Ponekad, sama, u nedovrsenim snovima, prebiram po uspomenama.Ima ih svakakvih, i lepih i ružnih i pomalo tužnih.Kristalno jasno se sećam svog nedosanjanog detinjstva kroz koje sam prošla relativno brzo. Cesto osetim ukus zelenih ringlova iz dedine bašte koji me podseća na nestašluke kojima smo bili skloni, mi deca nase ulice. Svi smo uživali u bezbrižnim godinama i krali dedine ,,dzanarike", kako ih je on zvao.Od njih i šljiva je pekao rakiju i nije nam dao da ih beremo nedozrele a nama su se takve više dopadale. Šunjali smo se često kroz moje dvorište i odlazili u voćnjak, prepun zrelih plodova, koji su mamili nase dečje usne. Onako musavi, posle u slast pojedenih ringlova, brisali smo se rukavima i odlazili srećni ponovo u igru.
Sećam se da sam često bila ljuta kada sam morala da kupim njegove ,,dzanarike"i šljive dok su se ostala deca igrala na ulici. Tada bi mi u šali rekao:,, Ko ne kupi, neće piti rakiju kad se ispeče!" Ja bih se nasmejala u sebi setivši se kako mii je više puta davao da liznem i kako mi se svideo ukus iako sam se mrštila pri tom. Rekao bi mi da to ne govorim nikome i ćutala sam. Ni baka nije znala da sam kao mala konzumirala alkohol, naravno u minornoj količini. To je bila naša mala tajna. Bilo je to vreme u kome sam osetila svu radost življenja i lepotu života. Naše šunjanje kroz voćnjak bio je poseban doživljaj koji je izazivao razna osećanja. Sreću, strah da ne budemo otkriveni i radost zbog nestašluka koji su nas potpuno ispunjavali. Sutradan, kad deda udje u voćnjak, ja bih bežala od njegovih pogleda i gundjanja. Za mene to nije bilo ništa strašno ali se on jako nervirao kad otkrije polomljene grane i pobacane šljive i ringlove po voćnjaku. Naravno da je znao ko su bili posetioci ali sačeka da ga ljutnja prodje i ništa nam ne kaže. Volela sam ga još više zbog toga.
Zaista je ovaj život lep. Ima li išta što se može porediti sa njim?Nema, sve je život.Sve je borba. Znala sam to još tada a i u ovim godinama prebiranja po uspomenama, shvatih da je sve u mom životu lepo kao te dzanarike, ukusno, primamljivo, ali ako hoćeš da dopreš do toga, moraš malo i da se pomučiš. U tome i jeste sva lepota. Sve mora kompletno da sazri da bismo u tome potpuno uživali. Kao i ringlovi...Brinuti o njima, brati ih, tresti, kupiti,stavljati u bure i na kraju, posle svega, peći rakiju, naš poznati brend.
Kada se prisećam svih detalja iz detinjstva, obuzme me nostalgija i želja da se u njega, na momenat, vratim i živim onako bezbrižno kao tada. Ali život nije tako konstruisan i zamišljen. Sve što prodje, ne vraća se više. Sa time se svako od nas mora pomiriti...
Ipak, često se setim voćnjaka u kome sam doživela srećno detinjstvo i svoga deke koji je govorio da se u životu ni do čega ne dolazi lako, bez truda i muke. I...bio je u pravu...
Sećam se da sam često bila ljuta kada sam morala da kupim njegove ,,dzanarike"i šljive dok su se ostala deca igrala na ulici. Tada bi mi u šali rekao:,, Ko ne kupi, neće piti rakiju kad se ispeče!" Ja bih se nasmejala u sebi setivši se kako mii je više puta davao da liznem i kako mi se svideo ukus iako sam se mrštila pri tom. Rekao bi mi da to ne govorim nikome i ćutala sam. Ni baka nije znala da sam kao mala konzumirala alkohol, naravno u minornoj količini. To je bila naša mala tajna. Bilo je to vreme u kome sam osetila svu radost življenja i lepotu života. Naše šunjanje kroz voćnjak bio je poseban doživljaj koji je izazivao razna osećanja. Sreću, strah da ne budemo otkriveni i radost zbog nestašluka koji su nas potpuno ispunjavali. Sutradan, kad deda udje u voćnjak, ja bih bežala od njegovih pogleda i gundjanja. Za mene to nije bilo ništa strašno ali se on jako nervirao kad otkrije polomljene grane i pobacane šljive i ringlove po voćnjaku. Naravno da je znao ko su bili posetioci ali sačeka da ga ljutnja prodje i ništa nam ne kaže. Volela sam ga još više zbog toga.
Zaista je ovaj život lep. Ima li išta što se može porediti sa njim?Nema, sve je život.Sve je borba. Znala sam to još tada a i u ovim godinama prebiranja po uspomenama, shvatih da je sve u mom životu lepo kao te dzanarike, ukusno, primamljivo, ali ako hoćeš da dopreš do toga, moraš malo i da se pomučiš. U tome i jeste sva lepota. Sve mora kompletno da sazri da bismo u tome potpuno uživali. Kao i ringlovi...Brinuti o njima, brati ih, tresti, kupiti,stavljati u bure i na kraju, posle svega, peći rakiju, naš poznati brend.
Kada se prisećam svih detalja iz detinjstva, obuzme me nostalgija i želja da se u njega, na momenat, vratim i živim onako bezbrižno kao tada. Ali život nije tako konstruisan i zamišljen. Sve što prodje, ne vraća se više. Sa time se svako od nas mora pomiriti...
Ipak, često se setim voćnjaka u kome sam doživela srećno detinjstvo i svoga deke koji je govorio da se u životu ni do čega ne dolazi lako, bez truda i muke. I...bio je u pravu...
