Molitva gospodnja
OCE NAS, Koji sin na nebesima, da se sveti ime Tvoje; da dodje Carsto Tvoje: da bude volja Tvoja I na zemlji kao na nebu; hleb nas nasusni daj nam danas; ne uvedi nas u iskusenje, no izbavi nas od zloga.
Pozdrav svima od Marka-Nelac.
Sto sam se uzeleo , vas I mene, na ovome forumu.Samo bog sveti zna, koliko vas volim ja.Hocu da nesto vise kazem o sebi ,na ovome forumu.Pozdrav, moje puno ime je: Gavrilovic Marko, inace sam covek u dusi, rodjen sam u bolnici, koja se nalazi u gradu Kragujevcu, rodjen sam : 05.03.1984 godine, tacno u 20:55 h.Umetnik sam u dusi, u slobodno vreme bavim se : crtanjem I pisanjem , veliki sam ljubitelj knjiga.Moj omiljeni pisac je Paulo Koeljo, od tog cuvenog pisca, procitao sam:,,Alhemicar” , ,,Prica jednog carobnjaka” , ,,Peta gora” , ,,Sedela sam na obali reke Pjedra, sedela I plakala”.Kao sto volim da citam, isto tako volim, I da jedem hranu, omiljena hrana mi je: Kuhinja ( salim se ) , Piroska , Lazanja , ****, Spageti.Takodje se u slobodno vreme, bavim rekreativnim sportom, bas kao I moji roditelji, koji su inace, osim rekreativnog sporta, I trenirali sport: otac Nebojsa:Rukomet , majka Verica:Atletiku ( trcanje na 1000 m ) , dok Marko u slobodno vreme, rekreativno se bavi sportom: Plivanje , Suncanje , Fudbal I Kosarka.Uspesno sam, zavrsio: Osnovnu I Srednju skolu.U osnovnoj skoli ,postoji jedna mala prica o uceniku Marku I ucitelju, Slavi Pavlovic.Prica pocinje na casu matematike, kada ucitelj dolazi na cas, dok ga ucenici cekaju u razredu.Ucitelj kaze ucenicima da otvore sveske iz matematike, kako bi zapisali zadatak.Ucitelj takodje vadi papir sa zadatkom iz matematike, I navodinam: ,,Ovo je papir sa zadatkom, koji sam ja u medjuvremenu, osmilio I napisao na papiru”, samo sto je ucitelj hteo da procita zadatak iz matematike (inace je napisan zadatak kroz pricu, slikovito I brojeve ) , Marko je procitao zadatak u mislima na sav glas, pred celim razredom.Ucitelj meje pitao, otkud znam za zadatak, uz moj smesak na licu,nisam mu odgovorio ( inace je ucitelj tvrdio, pred celim razredom,kako je po prvi put napisao zadatak, iz svoje glave na papiru ).Ucitelj se odmah pribrao, I procitao zadatak pred celim razredom ( razred je nakon procitanog zadatka. Prvi put su zapisali zadatak iz matematike, koji je ucitelj izdiktirao ).Nakon kratkog vremena, ucitelj meje odveo kod: Pedagoga, Psihologa… u skoli zaposlena lica ( sve je uredu samnom ).U sedmom razredu, polazem Fiziku (fiziku sam polozijo).Mart 1999 godina, ja sam bio u osmom razredu, desilo se NATO-bombardovanje.Uveliko je bombardovanje trajalo, kada je moj otac Nebojsa, bio na terenu, kao zdrastveni radnik, blizu Zdrastvene ambulante I Zastave.NATO-bombe su pale na zastavu I eksplodirale, bacile moga oca na zemlju, od detonacije bombi.Ja sam izvukao zivu glavu, dok sam bio u sklonistu, ali sam tog jutra, prilikom NATO-bombardovanja, osetio sam detonaciju bombi.Nakon uspesnog NATO-bombardovanja, Marko je iz osnovne skole, bez proslave mature, dobio diplomu.Sa tom diplomom sam upisao srednju skolu, koju sam uspesno zavrsio ( uz maturu I diplomu: tehnicar, numericki ), I postao svoj covek.Marko zivi u ulici: Cara Dusana broj. 29, kao rodjeni kragujevcanin.Marko je nezaposlen, vojsku uopste nisam osluzijo.Nakon ubistva Zorana Djindjica, Marko je postao clan Demokracke stranke.Prvu platu sam zaradio kao nesvrseni maturant ( cetvrta godina, srednja skola ), preko omladinske zadruge: Evropa, radio sam u Opstini. Na poledjeni plave koverte pise:Gavrilovic,8190 dinara, za 15-dana rada ( legalizacija imovine I arhiva ).Naredne godine, zima je bila, zavrsio sam kod psihijatra:Kragujevac, Beograd , Nis, sve su se posete vremenom desavale kod: Cetri zene psihijatra I muski psihijatar (pijo sam lek: Trixifen) ,koji je inace skoro preminuo od srcanog udara, u snu.Meni ostaje,Strogo poverljivo: Avgust 2007 godina, Nis, vojni psihijatri, radi: “oslobodjenja” vojske.
NAPOMENA:
U Decembru 2006 godine, bio sam tesko trovan.Nepoznatom trovacu, zelim mu srecu.
Jedna od Markovih zivotnih prici
Pre nego sto sam posao u skolu, deda meje naucio, mnogo toga letog o zivotu.Kao na primer navodim,kada smo ja I deda, igrali fudbal.Deda mene uci, kako da dodajem loptu njemu, pa zato meni deda kaze:,,Ja tebi loptu, ti meni loptu”, I sve tako sa loptom, dodajemo se jedno cetri puta.Prvo je deda poceo, sa recima:,,Ja tebi”, sutnuo je loptu, unutrasnjom nogom, osrednjom brzinom, po travnatom terenu.Ti meni, takodje sam ja sutnuo loptu, unutrasnjom nogom, osrednjom brzinom, po ravnatom zelenom terenu.Onda meje deda ucio I naucio, kako da hvatam bubu u rupi.Posto sam ja, jako voleo insekte dok sam bio mali.Pa kaze meni deda I pokaze slamcicu, malo slamcicu ovlazis svojom pljuvackom, zabi slamcicu u rupu, protrljaj sa slamcicom, gore, dole, izvadi slamcicu iz rupe na zemli.Kroz par trenutaka izlazi I buba iz rupe na zemlji, koju ja zatim uhvatim I stavim u najlon kesu, sa ostalim bubama, koje smo ja I deda uhvatili I prikupili.Deda me je naucio pravopisom:,,Kosa crta, uspravno, debela”, kao I sabiranje, oduzimanje,deljenje I puta (4x4=16).Deda meje naucio da plivam u tom uzrastu od cetri godine.Dok sam sa deset godina, preplivao celo sumaricko jezero, uzduzno vodenim putem.Prvi stil plivanja bio mi je zenski , dok je drugi stil plivanja, bio I ostao muski.Kod dede se ustaje rano ujutru, I doruckuje se: mast, hleb, luka ,aleva tucana paprika.Sa ajrodroma, gde mi inace zivi deda, pesaci se kilometrima na jezero.Kada ja I deda stignemo na jezero, tu se presvucem I obucem, odelo za kupanje.Pre nego sto udjem u vodu, deda meje naucio da se prvo pokvasim, gornji deo tela: svoje misice, grudi oko srca, ruke, vrat, glavu, pa zatim donji deo tela: noge, kukove I ostalo.Nakon kvasenja mogu da udjem u vodu, I da otplivam.Sa dedom se zadrzim na sumarickom jezeru, par sati, I sa sumarickog jezera, vratimo se kuci.Zatim kod kuce dolazi: prvo tusiranje zatim rucak, pa onda dobar dremez, nakon toga drustvo napolju.U to doba sam naucio da crtam, isto onako kao sto vidim , kao na primer: umeo sam da nacrtam lik Marije I Isusa u njenom narucju, isti crtez I sada mogu da nacrtam.Prvi crtez bio mi je, diznijev lik, Paja patak, sa moje solje, koju imam I sada.Taj dar za crtanjem I pisanjem bio mi je , u vrme kada sam ja imao nekih pet godina.Jako intresanto, u vezi mene je to, dasam ja Marko, glavom I petom svojom, video djavola, I to dame je bog spasio ( doziveo sam prosvetljenje).Prica pocinje ovako, recima jednog coveka, tojest mene, koji upravo pise, kao sto govori.Tog jutra sam, mozda po prvi put, bio sam u kuci.Spavao sam na ugaonom delu (soba moih roditelja), spavao sam na ledjima svojim.Noglo sam tog jutra otvorijo oci, I ugledao djavola, koji takodje otvorenih ociju, zuri u mene.Djavo je cucao, otprilike na sredini sobe, nedaleko od ugaonog dela, u sobi gde sam ja bio spavao.Na sredini sobe, nalazio se I sto ( taj sto je I dalje tu), sto je: drven, malog obika I velicine, otprilike nekih pola metara, mozda cak I manje.Djavo je upravo bio odmah pored tog stola, cucao I gledao u mene.Djavo je bio zarko crvene koze, cinimi se crnih ociju, rogovi, rep (prvo sto sam primetio u vezi djavola, da je imao anatomski oblik coveka).Djavo je na mene uticao, nesto poput zvezde danice napolju, samo kod mene u kuci, tojest, koza njegova I oci (mada se meni vise cinilo, da u tom trenutku utice djavolja koza na mene , vise od njegovih ociju).Naglo sam zatvorio oci, na par trenutaka, sakupijo sam dovoljno snage I hrabrosti u meni, I odmah nakon toga sam otvorio oci.Djavola I uticaja na mene vise nije bilo u sobi.U tim godinama nisam znao za djavola, mada sam cuo za boga.Tu se prica nezavrsava, vec uveliko pocinje.Cinimi se, da te iste godine, naucio sam da vozim biciklu na dva tocka.Bio sam u dvoristu sa prababom, sedeo sam na bicikli, blizu ulaznih vrato kuce I stepenica u mome dvoristu.Prababa je bila, odmah iza moih ledja, sedela je na klupi, I posmatrala meje u dvoristu moje kuce.U tom momentu I pravcu, kod ulazne zatvorene kapije, slece golub.U sebi sam osetio veliko odusevljenje.Golub je bio jako lepog izgleda I velicine. Posto smo se ja I golub “Posmatrali, par trenutaka neprestajno”, odlucio sam da uhvatim goluba I zadrzim ga tako za sebe.Od ulaznih vrata I stepenica kuce, poceo sam da okrecem pedale od bicikle, prema ulaznoj zatvorenoj kapiji u dvorista.Odmah nakon okretanja pedale od bicikle, golub je odleteo.U sebi sam osetio veliko razocarenje, I tako nastavio da okrecem pedale od bicikle, prema ulaznoj zatvorenoj kapiji.Pre nego sto sam udarijo biciklom o zatvorenu kapiju, moja bicikla je udarila o zatvorenu kapiju, dok sam ja ledbeo od zemlje u vazduhu, jedno par trenutaka.Onda sam u vazduhu, dok sam ledbeo od zemjle, crvrsto u sebi pomislijo, da se spustim nogama na zemlju.To sam I ucinio, polako ali I sigurno sam se spustio nogama na zemlju.Odmah nakon toga, kada sam se nogama spustijo na zemlju, poceo sam da kukam I da se derem na sav glas.Kapija se sva tresla izduz I popreko, dok je bicikla bila oborena na zemlji ,I ja na svojim nogama.Moja majka izlazi iz kuce, okrece se prema meni, pa zatim prema prababi, upitavsi je:,,Sta se mome Marku dogodilo”.Odmah zatim je dotrcala do mene, uhvatila me je za ruku, I uvela meje u kucu.
P.S
Za ovu pricu sam spreman da odem na dektetor lazi.
Pricu podrzali:
Bog, Gavrilovic Nebojsa, Verica, Dragoljub, Sasa, Marko, kao I Hristos Josif, Marija I Isus.
OCE NAS, Koji sin na nebesima, da se sveti ime Tvoje; da dodje Carsto Tvoje: da bude volja Tvoja I na zemlji kao na nebu; hleb nas nasusni daj nam danas; ne uvedi nas u iskusenje, no izbavi nas od zloga.
Pozdrav svima od Marka-Nelac.
Sto sam se uzeleo , vas I mene, na ovome forumu.Samo bog sveti zna, koliko vas volim ja.Hocu da nesto vise kazem o sebi ,na ovome forumu.Pozdrav, moje puno ime je: Gavrilovic Marko, inace sam covek u dusi, rodjen sam u bolnici, koja se nalazi u gradu Kragujevcu, rodjen sam : 05.03.1984 godine, tacno u 20:55 h.Umetnik sam u dusi, u slobodno vreme bavim se : crtanjem I pisanjem , veliki sam ljubitelj knjiga.Moj omiljeni pisac je Paulo Koeljo, od tog cuvenog pisca, procitao sam:,,Alhemicar” , ,,Prica jednog carobnjaka” , ,,Peta gora” , ,,Sedela sam na obali reke Pjedra, sedela I plakala”.Kao sto volim da citam, isto tako volim, I da jedem hranu, omiljena hrana mi je: Kuhinja ( salim se ) , Piroska , Lazanja , ****, Spageti.Takodje se u slobodno vreme, bavim rekreativnim sportom, bas kao I moji roditelji, koji su inace, osim rekreativnog sporta, I trenirali sport: otac Nebojsa:Rukomet , majka Verica:Atletiku ( trcanje na 1000 m ) , dok Marko u slobodno vreme, rekreativno se bavi sportom: Plivanje , Suncanje , Fudbal I Kosarka.Uspesno sam, zavrsio: Osnovnu I Srednju skolu.U osnovnoj skoli ,postoji jedna mala prica o uceniku Marku I ucitelju, Slavi Pavlovic.Prica pocinje na casu matematike, kada ucitelj dolazi na cas, dok ga ucenici cekaju u razredu.Ucitelj kaze ucenicima da otvore sveske iz matematike, kako bi zapisali zadatak.Ucitelj takodje vadi papir sa zadatkom iz matematike, I navodinam: ,,Ovo je papir sa zadatkom, koji sam ja u medjuvremenu, osmilio I napisao na papiru”, samo sto je ucitelj hteo da procita zadatak iz matematike (inace je napisan zadatak kroz pricu, slikovito I brojeve ) , Marko je procitao zadatak u mislima na sav glas, pred celim razredom.Ucitelj meje pitao, otkud znam za zadatak, uz moj smesak na licu,nisam mu odgovorio ( inace je ucitelj tvrdio, pred celim razredom,kako je po prvi put napisao zadatak, iz svoje glave na papiru ).Ucitelj se odmah pribrao, I procitao zadatak pred celim razredom ( razred je nakon procitanog zadatka. Prvi put su zapisali zadatak iz matematike, koji je ucitelj izdiktirao ).Nakon kratkog vremena, ucitelj meje odveo kod: Pedagoga, Psihologa… u skoli zaposlena lica ( sve je uredu samnom ).U sedmom razredu, polazem Fiziku (fiziku sam polozijo).Mart 1999 godina, ja sam bio u osmom razredu, desilo se NATO-bombardovanje.Uveliko je bombardovanje trajalo, kada je moj otac Nebojsa, bio na terenu, kao zdrastveni radnik, blizu Zdrastvene ambulante I Zastave.NATO-bombe su pale na zastavu I eksplodirale, bacile moga oca na zemlju, od detonacije bombi.Ja sam izvukao zivu glavu, dok sam bio u sklonistu, ali sam tog jutra, prilikom NATO-bombardovanja, osetio sam detonaciju bombi.Nakon uspesnog NATO-bombardovanja, Marko je iz osnovne skole, bez proslave mature, dobio diplomu.Sa tom diplomom sam upisao srednju skolu, koju sam uspesno zavrsio ( uz maturu I diplomu: tehnicar, numericki ), I postao svoj covek.Marko zivi u ulici: Cara Dusana broj. 29, kao rodjeni kragujevcanin.Marko je nezaposlen, vojsku uopste nisam osluzijo.Nakon ubistva Zorana Djindjica, Marko je postao clan Demokracke stranke.Prvu platu sam zaradio kao nesvrseni maturant ( cetvrta godina, srednja skola ), preko omladinske zadruge: Evropa, radio sam u Opstini. Na poledjeni plave koverte pise:Gavrilovic,8190 dinara, za 15-dana rada ( legalizacija imovine I arhiva ).Naredne godine, zima je bila, zavrsio sam kod psihijatra:Kragujevac, Beograd , Nis, sve su se posete vremenom desavale kod: Cetri zene psihijatra I muski psihijatar (pijo sam lek: Trixifen) ,koji je inace skoro preminuo od srcanog udara, u snu.Meni ostaje,Strogo poverljivo: Avgust 2007 godina, Nis, vojni psihijatri, radi: “oslobodjenja” vojske.
NAPOMENA:
U Decembru 2006 godine, bio sam tesko trovan.Nepoznatom trovacu, zelim mu srecu.
Jedna od Markovih zivotnih prici
Pre nego sto sam posao u skolu, deda meje naucio, mnogo toga letog o zivotu.Kao na primer navodim,kada smo ja I deda, igrali fudbal.Deda mene uci, kako da dodajem loptu njemu, pa zato meni deda kaze:,,Ja tebi loptu, ti meni loptu”, I sve tako sa loptom, dodajemo se jedno cetri puta.Prvo je deda poceo, sa recima:,,Ja tebi”, sutnuo je loptu, unutrasnjom nogom, osrednjom brzinom, po travnatom terenu.Ti meni, takodje sam ja sutnuo loptu, unutrasnjom nogom, osrednjom brzinom, po ravnatom zelenom terenu.Onda meje deda ucio I naucio, kako da hvatam bubu u rupi.Posto sam ja, jako voleo insekte dok sam bio mali.Pa kaze meni deda I pokaze slamcicu, malo slamcicu ovlazis svojom pljuvackom, zabi slamcicu u rupu, protrljaj sa slamcicom, gore, dole, izvadi slamcicu iz rupe na zemli.Kroz par trenutaka izlazi I buba iz rupe na zemlji, koju ja zatim uhvatim I stavim u najlon kesu, sa ostalim bubama, koje smo ja I deda uhvatili I prikupili.Deda me je naucio pravopisom:,,Kosa crta, uspravno, debela”, kao I sabiranje, oduzimanje,deljenje I puta (4x4=16).Deda meje naucio da plivam u tom uzrastu od cetri godine.Dok sam sa deset godina, preplivao celo sumaricko jezero, uzduzno vodenim putem.Prvi stil plivanja bio mi je zenski , dok je drugi stil plivanja, bio I ostao muski.Kod dede se ustaje rano ujutru, I doruckuje se: mast, hleb, luka ,aleva tucana paprika.Sa ajrodroma, gde mi inace zivi deda, pesaci se kilometrima na jezero.Kada ja I deda stignemo na jezero, tu se presvucem I obucem, odelo za kupanje.Pre nego sto udjem u vodu, deda meje naucio da se prvo pokvasim, gornji deo tela: svoje misice, grudi oko srca, ruke, vrat, glavu, pa zatim donji deo tela: noge, kukove I ostalo.Nakon kvasenja mogu da udjem u vodu, I da otplivam.Sa dedom se zadrzim na sumarickom jezeru, par sati, I sa sumarickog jezera, vratimo se kuci.Zatim kod kuce dolazi: prvo tusiranje zatim rucak, pa onda dobar dremez, nakon toga drustvo napolju.U to doba sam naucio da crtam, isto onako kao sto vidim , kao na primer: umeo sam da nacrtam lik Marije I Isusa u njenom narucju, isti crtez I sada mogu da nacrtam.Prvi crtez bio mi je, diznijev lik, Paja patak, sa moje solje, koju imam I sada.Taj dar za crtanjem I pisanjem bio mi je , u vrme kada sam ja imao nekih pet godina.Jako intresanto, u vezi mene je to, dasam ja Marko, glavom I petom svojom, video djavola, I to dame je bog spasio ( doziveo sam prosvetljenje).Prica pocinje ovako, recima jednog coveka, tojest mene, koji upravo pise, kao sto govori.Tog jutra sam, mozda po prvi put, bio sam u kuci.Spavao sam na ugaonom delu (soba moih roditelja), spavao sam na ledjima svojim.Noglo sam tog jutra otvorijo oci, I ugledao djavola, koji takodje otvorenih ociju, zuri u mene.Djavo je cucao, otprilike na sredini sobe, nedaleko od ugaonog dela, u sobi gde sam ja bio spavao.Na sredini sobe, nalazio se I sto ( taj sto je I dalje tu), sto je: drven, malog obika I velicine, otprilike nekih pola metara, mozda cak I manje.Djavo je upravo bio odmah pored tog stola, cucao I gledao u mene.Djavo je bio zarko crvene koze, cinimi se crnih ociju, rogovi, rep (prvo sto sam primetio u vezi djavola, da je imao anatomski oblik coveka).Djavo je na mene uticao, nesto poput zvezde danice napolju, samo kod mene u kuci, tojest, koza njegova I oci (mada se meni vise cinilo, da u tom trenutku utice djavolja koza na mene , vise od njegovih ociju).Naglo sam zatvorio oci, na par trenutaka, sakupijo sam dovoljno snage I hrabrosti u meni, I odmah nakon toga sam otvorio oci.Djavola I uticaja na mene vise nije bilo u sobi.U tim godinama nisam znao za djavola, mada sam cuo za boga.Tu se prica nezavrsava, vec uveliko pocinje.Cinimi se, da te iste godine, naucio sam da vozim biciklu na dva tocka.Bio sam u dvoristu sa prababom, sedeo sam na bicikli, blizu ulaznih vrato kuce I stepenica u mome dvoristu.Prababa je bila, odmah iza moih ledja, sedela je na klupi, I posmatrala meje u dvoristu moje kuce.U tom momentu I pravcu, kod ulazne zatvorene kapije, slece golub.U sebi sam osetio veliko odusevljenje.Golub je bio jako lepog izgleda I velicine. Posto smo se ja I golub “Posmatrali, par trenutaka neprestajno”, odlucio sam da uhvatim goluba I zadrzim ga tako za sebe.Od ulaznih vrata I stepenica kuce, poceo sam da okrecem pedale od bicikle, prema ulaznoj zatvorenoj kapiji u dvorista.Odmah nakon okretanja pedale od bicikle, golub je odleteo.U sebi sam osetio veliko razocarenje, I tako nastavio da okrecem pedale od bicikle, prema ulaznoj zatvorenoj kapiji.Pre nego sto sam udarijo biciklom o zatvorenu kapiju, moja bicikla je udarila o zatvorenu kapiju, dok sam ja ledbeo od zemlje u vazduhu, jedno par trenutaka.Onda sam u vazduhu, dok sam ledbeo od zemjle, crvrsto u sebi pomislijo, da se spustim nogama na zemlju.To sam I ucinio, polako ali I sigurno sam se spustio nogama na zemlju.Odmah nakon toga, kada sam se nogama spustijo na zemlju, poceo sam da kukam I da se derem na sav glas.Kapija se sva tresla izduz I popreko, dok je bicikla bila oborena na zemlji ,I ja na svojim nogama.Moja majka izlazi iz kuce, okrece se prema meni, pa zatim prema prababi, upitavsi je:,,Sta se mome Marku dogodilo”.Odmah zatim je dotrcala do mene, uhvatila me je za ruku, I uvela meje u kucu.
P.S
Za ovu pricu sam spreman da odem na dektetor lazi.
Pricu podrzali:
Bog, Gavrilovic Nebojsa, Verica, Dragoljub, Sasa, Marko, kao I Hristos Josif, Marija I Isus.