Fobije su nešto drugo i ne mogu se povezivati sa psihozama, sa sch bolesnicima ..iako anksioznost može biti prisutna u slučaju psihoza, anksiozni bolesnici nemaju 'rascjep duše', nemaju disocijaciju psihičkih funkcija i testiraju realnost po čemu se i razlikuju od psihoza. Ova dva termina fobija i psihoza ne bi trebalo upotrebljavati jedan kraj drugog jer osim anksioznosti nemaju drugih dodirnih tačaka.
Fobije spadaju u anksiozna stanja, odn. poremećaje. Anksiznost u izvjesnoj mjeri može biti normalna, to je iskustvo koje svaki čovjek poznaje..recimo neizvjesnost za zdravlje porodice, napetost prije suočavanja sa teškom situacijom, "trema" pred značajne nastupe i sl...Sve je to praćeno fizičkim simptomima: palpitacija i drhtanje, "knedla u grlu", bol u želucu, crijevni i mokraćni poremećaji. Organizam je u stanju uzbune. Ova "normalna" anksioznost je reakcija na uzroke koji su postali tako česti u naše vrijeme, da je ponekad teško da se sazna u kojem trenutku i za koju osobu ona prelazi u patologiju. U tom kvalitativnom skoku opet važnu ulogu igra biološka predispozicija.
Patološku anksioznost karakteriše izvjesna iracionalnost, nemogućnost identifikovanja unutrašnje opasnosti. Konflikt je nesvjestan sa različitom psihodinamikom.
..E sad, poremećaj volje kod anksioznih stanja je vezan za konflikt, gdje se troši mnogo energije na neuspješno razrješenje i potiskivanje nesvjesnih konflikata, pa nema dovoljno energije za voljne aktivnosti ...
Ono što je najznačajnije kod anksioznosti jeste strah od nečega u budućnosti, anticipacija budućnosti(predviđanje nečega što tek treba da se dogodi).To može da se odnosi na razne oblasti života, zavisno gdje su usmjerene investicije pacijenta (sfera zdravlja, ekonomskog blagostanja, ljubavi prema objektu, ljubavi prema samom sebi). Pomisao na drugačiji ishod od onoga koji očekujemo dovodi do anksioznosti, jer anksioznost nije ništa drugo nego psihološko stanje u kojem čovjek zamišlja svoju budućnost, koja je uvijek neizvjesna, nesigurna, nepredvidiva, neodređena ..u prilog ovoj tezi govori podatak da se anksiznost kod nekih osoba prevazilazi ako uspiju da nauče da žive po principu "ovdje i sada" (doživjeti ljepotu sadašnjeg trenutka) ..
Drugi važan faktor nastanka anksioznosti je strah od gubitka objekta, od gubitka objekta ljubavi koji je značajan za pacijenta, napetost i unutrašnji nemir su posljedica ..(emocionalni nad racionalnim aspektom anksioznosti..)..
Po Frojdu anksioznost je poremećaj odvođenja seksualnog uzbuđenja..nerasterećena i neutrošena seksualna materija i energija provocira anksioznost - tenzija između id-a i Ega, signal za odbranu od opasnosti u nama. Ego stalno teži da održi homeostazu pa se anksioznost shvata i kao adaptivni fenomen traženja ekvilibrijuma ...
Teorija konflikta smatra da se anksiogeni konflikt javlja kada ličnost nije sposobna da zadovolji svjesne ili nesvjesne zahtjeve koje se pojavljuju u određenoj životnoj situaciji. Nerješavanje konflikta ili nepotpuno rješavanje konflikta (slab i nezreo Ego), vremenom dovodi do porasta unutrašnje napetosti - anksioznosti, koja postaje na ovaj način zajednička osnova svih ovih poremećaja..pa dakle i fobija ( nerješeni konflikt=fobija, a sch= rascjep duše, odn. psihičkih funkcija čovjeka)...
Konflikt može biti unutar same ličnosti ili između ličnosti i njene okoline
- Konflikt unutar ličnosti je češće nesvjesni - na relaciji Id-Ego-Superego (intrapsihički)
- Konflikt na relaciji cjelokupna ličnost - spoljni svijet je češće svjesni i tiče se odnosa prema porodici, na poslu, prema voljenoj osobi (interpersonalni)
Najčešći konflikti koji se sreću u praksi su : separacioni, narcistički, konflikt autoriteta, sadističko-agresivni, ljubomorno-sujetni, konflikt zavisnosti, pasivnosti, konflikt inferiornosti, seksualiteta, moralnosti, identiteta, lojalnosti itd. ...
Fobija ima tri karakteristike: anticipaciju, strah pri susretu sa fobičnim stimulusom i ponašanje sa izbjegavanjem..
Fobija(fobos:grč.=bežanje, užas, panika, strah) je pomjeranje od nekih objekata ili situacija, koji utiču na intrapsihički konflikt, ka drugim objektima ili situacijama od kojih se pacijent onda plaši. To je neurotični kompromis, odbrambena mjera. Pacijent zamjenjuje anksioznost strahom, koji je i dalje neugodan, ali na intelektualnom planu, pacijent zna da objekat straha nije realno opasan, što olakšava neugodnost. Osim toga, fobični objekat može da se izbjegava ili poništava (negira)...znači radi se mehanizmu Ego odbrane pomjeranje ...
Neke karakteristike mišljenja fobičnih bolesnika: interpretativnost, samoprebacivanje, pojačana zaokupljenost samim sobom (introspekcija), pojačana ispitivačka sumnjičavost prema okolini i nesigurnost u samog sebe ...
Moguće je fobije podjeliti u tri grupe:
- objekti i situacije kojih se plaši skoro svaki čovjek(zmija, grmljavina,)
- objekti i situacije u kojima još postoji neka veza sa opasnošću, ali je normalan čovjek navikao da tu opasnost podcjenjuje (prelaz preko mosta, ulice, gomila ljudi)
- objekti i situacije, koje ne samo da ne predstavljaju opasnost, već kod mnogih ljudi izazivaju prijatna osjećanja(cvijeće)
..dakle slabost volje kod fobija i anksioznih stanja ima u osnovi konflikt kao uzročni faktor i takve osobe su svjesne realnosti i svoga stanja, dok kod psihotičnih bolesnika ne postoji uvid u vlastito stanje, niti realnost, a slabost volje je posljedica nemogućnosti usmjerenja iste jer ne postoji ni cilj..opažanje, mišljenje je poremećeno, ličnost je dezorganizovana i volja jednostavno nema svoju funkciju ... dok kod anksioznih stanja psihičke funkcije su povezane i očuvane, postoji konflikt koje one pokušavaju prevazići i slabost volje je usljed trošenja iste na razrješenje konflikta (problema)