavljuju nešto kasnije - posljednji razredi srednje škole i prve godine studiranja, kod žena generalno nešto kasnije.
Katatoni stupor treba razlikovati od disocijativnog, depresivnog i stupora organske (neurološke) geneze. Depresivni stupor pokazuje lice puno tuge i suze u očima. Kod disocijativnog osoba se 2isključuje" jer ne može da podnese prenaglašeni i opterećavajući stres; pokazuje formu nadurenosti i mrgođenja
Za dif dijagnozu stupora postoji test sa barbituratima (i.v. aplikacija). Sch bolesnici pokazuju govor tipičan za shizofreniju, depresivni bolesnik saopštava o tome kako se osjeća, dok histerični pacijenti govore o stresovima sredine koji su precipitirali reakciju stupora.
Shizoafektivna forma shizofrenije može da liči na manično-depresivnu psihozu. Paranoidna forma shizofrenije treba da se razlikuje od psihoze sumanutosti. Postoje teškoće i pri diferenciranju MOPS-a od sch.
Mislim da se većina psihijatara u postavljanju dijagnoze oslanja uglavnom na iskustvo, odn. na ono najkarakterističnije što je vezano za sch u ispoljavanju ili neke druge psihoze
 
Auuu...
Mnogo oblika, pojavna podela, diferencijalna analiza na simptomatskim fenomenima....
Nabacano i ne sistematizovano.
Mislim mozes ih ti sistematizovati, ali razvojno , fizioloski nisu ispovezane...
Suvise asocijativnog kod dijagnosticara, jos ako uzmem razlicita porekla i polazno oformljenje, nije mi bas jasno kako opsti psihijatar, koji se upozna sa pacijentom na svakih 6 meseci ili mozda na 3 meseca (ne znam na koliko im daju lekove,sigurno ne mesec dana) moze da stice ikakav drugaciji utisak od svog pocetnog....cak iako je pogresan...ako dodam sugestiju pacijentu, moze svasta da se tu nakarika....

Nema mnogo cistih situacija za analizu....mislim ovog sto nas interesuje ovde...
Jer volja bez inicijative moze biti indukovana socijalnim motivom, ili bilo kojim drugim motivom...
Zatim sled autoriteta, a pretpostavljam da je psihijatar autoritet za vecinu, mada imaju vrlo ruzno misljenje o njima , a opet imaju odnos prema autoritetu..
Previse je zamuljano diferenciranim dijagnozama i simptomatskim karakterizacijama....
Videcemo. Meni su ovi poznanici sto su shizo, uvek izgledali predvidljivo i jednostavno , a tacno da su razliciti ovako po istoriji , ali ako ih orjentisem prema fobijama, frustracijama, motivima, potpuno su projektovani....
 
Kao i kod groundhog day situacije....i moze i ne moze...
Dajes mi forsaz za jednu moju temu, 3D,4D i 5D oslikavanje osobe...
Kod njih postoji beleg , obicno , mali ili malo veci....
Obicno ne moze da se neki oblici pogode, ili cak ni vecina...u obicnom zivotu...
Ali moze ako znas gde da gadjas...mozda ako imas iskustva bolje gadjas....mada ja bas i nisam siguran da je ta metoda gadjanja bas ispravna...npr predtinejdzerska osoba, za koju mi se cini da ima neke simptome, ali mislim da moze da ostane citava, ako se ne bude gazila po savovima...
Ali ako je budem ili neko drugi bude gazio ili ostavio da se sama snalazi, ode u aut samo tako...

Medjutim kako reagovati...?
U srbiji su polovina poluludi, pa jos da im kazes za dete da ga pricuvaju......mogu da dobijem serpu po glavi u cugu....
A ni doktori me ne bi postedeli, verovatno bi i tu dobio na poklon belu kosuljicu sa narcis dizajnom.
Jer kako mi se cini u srbiji ne postoji teza da se bar 2/3 shizo stanja moze izleciti ili spreciti....
I sad kad ovo kazem , bice da lupam, a pricam iz nekog drugog iskustva.

Nesto tu nije dosledno do kraja, zamumuljeno je prilicno u celoj teoriji mentalnih bolesti, ali sta tacno , ne bih znao reci sa sigurnoscu...

Dok nisam upoznao geja cimera nisam mogao da raspoznam ni homose...posle naucis po blic pogledima....ko i zene koje hoce da prevare...

Ovo su samo receno, a ne tvrdnje...
 
Auuu...
Mnogo oblika, pojavna podela, diferencijalna analiza na simptomatskim fenomenima....
Nabacano i ne sistematizovano.
Mislim mozes ih ti sistematizovati, ali razvojno , fizioloski nisu ispovezane...
Suvise asocijativnog kod dijagnosticara, jos ako uzmem razlicita porekla i polazno oformljenje, nije mi bas jasno kako opsti psihijatar, koji se upozna sa pacijentom na svakih 6 meseci ili mozda na 3 meseca (ne znam na koliko im daju lekove,sigurno ne mesec dana) moze da stice ikakav drugaciji utisak od svog pocetnog....cak iako je pogresan...ako dodam sugestiju pacijentu, moze svasta da se tu nakarika....

Nema mnogo cistih situacija za analizu....mislim ovog sto nas interesuje ovde...
Jer volja bez inicijative moze biti indukovana socijalnim motivom, ili bilo kojim drugim motivom...
Zatim sled autoriteta, a pretpostavljam da je psihijatar autoritet za vecinu, mada imaju vrlo ruzno misljenje o njima , a opet imaju odnos prema autoritetu..
Previse je zamuljano diferenciranim dijagnozama i simptomatskim karakterizacijama....
Videcemo. Meni su ovi poznanici sto su shizo, uvek izgledali predvidljivo i jednostavno , a tacno da su razliciti ovako po istoriji , ali ako ih orjentisem prema fobijama, frustracijama, motivima, potpuno su projektovani....

Nabacano ...:think: ..ja sam mislila da ćeš izvući drugačiji zaključak ....kompleksno, složeno - jer jeste tako kada su 'neorganske' stvari u pitanju ... a jesam namjerno tako napisala...
...Postoje teži i lakši slučajevi ...neki su vrlo lako prepoznatljivi; za nekog pacijenta odmah znam da je psihoza, akutni stadijum ne možeš promašiti..govor sch bolesnika je toliko nelogičan da tu ne možeš promašiti ..međutim tebe ne zanimaju ti slučajevi, nego i ti želiš označiti nekoga psihozom na osnovu svojih zaključaka, tj. svoje percepcije ...
Psihijatrija i psihotično se ne može, sa svim svojim dijagnozama objasniti u par postova..zato sam i napisala da tu ima puno da se priča ...
Međutim nadam se da je bar skrenuta pažnja pri upotrebi riječi psihoza ...prava psihoza ima organsku podlogu; zadovoljava kriterijume DSM-IV klasifikacije, a anksiozna stanja koja mnogi nazivaju psihozama samo stvaraju zabune i stigmatizacije ...
Kada pričaš ili bilo ko o volji kod psihoza ili nekoj drugoj psihičkoj funkciji, onda se mora znati šta se pod tim; pod psihozom podrazumjeva ...
To je ono što sam htjela ... ne mogu ja diskutovati sa tobom o poremećaju volje kod psihoza kad imamo različito mišljenje o postavljanju dijagnoze psihoze ...
Postoji samo deset tipova schizofrenije, pa poremećaji raspoloženja, pa paranoične psihoze, paranoidne psihoze, reaktivne psihoze ..meni se čini da ti pod pojmom psihoze smtraš i razmatraš baš ove reaktivne, odnosno suština im je u akutnom (akutna sch epizoda, akutna paranoidna reakcija, disocijativne psihotične reakcije, Ganzerov sindrom) ...
Mislim nejasna ti je predstava o psihozama ...nivoima psihoza ...
Ovaj dio u temu o volji je ubačen zbog jasnije predstave o tome šta je psioza ...pa makar se ta predstava morala i zamutiti, tj. odjednom nabaciti više psihotičnih termina i dijagnoza .... ne znam hoćeš li shvatiti ....
 
Ja ne poznajem nijednog shizo sa dijagnozom. Mogu li se oni prepoznati pri svakodnevnim susretima?

Neki mogu, neki ne mogu ..u akutnoj fazi mogu ...

Da još jednom napišem dijagnozu po DSM-IV klasifikaciji

Prema DSM- IV poentira se na sledeće dijagnostičke znake pod A,B,C:
A. Prisustvo karakterističnih simptoma u akutnoj fazi (značajniji dio vremena tokom jednog mjeseca)
1. Jedan od sledećih 5 simptoma:a) sumanute ideje; b) upadljive halucinacije; c) dezorganizovan govor (rasulo misli) d) uočljivo dezorganizovano ili katatono ponašanje i e) negativni simptomi (zaravnjen ili upadljivo neodgovarajući afekat, alogija, gašenje volje)Ako su sumanute ideje bizarne (totalno nevjerovatni fenomeni, u neskaladu sa kulturnim obrascima, npr. kontrola od strane umrle osobe, eho misli i sl.) ili ako se halucinacije sastoje od glasa koji komentariše ponašanje ili misli osobe, ili 2 ili više glasova međusobno razgovaraju - onda su dovoljni samo jedan od ta dva znaka.
B.U toku poremećaja radna efikasnost, angažman u socijalnim relacijama i po pitanju lične njege upadljivo je ispod nivoa koji je postojao prije poremećaja; ili ukoliko se se bolest javila u djetinjstvu ili adolescenciji postoji neuspjeh da se dostigne očekivani nivo socijalnog razvoja.
C. Kontinuirani znaci poremećaja u toku najmanje 6 mjeseci. Šestomjesečni period mora da sadrži aktivnu fazu u trajanju od najmanje mjesec dana (pod A)

To je što se tiče shizofenije ... bez postojanja ove akutne faze nema ni dijagnoze sch F20
 
E sad je mnogo jasnije...
Tacno da sam pogresno tumacio pojam psihoze, jer ovi shizo sto ih znam non stip pricaju o tome kao akutnoj anksioznosti preko svake mere...kao o loop misljenja, tj kao o previse analize dovodi do paralize...
ili opsesivnom vrcenju u krug, po nekom kriterijumu....

Ja sam jednom imao nocnu moru gde sam resavao neki matematicki problem i stalno upadao u mrtvu petlju...Uzasan osecaj u snu....Kako li je tek kad ti to postaje normalan nacin razmisljanja....

Hvala na tom pojasnjenju....ispada da se psihoza vrlo slobodno upotrebaljava kao pojam u novinarstvu, cak i u literaturi, beletristici, uopste u javnosti....

Sad malo da se slegne to sto si rekla.

Imam samo pitanje kad vec pominjes jasno ocigledno kod shizo akutne faze...
Kod onih shizo koje ja znam, a bas taj deo me interesovao, ispada da su oni vrlo dugo vremena imali fobije pre nego sto su dosli do akutne faze...
Po nekoliko godina.
Jedan je imao fobije 7 godina, drugi je kliknuo kad je poceo da se oseca sramotno zbog nekog dogadjaja u vezi neke devojke (moguce samo triger, ali ranije nije imao ni fobije ni akutne izlete)...
Neki su imali minimalne ali ipak da naznacim akutne manifestacijice shizo, tj onoga sto bih ja nazvao neprimecivanje i nerazumevanje odnosa okoline prema sebi...(ne nerazumevanje od strane okoline).
Najcudnije mi je tu ovo za triger oko sramotnog dogadjaja...mada shizo skoro uvek ispada da ima veze sa seksualnom sukobljenosti ili problemom.

Iako sve pricaju doktorima, opet ne pricaju sve, jer im doktori i ne odaju utisak da zele da cuju sve, vec samo dovoljno da bi im zalepili etiketu....Bukvalno imam utisak da se na srpskom mentalnom planu svi igraju....igraju igru...
Samo sto ulog bolesnika jeste mnogo veci, ali oni to zbog problema koji su im opsesija i vazni i ne shvataju...
Neki od njih stvarno nemaju osnovne pojmove o tome kako se smiriti, kako drzati paznju, kako se koncentrisati, kako promeniti ponasanje ako ponasanje izaziva nelagodnost.
Znaci nikad nisu znali za to , od malena, a izuzetno su inteligentni i obrazovani.
Jedan od njih je toliko obrazovan u psihologiji , nije u medicini , a opet ne zna najosnovnije metode i tehnike resavanja unutrasnjih konflikata...niti postavljanje prema drugima u smislu zastite svoje licnosti...

Jednom sam pitao bas tog , da li doktor njegov zna da on nikad nije naucio da se smiri, da usmerava misli, da jednostavno kaze u sebi prema nekom, ma ko ga ebe....da tako smanjuje opterecenje i nastalu frustraciju....On kaze, da ga nijedan od psihijatara nikad nije ni pitao to, vec da li mu se nesto pricinjava, da li ga boli glava, kako se slaze sa ukucanima i to je to...
A imao ih je bar 5 sigurno...
Ni sad nije naucio to usmeravanje paznje i misli....neke pocetne detalje sam mu rekao, ali nisam imao vremena da mesec dana posvecujem njemu da bi mu to preslo u rutinu i nacin ponasanja....

Jedina svetla tacka u dijagnostici je nesto sto zovu dnevna bolnica, a to im je jedini kontakt sa psihoanaliticarima, mada cujem da ih u toj dnevnoj bolnici ima 20tak, a 1 ili 2 lekara....

Ovo nema veze za ovu temu, ali ima veze sa zakljuccima koje izvodi psihijatrija...pitam se kako...
Meni je bilo smesno kad sretnem vise tih ljudi koji se sretnu van terapije, tj dnevne bolnice.
Ja sam nekako uspeo da im budem blizak, verovatno zbog komentara "iskoristite to da se druzite i povezete", ili zato sto ih tretiram kao potpuno normalne, sa tim svojim fobijicama...kao problem sa zuljem...
I cujem da nema ni jednog iz grupe da ne igra igrice sa psihijatrima....
Neki se plase da im ne navuku ludacku i da ih drze u samicama, a nisu agresivni uopste....

Da ne pricam o dejstvu lekova, razni lekovi , razne promene...Tu su prilicno tacni psihijatri kad zveknu dozu, stvarno ih ubiju....

Ali to je previse sirenje teme na tu stranu...
Ima veze sa voljom , jer ovde imamo problem diskontinuiteta zelja , volja...oni imaju zelju , intezivnu, a nemaju volju...ili imaju volju, tek posto neko drugi odradi inicijativu...
Pazi volja bez inicijative, to mirise na blokadu usled straha....
E to mene interesuje, kako tu volju naknadnu , a bez inicijative, tj odlucnosti tumace psihijatri...
ili psiholozi...
Kao intezivnu frustracionu blokadu ili kao fobiju ili kao fobiju od donosenja odluka, licnu nesigurnost ili kako vec...
To itekako ima veze sa temom...i ne bih da mesam uzrok posledica, tj destrukciju koja nastaje kad se deformisana logika ustali kod bolesnika...kad strah dugo deluje, imate to sasvim sigurno ....ja kod sebe osecam nelagodnost kad mi se neprijatni dogadjaji desavaju stalno u vezi sa necim...
Dakle moja samozastita izaziva promenu logike kod mene pa izbegavam seljenje kad mi se to ogadilo...ali to je definitivno deformacija logike, tj tezinski gledano to je poremecaj, samo da se ne bi seljakao menjam tezinske koeficijente onih odnosa koje bi mogli da dovedu do toga...

Ali ta samozastita je svesna, a meni ne izgleda kao shizofrena bolest...dok recimo nerviranja koja kod drugih izazivaju mrznju kod mene ne dovode ni to 5EPS, tj ni 5 s ne razmisljam o tome...doduse ni o selidbi, ali ipak menjam ponasanje da bih uvek sprecio pojavu situacije seljenja...(nije opsesija ako opsesija znaci razmisljanje o tome, jeste nelagodnost, malo pomereno znacenje, jer i dalje kad se predju neki kriterijumi idem na opciju seljenja, ali da mi se ogadilo jeste...

To je najvise deformacije sto imam , bas zato sto sve konflikte resavam odmah i otvoreno dosledno...
Zato mnogi misle da sam ludo hrabar, ili totalno slobodan, ali to nije tako...Moja mera bez frustracija se izgleda tako tumaci kod drugih...
E sad zamisli kako to deluje ako nelagodnost dugo deluje , pa jos ako osoba ne zna da rasciscava, ili ako ima vise od 5 problema u glavi u isto vreme....covece, to je haos u glavi...
A nisam flegmatik....znaci sve osecam samo ne dam da se gomila kao nerealni odnos ili preterano znacenje...
 
Nemanje samozaštite i nemogućnost otklanjanja neprijatnih događaja ..ponavljanje stalno jedno te istog a volja ne može to otkloniti..ni racio ...

E to ti je suština psiho poremećaja .. kod anksioznih osobe su svjesne toga, kod psihoza nisu ...
Okidač je stres, a podloga predispozicija osobe ...

.."Pazi volja bez inicijative, to mirise na blokadu usled straha....
E to mene interesuje, kako tu volju naknadnu , a bez inicijative, tj odlucnosti tumace psihijatri...
ili psiholozi..."
Pa to bi bilo povezano sa prirodom anksioznog oboljenja ... unutrašnja kočnica, konflikt, fobija stvara nesigurnost u inicijativi, nedovoljno samopouzdanje i slabo samovrednovanje. Model inhibovanog ponašanja ... meni se čini da je tu u osnovi strah od superega .."superego anksioznost"
Postoji veza ovih slučajeva ovako navedenih sa zavisnim ili izbjegavajućim poremećajem ličnosti
Izbjegavajući poremećaj ličnosti se naziva ponekad još i anksiozna ličnost jer je bitna karakteristika stalno osjećanje straha i napetosti. Izbjegavajući PL želi socijalne interakcije,želi društvo, ali ostaje bez njega zbog svoje plašljivosti."Bolje da ćutim nego da kažem neku glupost" - osnova je pogrešnih interpretacija okoline. Osjećanje nesigurnosti i inferiornosti, te neadekvatnosti, logička preosjetljivost na odbacivanje i kritiku. Inhibicija u novim interpersonalnim situacijama.Restriktivan životni stil zbog potrebe da obezbjedi sebi izvjesnost i sigurnost Jednom riječju, osnovna crta je bojažljivost.

Sasvim je sigurno da postoji unutrašnji konflikt; strah od vlastite kritike ... ali zbog čega se stalno ponavlja isti obrazac ponekad psihoanaliza može pomoći u pronalaženju uzroka, a ponekad pretjeran stresogen činilac ili 'dobra' genetska podloga učine da se terapijom simptomi mogu ublažiti, stanje poboljšati, ali teško izlječiti...
 

Back
Top