- Poruka
- 37.740
Ljubav se osjeti.Dodirom,pogledom,malim sitnicama..kao i rjecju i djelom.I najveceg nevjernog Tomu moguce je ljubavlju uvjeriti i kada sumnja..a sumnja ponekad i pored svega postoji.Mislim da nije tesko prepoznati ljubav...ponekad je teze vjerovati u to sto osjetis..
Besane noći su veći košmar od svakog odsanjanog košmara.
Smišlja čovjek bezbroj načina kako da što prije prođe.
Ja sam noćas listala stare teme i potsjećala se svih napisanih (svojih) gluposti.
Naiđoh i na ovo.
Zanimljivo je pročitati sopstvene misli nakon izvjesnog vremena.
Shvatiš ono što bi inače porekao, što se okom ne vidi.
Osjetiš, vidiš i znaš...nisi isti, nisi ni blizu tog davnog trena.
Ko sam danas?
Neko ko ne bi napisao ovo iznad.
Desi se da nam lično život, nerijetko u suradnji s najbliskijim ljudima u našem životu ikad, pokaže koliko smo zaista naivni, iako u suštini to i nismo.
Desi se da se ono u što smo čvrsto vjerovali pokaže kao najveća zabluda u životu.
Osvane dan kad se lomljava razbijene iluzije čuje do neba.
Da li je to loše? I jest i nije.Ego kaže - jest, duša kaže - nije.Ipak je lakše živjeti sa istinom, nego s iluzijom.
Iluzija je ljepša.Istina lakša.Iluzija te drži u mjestu, istina ti daje šansu za korake.
Neko reče, ako se pitamo da li nekoga volimo, odavno je ta "ljubav" prstala.I to je tačno.
Ljubav, realno, nema moć, iako mi smrtnici (posebno pjesnici, romantici, sanjari) volimo da joj pripisujemo svu moć.
Samo nas čini boljim Čovjekom, to da.( i to samo ako se misli na sveopštu Ljubav, o kojoj ovdje nije riječ )
Ljubavlju ne možemo postići ništa, sem jednog - voljeti, ne pitajući se ništa.
Ljubav nije samo biti voljen, ona je više - voljeti.I to je sve što ponekad možemo.
Voljeti bez potrebe i pitanja da li ili ne, neko voli nas.Obično biva da se prestaje voljeti kad se spozna da ista nije uzvraćena.
Ne znam da li bih takvu vrstu ljubavi lično mogla uopšte nazvati imenom Ljubav.Mislim da ne bih.
Jednom voljeno, zauvijek voljeno.Nemoguće je drugačije.
Može samo da se potisne, spakuje u neki kutak unutar sebe i pokuša voljeti nekog drugog, nekog ko će voljeti nas.(to je već umjetnost...ili hrabrost, ne bih znala)
Na kraju, pitam se gdje mi je nestala ova vjera i optimizam po pitanju Ljubavi, o kojoj sam pisala prije mnogo godina...

Možda bih mogla mijenjati nick u "nevjerni Toma"
