Volim

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Volim jutra i trenutak kada postajem svesna svoje prve misli.Dobro je,ziva sam u jos jednom danu moje buducnosti u sadasnjosti.Volim prvu jutarnju kafu,tursku sa malo secera i malo mleka, na terasi,koju pijem polako i dugo gledajuci u cvece i zelenilo koje me okruzuje.Volim i tisinu koja me obavija sa jedva cujnim zvukovima grada koji dopiru iz daljine i ne smetaju mi.Grad je odavno budan a moje oci tek upijaju nov dan.Volim prirodu,zivotinje,moje kuce najvise,putovanja.Volim i ljude.Obicne,svakodnevne,dobronamerne i posebne ljude, stvaraoce,one koji ostavljaju trag za sobom.Volim mirise detinjstva u sta spada i miris nedeljne supe,koju je baka kuvala. Pola juneceg,pola pileceg mesa,sargarepa,koren pesuna,pastrmaka,celer,krompir,zapecen luk,neko zrno bibera,samo trun soli,jer supa se solila na kraju,kako je govorila.Zatim cedjenje supe pa zakuvavanje sa knedlama od griza.Volim i beli ustirkan stolnjak,lep servis i secajg,platnene salvete sa monogramom,case za vino,i miris nedeljnih kolaca sa vanil secerom.Volim Nedelju kao dan koji pripada samo meni.

Volim pohovanu piletinu,zutu boju,velike ptice,volim sebe i ono sta mogu da dam.Volim dekorativne jastuke,sarene kuhinjske krpe,limun koji se razlistao,muskatle i bosiljak na terasi.Volim cipele na metalnu stiklu,mini suknje i haljine,zute ruze,djurdjevak,volim boje i udobnost moga doma.Volim Italiju i Španiju..Volim ljubavne filmove i suze koje pustim kada ih ljubav razdvoji.Volim decu i stare osobe,roditelje, sestre od tetke iako me nerviraju,brata i sestru od ujaka, Marinu,Djordja,Kacu i Karla.Volim muziku,ples,lipe,reke,jezera i more.Volim Blv i Koko Sanel,Merlin Morno,Carobnjaka iz Oza,Petra Pana i Prohujalo s vihorom.Volim jednu kucu iz moje mašte.Volim svoju posebnost i individualnost.Poisao koji radim.Volim zalaske sunca.Volim da sanjam i budna to radim.Volim jazz and blues,Enigmu,tango,pisane reči.Volim Baha i Mocarta.Volim slatko od belih tresanja.Volim belo penušavo vino i jos puno toga volim.

A volela bih da ne primam sve ka srcu.Da svirm gitaru.Da sam otporna na bol,na rec koja vredja.Volela bih da umem da napisem roman u tri toma iako znam da postoji razlika izmedju zelje da se bude pisac i samog pisanja.Volela bih da spustim glavu na necije rame i slusam pricu o dalekoj zvezdi . Volim da volim a kada volim, baš volim.
 
Волим маглу на води, кад се кида и праменове.
Волим бистра јутра после кише.
Волим сунчану јесен и лудачке и хистеричне боје, кад се у контрастима гомилају у крошњама у октобру.
Волим чамце и оне глатке таласе који се од њиховог кретања стварају око њих.
Волим Танго, Фадо, шпансе коње са огромним гривама и чупавим копитама.
Волим честите људе, кад стану испред гомиле покварењака.
Волим јунаке, у гомили себичњака.
Волим жене, у пуном спектру, са њиховом мекотом, мирисима и тајном коју носе.
Волим трску, шаш и чичкове поред воде.
Волим онај натпис, који сам једном видео на Зејтинику, испод имена једног од наших погинулих дивова на Кајмакчалну, а који гласи. " Драги деда. Још увек оремо све наше њиве".
Волим што Срби пуцају, ( и ако не волим буку), кад им се роди дете. И што пуцају масовно кад се родио Христ, да јаве да још увек постојимо, упркос свему.
Волим књиге, и свилене разговоре о њима.
Волим контрасте, и кад је Љиљан посађен у сред купуса. И још много, много тога.
bravo Sanovnik, sto voliš Prirodu..
i dirnuo me je natpis sa Zejtinlika
 
Poslednja izmena:
Volim svet oko sebe i one fine, tihe, tradicionalne ljude.Uvek ih posmatram sirom otvorenih ociju i nekako puna srca.Sve preko toga, tipa pljuvanja,psovanja,podrigivanja ne mogu da prihvatim. Kao ni “mirise mi domovine”obojene pink bojom u vidu sljastece garderobe,izbacenih sisa,napucenih usana,loseg ukusa i pesama, zbog kojih sam uvek ostajala bez odgovora na pitanje kako opstaju na ovim prostorima cuvena imena kao sto su: Sanel, Loran,Dior i moj omiljeni Bvlgari, ne zato sto su juveliri, vec zato sto znaju da pronandju pravu notu za pravu zenu.

Obuci i nositi jedan Sanel kostim uz par kapi napr.Miss Dior ili plavog Bvlgarija i bisernu ogrlicu,je umetnost,sarm i elegancija.I ako se to ne zna,onda se to uci.Baka mi je pricala da su nekada u onom njenom Beogradu postojale skole za mlade dame i da je nju njena majka a moja pra-baba, redovno slala na ucenje lepim manirima, kuvanju i rucnim radovima.Danas, kako je umela da kaže, ove mlade devojke nista ne znaju,ni kafu da skuvaju,ni dugme da usiju.”Eto i ti”,obracala mi se cesto sa prekorom.”Od kada nisi uzela u ruke onaj beli vez sto sam te ucila,da zavrsis”.Obicno bih joj odgovorila:”Zavrsicu Bako, zavrsicu”, ni sama ne znajuci kada ce taj dan doci,uvek uz grizu savest sto je lazem i ne uspevam da joj objasnim da od obaveza druge vrste ne stizem da se bavim tim lepim i starinskim radovima.
A volim ih, te predivne unikatne komade belog veza, raznih oblika i namene, izradjene necijom veštom i srpljivom rukom.
 
Морам једном да ти отворим једно поље баш по питању јувелира. Није овде место. Јеном ћу да напишем то на мом блогу. Нећу овде да загађујем.
 
Volim ljude koji veruju u sebe
i one koji su spremni da placaju svoje izbore.

Volim one koji se ne plaše da budu sami
i one koji pronadju smisao svog života.

Volim ljude koji su svesni svojih mana
i one koje dotakne lepota oko nas

Volim ljude koji umeju da stvaraju mesta neopisive lepote,
njih najvise volim,jer imaju dusu,siroku,beskrajnu.
 
Постојала су и чудовишта која сам волео. Искрено. Било је неке туге и елеганције у њима. Волео сам отровнице, које су ме растуживале, али после. Док је трајало, то сам подсвесно знао, али ме је исувише очаравала тамна хладовина из долине њихових груди, мириси које су носиле око струка. и дорски стубови њихових ногу, да би обраћао пажњу на то шта ми каже инстинкт.
 
Волим интуитивно кад осетим компатибилност
касније откривам шта је све то...
Волим људе и жене које ми изазову дивљење
Није толико тешко ситним стварима....
Кад пређе у врсту обожавања
Онда устукнем јер осетим
да бих такве особе могао волети
читав живот
а н знам да ли тај осећај постоји са друге стране
Постојало је и постоји жена које сам волео
али никад ништа нисам урадио....
Имали смо обоје породице....
И даље су су остали детињи ритуали
излази у двориште зна да је гледам
ужива у томе и немо комуницира
немуштим језиком
игра свој плес , срећна је што је гледам
кришом.....
Мени срце куца док је гледам....
Онда наиђе муж или неко
и представа се завршава
и тако једно 20 година....

Никад нисам ништа урадио
јер мислим да никад не би опстали
она је дама мало финијих манира
скупљих прохтева , скупљих жеља
ја јој то не бих могао омогућити....
 

Back
Top