Volio bi' da te nisam sreo - Ibrica Jusić


Poezija Kiše ( Poezija Suza) - Ibrica Jusić :heart:



Ispričat cu ti jednu davnu priču
U tom ce mi pomoći moja muza
Kol’ko se može kad se nekog voli
I čudna kako je poezija suza
Niz tvoje lice sada teku rijeke
Za nečim dragim što bez traga ode
A oči boje meda kriju lijepu tugu
I neku čudnu poeziju vode
Od mene samo sjecanje ti osta
I jedna rijeka za ljubavi što vapi
I nešto malo izmrvljena bola
I čudna, čudna poezija kapi
Dlanovi neba padaju sve niže
I mrtva ljubav u osvit novog dana
A sve su, sve su jači zagrljaji kiše
I stara pjesma starih oceana
Da ja sam umro i više me nema
Na mome grobu tek trubadur piše
U tvojoj kosi tuga vjetra spava
I čudna, čudna poezija kiše
 
Poslednja izmena:
Nije bilo lako....:heart:


:heart:



Nije bilo lako čuti one riječi
Kojima se naša prekinula veza
Nije bilo lako preko svega prijeći
Sjetiti se duge šetnje ispod breza
Nije bilo lako ostaviti stvari
Što smo im se skupa radovati znali
Nije bilo lako, ali tko da mari
Kovčeg već je spreman i svjetlo se pali
A vani je ponoć, a vani je tama
Moraš biti hrabra kad ostaneš sama
A vani je ponoć, a vani je tama
Moraš biti hrabra kad ostaneš sama
Ni tebi ni meni nije bilo lako
Al’ bolje je ovako, bolje je ovako
Bolje je ovako, bolje je ovako
Nije bilo lako okrenuti glavu
Kao da se nikad poznavali nismo
Nije bilo lako, možda si u pravu
Nisam smio zadnje napisati pismo
Nije bilo lako, ono što nas veže
Nestalo je kao snijeg na vrelom dlanu
Nije bilo lako, sada je još teže
Kako da bez tebe radujem se danu
A vani je ponoć, a vani je tama
Moraš biti hrabra kad ostaneš sama
A vani je ponoć, a vani je tama
Moraš biti hrabra kad ostaneš sama
Ni tebi ni meni nije bilo lako
Al’ bolje je ovako, bolje je ovako
Bolje je ovako, bolje je ovako
 
Kada jednom budeš sama...:heart:



Za te čuvam takve riječi
Kakvih više nigdje nema
Za te čuvam takve dane
Što se kao prsten zlate
Jedan život od početka
Zadnji život čuvam za te
Jedno nježno svjetlo svijeće
Jedno dugo toplo veče
Duge misli mojih tama
Čuvam da ih mogu dati
Kada jednom budeš sama
Kada jednom budeš sama
Iza plesa, iza kina
Kad ti jednom bude dosta
Tvojih lažnih kavalira
Primit ću te kao gosta
Jednog doma, jednog mira
Sva ta pisma što ih pišem
Sve tjeskobe mojih sati
Sve će život da mi vrati
Sve što skriva među nama
Kada nađeš put i svratiš
Kada jednom budeš sama
Za te čuvam takve riječi
Kakvih više nigdje nema
Za te čuvam takve dane
Što se kao prsten zlate
Jedan život od početka
Zadnji život čuvam za te
Jedno nježno svjetlo svijeće
Jedno dugo toplo veče
Duge misli mojih tama
Čuvam da ih mogu dati
Kada jednom budeš sama
Kada jednom budeš sama
Kada jednom budeš sama
 
Oddvedi me....:heart:
:heart:



Vodi me gdje plese mrtvih violina prah
vodi me gdje skriven cami porazeni strah
granom masline ogrni mutna sjecanja
odvedi me do ponora, odvedi me do ponora

Vodi me ljepotom kad se nadjem opet sam
zabranjenih pokreta jos korak osjecam
lagano razotkrij ono sto odavno znam
odvedi me do ponora, vodi me, vodi do dna

Vodi me kroz zvona plesom bijelih velova
vodi me polako sjenom drevnih borova
prestarjele, jos nas cijedi dusa nezrela
odvedi me do ponora, odvedi me do ponora

Vodi me gdje djeca zovu svog rodjenja dar
vodi me kroz koprenu sto mrljom gubi car
podigni mi zaklon i zameti svaki trag
odvedi me do ponora, odvedi me do ponora

Vodi me gdje plese mrtvih violina prah
vodi me gdje skriven vreba preporodjen strah
dodirni me velom ili sakrij rukama
odvedi me do ponora, odvedi me do ponora
odvedi me do ponora, odvedi me do ponora

:heart:

:heart:
 

Back
Top