Zamah krila ponese je, sa litice.
Pogled nesputan, pomilova dolinu
senkom, kao rukom.
Naslućenim dodirom budi,
tiha i razotkrivena plovi u zracima,
sjajnim prahom joj posuta pera.
Bele glave kao mudra starica,
kraljica vetra nad planinskim vrhom ,
igra se, ponosna zavodnica,
u senci kralja, nebeskog plavetnila.
Nevidljive niti je isplela da u njima, traju.
