Volela bih..

"....sve manje se nadam,sve više padam,i sve su jače ruke što me vuču ka dnu...."
Ima dana kada me vrtlozi nemira i nezadovoljstva(sobom i drugima)snažno povuku ka dnu....Ipak,nađem razlog zašto bih trebao,morao,biti srećan.Setim se da svako nosi svoj krst,i da je svakom svoja muka najteža.Ono što ne možemo da promenimo-bolje da ne potežemo,da ne razmišljamo.Svi su putevi jednako dobri....ili jednako trnoviti,kako god...
 
Večeras i ja razmišljam baš ovako kako je napisano u blogu. I znam da to neće proći. Godinama se nadam da će proći ali ono ne proalzi nego postaje sve gore. Nevjerujem više u neku bolju i srećniju budućnost. Čemu se zavaravati? Izgubio sam nadu da će se naći neki Simeon koji će barem nekoliko metara povući samnom ovaj krst koji nosim.
 

Back
Top