Stara bosanska dvospratnica bila je ispunjena ljudskim dušama. Obred
vjenčanja trebao se obaviti u velikoj sobi koja se nalazila na spratu, koja
je bila u potpunosti uređena u starom bosanskom stilu.
Na drvenim prozorima bijelile su se lagane draperije koje su bile dovoljno
guste da zaklanjaju od pogleda sa susjednih prozora starih bosanskih
kuća koje su dominirale u cijeloj mahali, a opet dovoljno rijetke da soba
ne oskudijeva dnevnim svjetlom. Debeli i teški ćilimi su zastirali starinske
podove, a odmah ispod prozora dužinom cijelog zida bila je dugačka drvena
sećija, zastrta debelim spužvama po kojima je bila bačena prostirka slična
serdžadama, dok su uz sami rub sećije bili poredani dugački zeleni jastuci.
Nasuprot sećije, na drugoj strani sobe bila je teška drvena komoda na čijim
policama je bilo nekoliko debelih knjiga. Na sredini sobe stajao je masivni
drveni sto mahagoni boje za kojim su sjedili mlada i mladoženja sa jedne,
a kumovi i efendija sa druge strane. Mlada je bila odjevena po vjerskim
propisima, u bijeloj haljini čija je dužina dopirala do stopala, dok joj je na
glavi bio bijeli tanki šal koji je padao po njenim mršavim ramenima. Tik uz nju
sjedio je mladoženja, odjeven u elegantno štofano odijelo sive boje. Počeo je
obred vjenčanja. Nakon što su mlada i mladoženja pred efendijom izgovorili
svoje zavjete, utvrđena je veličina mehra, a onda su kumovi svojim potpisima
sve osvjedočili. Obred je završen zajedničkom molitvom svih okupljenih.
Nakon toga su dvije mlađe žene počele da dijele kahvu i slatko, a mladencima
su prilazili i čestitali okupljeni gosti, među kojima je najviše bilo članova uže i
šire porodice sa mladoženjine i mladine strane. Bilo je i nekoliko lijepo odjevene
djece koja su se častila šarenim bombonama koje su bile u zdjelama na
pomoćnom stolu prekrivenom bijelim stoljnjakom postavljenom uz zid kraj
masivnih vrata velike sobe posebno za tu svrhu. Uz zdjele sa bombonama, na
stolu je stajao i veliki broj besprijekorno čistih čaša kao i nekoliko flaša sa
šerbetom i sokovima.
Onda je sa sećije ustala starija žena, odjevena u plavi skupocjeni kat, lica
uokvirenog dugačkim bijelim šalom sa kojeg je odisala neobična toplina i
polahko prišla mladencima. Bila je to majka mladoženje. Njen korak bio je
pomalo nesiguran.
Kada je stigla do mladenaca, nježno je pružila ruku svom sinu, mladoženji,
čestitajući mu uz blagi osmijeh.
Uzela je potom mladu za ruku, a onda zajedno s njom krenula u drugi kraj
sobe. Bio je to njihov prvi susret oči u oči. Svojim staračkim rukama koje su
osjetno drhtale uzela je mladinu i drugu ruku u svoju.
-Allaha ti, nemoj da dođe do razvoda, – tiho je prošaptala molećivo upirući
pogled u nju.
Mlada ju je zbunjeno posmatrala, čitajući u njenim očima neizrecivu molbu.
Atmosfera je bila natopljena emocijama koje je bilo teško izreći riječima.
-Neće majko, – mlada se napokon pribrala.
Dok su njihove ruke bile spojene i pogledi isprepleteni, mlada je na trenutak
osjetila kao da je upala u čudnovatu zamku.
Potom se majka mladoženje okrenula i krenula nazad prema sećiji. Mlada
ju je pratila pogledom, još uvijek zbunjena od čudnog susreta. Mladoženja
je primijetio nemir u očima svoje supruge i upitao je šta se dogodilo. Mlada
mu je prepričala majčine riječi i atmosferu koja je vladala tokom tog kratkog
susreta. Mladoženja se nasmiješio i rekao joj da se ne brine, da su to samo
običaji i da majka želi samo najbolje za njih.
-Ima tu nešto, – mlada je bila uporna.
-Pođi sa mnom, – uzeo ju je za ruku i izveo iz velike sobe, a potom poveo
u malu sobicu na kraju hodnika.
Sjeli su na kauč.
-Moja majka je ubijeđena je da našu porodicu prati prokletstvo razvoda.
Već znaš da je moja majka, moja sestra, kao i sestrina ćerka razvedena.
Još jedan razvod braka u porodici majka ne bi podnijela. Zato me je i
zamolila da napravimo šerijatsko vjenčanje. Nijedno od propalih vjenčanja,
niti majčino, niti sestrino niti sestričino nije obavljeno po vjerskim obredima,
nego samo u opštini. Majka je mislila da ako to bude ovdje, u kući, pred
Allahom…
-Znači, zato si želio sve ovo i zato sve one majčine riječi, – sa vidnim
olakšanjem na mladinom licu se pojavio blistav osmijeh.
-Da, to je zapravo bila majčina želja. Nadam se da se ne ljutiš na mene, –
gledao ju je nježno. Mlada se samo nasmiješila, klimnula glavom a on ju je uzeo
ponovo za ruku i vratili su se u veliku sobu. Probijajući se između okupljenih
gostiju prišli su oboje majci, a ona ih je uzela za ruke. Na trenutak je nastala
tišina u sobi.
-Moj dragi sine, moja divna kćeri, – počela je sa suzama radosnicama u očima.
– Danas je dan koji će se zauvijek urezati u naša srca. Vaša ljubav je poput
nura koji osvjetljava naš put. Neka vam Allah podari sreću i blagoslov na vašem
zajedničkom putu.
Majčine riječi odjeknule su tiho po sobi, a radost se uvlačila duboko u srca svih
prisutnih.
Stara bosanska dvospratnica postala je svjedokom još jedne ljubavne priče,
obavijena toplinom i blagoslovima starih bosanskih tradicija.
RiadaT.
vjenčanja trebao se obaviti u velikoj sobi koja se nalazila na spratu, koja
je bila u potpunosti uređena u starom bosanskom stilu.
Na drvenim prozorima bijelile su se lagane draperije koje su bile dovoljno
guste da zaklanjaju od pogleda sa susjednih prozora starih bosanskih
kuća koje su dominirale u cijeloj mahali, a opet dovoljno rijetke da soba
ne oskudijeva dnevnim svjetlom. Debeli i teški ćilimi su zastirali starinske
podove, a odmah ispod prozora dužinom cijelog zida bila je dugačka drvena
sećija, zastrta debelim spužvama po kojima je bila bačena prostirka slična
serdžadama, dok su uz sami rub sećije bili poredani dugački zeleni jastuci.
Nasuprot sećije, na drugoj strani sobe bila je teška drvena komoda na čijim
policama je bilo nekoliko debelih knjiga. Na sredini sobe stajao je masivni
drveni sto mahagoni boje za kojim su sjedili mlada i mladoženja sa jedne,
a kumovi i efendija sa druge strane. Mlada je bila odjevena po vjerskim
propisima, u bijeloj haljini čija je dužina dopirala do stopala, dok joj je na
glavi bio bijeli tanki šal koji je padao po njenim mršavim ramenima. Tik uz nju
sjedio je mladoženja, odjeven u elegantno štofano odijelo sive boje. Počeo je
obred vjenčanja. Nakon što su mlada i mladoženja pred efendijom izgovorili
svoje zavjete, utvrđena je veličina mehra, a onda su kumovi svojim potpisima
sve osvjedočili. Obred je završen zajedničkom molitvom svih okupljenih.
Nakon toga su dvije mlađe žene počele da dijele kahvu i slatko, a mladencima
su prilazili i čestitali okupljeni gosti, među kojima je najviše bilo članova uže i
šire porodice sa mladoženjine i mladine strane. Bilo je i nekoliko lijepo odjevene
djece koja su se častila šarenim bombonama koje su bile u zdjelama na
pomoćnom stolu prekrivenom bijelim stoljnjakom postavljenom uz zid kraj
masivnih vrata velike sobe posebno za tu svrhu. Uz zdjele sa bombonama, na
stolu je stajao i veliki broj besprijekorno čistih čaša kao i nekoliko flaša sa
šerbetom i sokovima.
Onda je sa sećije ustala starija žena, odjevena u plavi skupocjeni kat, lica
uokvirenog dugačkim bijelim šalom sa kojeg je odisala neobična toplina i
polahko prišla mladencima. Bila je to majka mladoženje. Njen korak bio je
pomalo nesiguran.
Kada je stigla do mladenaca, nježno je pružila ruku svom sinu, mladoženji,
čestitajući mu uz blagi osmijeh.
Uzela je potom mladu za ruku, a onda zajedno s njom krenula u drugi kraj
sobe. Bio je to njihov prvi susret oči u oči. Svojim staračkim rukama koje su
osjetno drhtale uzela je mladinu i drugu ruku u svoju.
-Allaha ti, nemoj da dođe do razvoda, – tiho je prošaptala molećivo upirući
pogled u nju.
Mlada ju je zbunjeno posmatrala, čitajući u njenim očima neizrecivu molbu.
Atmosfera je bila natopljena emocijama koje je bilo teško izreći riječima.
-Neće majko, – mlada se napokon pribrala.
Dok su njihove ruke bile spojene i pogledi isprepleteni, mlada je na trenutak
osjetila kao da je upala u čudnovatu zamku.
Potom se majka mladoženje okrenula i krenula nazad prema sećiji. Mlada
ju je pratila pogledom, još uvijek zbunjena od čudnog susreta. Mladoženja
je primijetio nemir u očima svoje supruge i upitao je šta se dogodilo. Mlada
mu je prepričala majčine riječi i atmosferu koja je vladala tokom tog kratkog
susreta. Mladoženja se nasmiješio i rekao joj da se ne brine, da su to samo
običaji i da majka želi samo najbolje za njih.
-Ima tu nešto, – mlada je bila uporna.
-Pođi sa mnom, – uzeo ju je za ruku i izveo iz velike sobe, a potom poveo
u malu sobicu na kraju hodnika.
Sjeli su na kauč.
-Moja majka je ubijeđena je da našu porodicu prati prokletstvo razvoda.
Već znaš da je moja majka, moja sestra, kao i sestrina ćerka razvedena.
Još jedan razvod braka u porodici majka ne bi podnijela. Zato me je i
zamolila da napravimo šerijatsko vjenčanje. Nijedno od propalih vjenčanja,
niti majčino, niti sestrino niti sestričino nije obavljeno po vjerskim obredima,
nego samo u opštini. Majka je mislila da ako to bude ovdje, u kući, pred
Allahom…
-Znači, zato si želio sve ovo i zato sve one majčine riječi, – sa vidnim
olakšanjem na mladinom licu se pojavio blistav osmijeh.
-Da, to je zapravo bila majčina želja. Nadam se da se ne ljutiš na mene, –
gledao ju je nježno. Mlada se samo nasmiješila, klimnula glavom a on ju je uzeo
ponovo za ruku i vratili su se u veliku sobu. Probijajući se između okupljenih
gostiju prišli su oboje majci, a ona ih je uzela za ruke. Na trenutak je nastala
tišina u sobi.
-Moj dragi sine, moja divna kćeri, – počela je sa suzama radosnicama u očima.
– Danas je dan koji će se zauvijek urezati u naša srca. Vaša ljubav je poput
nura koji osvjetljava naš put. Neka vam Allah podari sreću i blagoslov na vašem
zajedničkom putu.
Majčine riječi odjeknule su tiho po sobi, a radost se uvlačila duboko u srca svih
prisutnih.
Stara bosanska dvospratnica postala je svjedokom još jedne ljubavne priče,
obavijena toplinom i blagoslovima starih bosanskih tradicija.
RiadaT.
Poslednja izmena:
