Владета Јеротић

  • Začetnik teme Začetnik teme Vexy
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
On je srpski starac Zosima :mrgreen:

"Mladic, brat moj, ptice je za oprostenje molio:
to izgleda skoro besmisleno, ali je istina, jer je sve kao okean, sve tece i dodiruje se:
na jednom mestu dodirnes, na drugom se kraju sveta odaziva i razleze.
Neka je bezumlje ptice za oprostaj moliti, ali i pticama bi bilo lakse, i detetu, i svakoj zivotinji oko tebe, kada bi ti sam bio bolji no sto si sad - makar jednu mrvicu bi im bilo lakse."

Starac Zosima
 
"Mladic, brat moj, ptice je za oprostenje molio:
to izgleda skoro besmisleno, ali je istina, jer je sve kao okean, sve tece i dodiruje se:
na jednom mestu dodirnes, na drugom se kraju sveta odaziva i razleze.
Neka je bezumlje ptice za oprostaj moliti, ali i pticama bi bilo lakse, i detetu, i svakoj zivotinji oko tebe, kada bi ti sam bio bolji no sto si sad - makar jednu mrvicu bi im bilo lakse."

Starac Zosima

ja_ A da li bi nama bilo lakshe za mrvicu kad ptice ne bi napadale I raznosile ono shto nama treba za zhivot?? Makar za mrvicu!
 
verovatno ti je golub oteo pizzu sa tanjira :hahaha:

Није голуб..али јесте врана односила редовно кокошија јаја док сам као мали дечак једва чекао да кокошка снесе те да имам шта за ручак, кад се пешлке вратим из школе уморан и изгладнео, исцрпљен од пута (6км у једном правцу сваки дан!). Односила је врана и пилиће!! Јастреб целе кокошке! Вране су ждерале пшенично семе које нисмо стигли још да похранимо у земљу.
Свраке су кљувале свиње по леђима у сред зиме, изазивајући дубоке ране...те смо морали да их покривамо поњавама, и лечимо их, да нам храна преко године не пропадне...
 
Poslednja izmena:
http://www.pastirskicentar.com/inde...55-31&catid=47:2010-07-28-17-18-03&Itemid=330

http://www.pastirskicentar.com/inde...09-45&catid=47:2010-07-28-17-18-03&Itemid=330

Evo pa čitajte, možda ćete uspeti da saberete dva i dva.
Kako je dobri profesor dao blagoslov da se leče narkomani u manastiru Crna Reka od strane sveštenika Peranović Branislava.
I kako je poštovani psiholog i sveštenik S. Bulić još u Pitsburgu shvatio gde leži pravi biznis.....

Kako si ti u svemu povezala Jerotića sa davanjem blagoslova za lečenje narkomana u Crnoj Reci ?
 
Ne ja ne spletkarim, ja čitam puno.
A ti zatvaraš oči pred činjenicama i robuješ predrasudama, ali nije više ni važno. Mrzi me da se dalje ubeđujem sa osobom kojoj su ispeglane sve vijuge.

Mrzi te jer nemaš šta da kažeš. U teksu koji si dala piše tačno ovo;

"Било која помоћ стручне особе, неуспешна је ако не укључује и религиозни начин лечења, молитве и пре свега веру у излечење. Моје искуство из америчког Центра за лечење зависности од алкохола и наркоманије, у којем сам радио неколико година, показало је да је то најуспешнији начин рада.

Према речима др Булића такав вид излечења у свету примењују тзв. анонимни алкохоличари или анонимни наркомани, а код нас епископ Порфирије у манастиру Ковиљ, или монаси у Црној Реци. Пастирски центар је само пријемна станица:

- Ми овде немамо све услове да изолујемо наркомана, рецимо, али им зато кроз духовне разговоре и савете указујемо како да се извуку из тог "врзиног кола". Тежимо да они поврате или изграде љубав према ближњима и себи, да буду свесни свог самоповређивања."

Bulić svoje iskustvo iz Amerike poredi sa Srbijom i konstatuje kako se taj vid izlečenja (molitvama, pobožnošću) primenjuje u Kovilju i Crnoj reci što svako može pročitati a da on u svojem savetovalištu nema uslove za izolaciju narkomana ali zato kroz duhovne razgovore i savete ukazuju kako da se izvuku.

A gde je u svemu ovom Jerotić ?

"Тако ће десет врсних стручњака (др Владета Јеротић, др Душан Петровић, др Светомир Бојанин, др Вукадин Цветановић, јеромонах мр Иринеј Добријевић, дефектолог Јасмина Милашиновић, асистент Филозофског факултета психолог Велимир Поповић, др Павле Кастел, психолог Зорица Јошић и свештеник-психолог др Србољуб Булић) речју и знањем помагати свима који се овом црквеном саветовалишту обрате за помоћ, не правећи никакву разлику које је ко вере и нације, као ни да ли је верник или атеиста."

Jerotić u crkvenom savetovalištu radi kao savetodavac , neko ko pomaže unesrećenima (od izbeglica koji imaju traume , neurotičara, psihičkih bolesnika, alkoholičara, narkomana itd.)

I sad kako se došlo do toga da je Jerotić blagosiljao Crnu reku to zna samo onaj ko to tvrdi i na glupav nači pokušava da spletkari.
 
Mrzi te jer nemaš šta da kažeš. U teksu koji si dala piše tačno ovo;



Bulić svoje iskustvo iz Amerike poredi sa Srbijom i konstatuje kako se taj vid izlečenja (molitvama, pobožnošću) primenjuje u Kovilju i Crnoj reci što svako može pročitati a da on u svojem savetovalištu nema uslove za izolaciju narkomana ali zato kroz duhovne razgovore i savete ukazuju kako da se izvuku.

A gde je u svemu ovom Jerotić ?



Jerotić u crkvenom savetovalištu radi kao savetodavac , neko ko pomaže unesrećenima (od izbeglica koji imaju traume , neurotičara, psihičkih bolesnika, alkoholičara, narkomana itd.)

I sad kako se došlo do toga da je Jerotić blagosiljao Crnu reku to zna samo onaj ko to tvrdi i na glupav nači pokušava da spletkari.

U Crnoj Reci su naročito primenjivali izlečenje molitvama i pobožnošću pa igrom slučaja imamo mrtve izlečene narkomane, A blagi profesor je siva eminencija, on ne prlja ruke.
I znam ja odlično šta tu piše, ali čitaj malo i između redova....drugarice.
 
Владета Јеротић, лекар, психијатар, књижевник, академик, рођен је 2. августа 1924. године у Београду где је завршио гимназију и Медицински факултет.

Специјализовао је неуропсихијатрију, а у Швајцарској, Немачкој и Француској психотерапију. Радио је више деценија као шеф Психотерапеутског одељења болнице „Др Драгиша Мишовић“. Од 1985. као професор по позиву предаје Пастирску психологију и медицину на Богословском факултету у Београду.

Јеротић је развио обимну и плодну публицистичку делатност из граничних области религије и психотерапије и филозофије и психијатрије. Такође је одржао предавања из психијатрије, религије и књижевности у готово свим већим градовима Југославије.
Umilan čovek i akademik, ali na žalost, taj miks religije i psihijatrije mi se uopšte ne dopada. Pogotovo mi ta "pastirska psihologija" nije milozvučna.
 
"Mladic, brat moj, ptice je za oprostenje molio:
to izgleda skoro besmisleno, ali je istina, jer je sve kao okean, sve tece i dodiruje se:
na jednom mestu dodirnes, na drugom se kraju sveta odaziva i razleze.
Neka je bezumlje ptice za oprostaj moliti, ali i pticama bi bilo lakse, i detetu, i svakoj zivotinji oko tebe, kada bi ti sam bio bolji no sto si sad - makar jednu mrvicu bi im bilo lakse."

Starac Zosima
Zosima je lik iz knjige. To je, prema knjizi, kako je (prema knjizi) ovaj dok je Zosima umira i drzao zadnji govor zapisiva (a ne kako je reko Zosima, jer je pisac reko da stavlja prema zapisu ovoga da bi ispalo smijesnije :hahaha: ) dok su drugi stojali oko njega okupljeni da ga "isprate u smrt", i prepirali se sa njim, a taj je bio malo dalje iako je najvise od svih volio Zosimu. To je stravicna stvar. I sve je istina.
 

Back
Top