Vizionarska umetnost

Poli46

Stara legenda
VIP
Poruka
92.500
Visionary Art
310850d61f992428b01140da79e085c6--william-blake-visionary-art.jpg

Poet William Blake-Visionary art

Svaka sveta umetnička tradicija započinje sa vizionarom. „Božanski kanoni proporcije“, mistični slogovi i sveto pisanje ostvareni su kada su majstori rane mudrosti i umetnici dobili originalne arhetipove vizionarskim kontaktom sa božanskim tlom. Nakon što je sveti arhetip dobio oblik umetničkog dela, on može delovati kao žarište posvećene energije. Umetničko delo postaje način za gledaoce da pristupe povezanom transcendentalnom domenu ili ga obožavaju. U svetoj umetnosti, od kaligrafije do ikona, samo delo je medijum: dodirna tačka između duhovnog i materijalnog carstva.
blake_william_2.jpg


Villiam Blake, mistični umetnik i pesnik iz XIX veka, razgovarao je sa anđelima i dobijao uputstva za slikanje od bestelesnih entiteta. Blake je objavio svoje knjige o umetnosti i poeziji, koje su otkrile mistiku koja je proizašla iz njegove unutrašnje percepcije religioznih tema. Oduprio se konvencionalnoj verskoj dogmi, proglašavajući da su „sve religije jedna“. Likovi na Blakeovim slikama i gravurama izgledaju slično likovima renesansnih majstora Michelangela, Raphaela i Durera, ali su ublaženi posebnom magijom. Njegovo umetničko delo uzdiže idealno
carstvo nadahnuća koje je nazvao „božanskom maštom“. Blakeov rad postavio je temelje simbolističkom pokretu devetnaestog veka koji je uključivao umetnike kao što su Gustav Moreau, Odilon Redon, Jean Delville i Frantisek Kupka.
 
Područje vizionarske umetnosti takođe obuhvata Modernističku apstrakciju poput dela Kupke,
drifting-1.jpg!Large.jpg

Odd Nerdrum
Nadrealisti dvadesetog veka delovali su na teritoriji bez jasnog moralnog poretka:
brod snova koji je plovio okeanom nesvesnog. Umetnici kao što su Mak Ernst, Salvador Dali,
Hans Arp, Hans Bellmer, Stanislav Szukalski, Juan Miro, Leonora Carrington, Remedios Varo i Frida Kahlo mešali su slike iz sećanja iz detinjstva, želja i strahova odraslih, seksa i nasilja,
gde god su ih kreativne struje vodile. . Vizije nadrealista pomažu u definisanju carstva snova
u kojem je moguća bilo kakva bizarna suprotstavljanja. Duboka istina prebiva u takvoj
neobičnosti, jer nas ove vizije mogu šokirati u produbljivanju našeg priznanja i uvažavanja
Velike misterije. Ruski slikar Pavel Čeličov bio je jedan od velikih vizionarskih umetnika
dvadesetog veka (njegova opsednutost anatomijom i mistikom odnosi se na moj vlastiti rad). Čeličovljeve slike evoluirale su kroz metamorfnu simboliku do rendgenskih anatomskih
figura obasjanih unutrašnjom svetlošću, i na kraju su napredovale do svetlih,
apstraktnih mreža.
grey.jpg

Aleks Grey
 
live-painting-jeff-angelo.jpg

Live painting-Jeff Angelo

Možda najcenjeniji vizionarski slikar dvadesetog veka je Ernst Fuchs, čija su visoko detaljna
i simbolična dela često zasnovana na biblijskim i mitološkim temama. Fuchs kombinuje
tehničko majstorstvo Direra i Van Eicka sa maštom Boscha i Blake-a u potpuno ličnom
fantastičnom realizmu. Fuchs je imao široko rasprostranjen i dubok uticaj na mnoge najveće savremene vizionarske umetnike. Maestralni Mati Klarvein, Robert Venosa,
De Es Schvertberger, Olga Spiegel, Philip Rubinov-Jacobson i mnogi drugi smatraju ga
ključnim učiteljem ili inspirativnom silom. Bečka škola fantastičnog realizma nakon Drugog
svetskog rata uključivala je prijatelje umetnike Ernsta Fuchsa, poput Arika Brauera,
Antona Lehmdona, Volfganga Huttera i Rudolpha Hausnera. Četrdesetih godina 20.
veka Američki su umetnici Ivan Olbrajt, Džordž Tuker, Pol Kadmus, Piter Blum i
Hajman Blum bili poznati kao slikari magičnog realizma.
 
Vizionarci cesto nisu neke specijalne erudite, cak se moze reci da su takav stav uveli u modu.:cool:
Cesto, pak, bivaju dobri monomani: cvrsto se uhvate za jednu jedinu stvar, jednu jedinu (duhovnu) oblast
i razviju je do neslucenih visina i velicina.:) Tipican slucaj je sam Vilijam Blejk, koji mozda nije bio upucen u
bilo kakvu elitnu ili mondensku umetnost svoga doba, ali je bio dobar poznavalac Biblije i mnogih religioznih dela...
On je prvi uneo revoluciju u tradicionalnu postavku umetnosti i umetnika kao dobro potkovanog i edukovanog kojecime pre bilo kakvog stvaranja...
Time je zasluzio neverovatan rispekt od buducih romanticara XiX veka, koji su svoje kreacije takodje bazirali na ogromnoj masti, umesto na sveznanju.;)
Blejk, pak, ilustruje ono sto kog njega licno zauzima centralno mesto - pojam decije cistote (vizije), odn. tzv. `nevinosti`, kojoj suprotstavlja gorcinu `iskustva`....
Ovim je nesvesno inputovao budisticki princip jin i janga, svetla i tame, zivota i smrti u svoju umetnost.:) Upravo ovo cini okosnicu njegovog misticizma, jer kod njega prvog u istoriji moderne umetnosti postaje jasno da umetnik postaje tvorac svoje licne, nikada pre vidjene mitologije i ontologije, sto je zapravo kolosalno, iz ma kako skromnih izvora poteklo - i predstavlja srz svake fenomenalne i vredne umetnosti.:D Dokaz da iz ma koliko skromne kolicine predznanja o necemu mozemo stvoriti i izmastati neverovatno opravdan, kohezivan i smislen univerzum, a Blejkov je fantasticno slozen, verujte, cak i ako ne izgleda tako... Tim pre sto Blejk svoje fenomenalne kreacije nije ogranicio samo na slikarstvo, vec i na knjizevnost, gde su laicima poznate mozda neke pesme koje pripadaju tzv. `Pesmama nevinosti`, koje opisuju rajsko stanje decije nevinosti u coveka, i naizgled izgledaju potpuno jednostavno, do te mere da ih deca anglofonog govornog podrucja uce cak i u osnovnim skolama, kao npr. "Jagnje".:) Kao deo svete duhovne simetrije kod Blejka, antipod ovakvim `jednostavnim`pesmama nalazimo u `Pesmama iskustva`, gde je antipod Jagnjetu cuvena `Tigar`, koji jezi kozu umetnikovom zapitanoscu nad time ko je kreator ovakve fantasticne zveri iz sume, gde je svet zapravo portretiran kao mesto tame, neznanja i opasnosti, za razliku od Pesama Nevinosti. I celokupna ova antipodna autohtona vizura, nikla moze se reci slobodno na svojevrsnoj dekonstrukciji dotadasnje religije i mitologije, predstavlja neverovatno hrabar proboj u modernoj umetnosti i cini okosnicu i Blejkovog i svakog buduceg vizionarskog slikarstva. :) To mozemo videti u drugoj slici na temi, gde je figura Boga sa nebesa u svetlosti (Svet Nevinosti) obavijena okolnom tamom noci i nesvesnog, neznanja i njihovim tamnim oblacima. Ta tama predstavlja svo zlo sveta, mrak kao delo odbeglog andjela Satane, koga nema na slici, ali je deo Blejkove mitologije. Kao na Mikelandjelovoj slici, gde se Bog i covek dodiruju vrhom kaziprsta, ovde se Bog i Satana dodiruju Bozijom bezgranicnom ljubavlju cak i prema posrnulom svetu i svome posrnulom sinu - posredstvom njegovog (sinovljevog) iskristalisanog matematickog instrumenta, kojim on pokusava da se priblizi svom ocu - sestar kao simbol nasilnog reda, kao trouglasta kupola moci u svojoj svedenoj, ogoljenoj sustini...Ipak, otac iz sfere svoje neuslovljive ljubavi dodiruje taj instrument i tako blagosilja i svog sina, otkrivajuci nam da ima razumevanja i za svu posrnulost coveka u svetu iskustva i da ga nesmetano i za vek vekova dodiruje, kako je to cinio od pamtiveka.:)

Blejk je dao kontrast svetlo / tama, buduci umetnici razvijaju - svoju mastu i kolorit.:cool::)
 
Vizionarci cesto nisu neke specijalne erudite, cak se moze reci da su takav stav uveli u modu.:cool:
Cesto, pak, bivaju dobri monomani: cvrsto se uhvate za jednu jedinu stvar, jednu jedinu (duhovnu) oblast
i razviju je do neslucenih visina i velicina.:) Tipican slucaj je sam Vilijam Blejk, koji mozda nije bio upucen u
bilo kakvu elitnu ili mondensku umetnost svoga doba, ali je bio dobar poznavalac Biblije i mnogih religioznih dela...
On je prvi uneo revoluciju u tradicionalnu postavku umetnosti i umetnika kao dobro potkovanog i edukovanog kojecime pre bilo kakvog stvaranja...
Time je zasluzio neverovatan rispekt od buducih romanticara XiX veka, koji su svoje kreacije takodje bazirali na ogromnoj masti, umesto na sveznanju.;)
Blejk, pak, ilustruje ono sto kog njega licno zauzima centralno mesto - pojam decije cistote (vizije), odn. tzv. `nevinosti`, kojoj suprotstavlja gorcinu `iskustva`....
Ovim je nesvesno inputovao budisticki princip jin i janga, svetla i tame, zivota i smrti u svoju umetnost.:) Upravo ovo cini okosnicu njegovog misticizma, jer kod njega prvog u istoriji moderne umetnosti postaje jasno da umetnik postaje tvorac svoje licne, nikada pre vidjene mitologije i ontologije, sto je zapravo kolosalno, iz ma kako skromnih izvora poteklo - i predstavlja srz svake fenomenalne i vredne umetnosti.:D Dokaz da iz ma koliko skromne kolicine predznanja o necemu mozemo stvoriti i izmastati neverovatno opravdan, kohezivan i smislen univerzum, a Blejkov je fantasticno slozen, verujte, cak i ako ne izgleda tako... Tim pre sto Blejk svoje fenomenalne kreacije nije ogranicio samo na slikarstvo, vec i na knjizevnost, gde su laicima poznate mozda neke pesme koje pripadaju tzv. `Pesmama nevinosti`, koje opisuju rajsko stanje decije nevinosti u coveka, i naizgled izgledaju potpuno jednostavno, do te mere da ih deca anglofonog govornog podrucja uce cak i u osnovnim skolama, kao npr. "Jagnje".:) Kao deo svete duhovne simetrije kod Blejka, antipod ovakvim `jednostavnim`pesmama nalazimo u `Pesmama iskustva`, gde je antipod Jagnjetu cuvena `Tigar`, koji jezi kozu umetnikovom zapitanoscu nad time ko je kreator ovakve fantasticne zveri iz sume, gde je svet zapravo portretiran kao mesto tame, neznanja i opasnosti, za razliku od Pesama Nevinosti. I celokupna ova antipodna autohtona vizura, nikla moze se reci slobodno na svojevrsnoj dekonstrukciji dotadasnje religije i mitologije, predstavlja neverovatno hrabar proboj u modernoj umetnosti i cini okosnicu i Blejkovog i svakog buduceg vizionarskog slikarstva. :) To mozemo videti u drugoj slici na temi, gde je figura Boga sa nebesa u svetlosti (Svet Nevinosti) obavijena okolnom tamom noci i nesvesnog, neznanja i njihovim tamnim oblacima. Ta tama predstavlja svo zlo sveta, mrak kao delo odbeglog andjela Satane, koga nema na slici, ali je deo Blejkove mitologije. Kao na Mikelandjelovoj slici, gde se Bog i covek dodiruju vrhom kaziprsta, ovde se Bog i Satana dodiruju Bozijom bezgranicnom ljubavlju cak i prema posrnulom svetu i svome posrnulom sinu - posredstvom njegovog (sinovljevog) iskristalisanog matematickog instrumenta, kojim on pokusava da se priblizi svom ocu - sestar kao simbol nasilnog reda, kao trouglasta kupola moci u svojoj svedenoj, ogoljenoj sustini...Ipak, otac iz sfere svoje neuslovljive ljubavi dodiruje taj instrument i tako blagosilja i svog sina, otkrivajuci nam da ima razumevanja i za svu posrnulost coveka u svetu iskustva i da ga nesmetano i za vek vekova dodiruje, kako je to cinio od pamtiveka.:)

Blejk je dao kontrast svetlo / tama, buduci umetnici razvijaju - svoju mastu i kolorit.:cool::)
Hvala ti na iscrpnosti oko Blejka.Ali ima u ovom slikarstvu i zanimanja za onostrano..za ono
što ne znamo,već samo u vizijama naslućujemo. Večna zapitanost za onim večnim pitanjem
-šta je iza?-šta je iznad neba? Još mnogo toga što nam mašta dozvoljava.
Ima tu Svete geometrije,Ajahuasce i štošta.
 
Hvala ti na iscrpnosti oko Blejka.Ali ima u ovom slikarstvu i zanimanja za onostrano..za ono
što ne znamo,već samo u vizijama naslućujemo. Večna zapitanost za onim večnim pitanjem
-šta je iza?-šta je iznad neba? Još mnogo toga što nam mašta dozvoljava.
Ima tu Svete geometrije,Ajahuasce i štošta.
PA naravno. Sve ono sto se do tada skrivalo indoktrinacijom zvanicnih dogmi sada krece da se otkriva ili reciklazom tih dogmi (kao u onoj masini za secenje papira na froncle - gde izmedju istih moze da osvane samo novi prostor) ili potpunim stavljanjem po stranu tih dogmi, da bi volja umetnika otrkila staze novih stvarnosti nad stvarnostima.;):)
 
73c3ff0bca6c6bb30d853595201206c5.jpg

Susan Seddon Boulet
Susan Seddon Boulet (1941-1997) smatra se jednom od osnivača vizionarskog umetničkog
pokreta u Sjedinjenim Državama. Njena umetnost dobija prigušeni, magični kvalitet i vodi
nas na mesta koja nikada nismo posetili, ali kojih se sećamo u svom srcu i duši .... Zaista!
 
11Fred Tomaselli. His layered, detailed ....jpg

Fred Tomaselli. His layered, detaile

Ovi hemijski kokteli [ugrađeni u slike] više ne mogu doći do mozga kroz krvotok i moraju krenuti drugim putem do promene percepcije. U mom radu putuju do mozga očima. —Fred Tomaselli

Oslanjajući se na istorijske izvore umetnosti i istočne i zapadne ukrasne tradicije, dela Freda Tomasellija eksplodiraju očaravajućim obrascima koji izgledaju da organski rastu u svim
njegovim kompozicijama. U uvodu eseja o Tomasellijevom radu iz 2003. godine u časopisu
Parkett, kustos James Rondeau piše: „Tokom poslednjih deset godina Fred Tomaselli je
stekao međunarodnu reputaciju zbog svojih pedantno izrađenih, bogato detaljnih, delirično
lepih dela obe apstraktne i figurativna umetnost. Njegovi potpisani komadi su upečatljivi
hibridni predmeti: ersatz, ili možda surogat slike, ili tapiserije, ili jorgani ili mozaici. Njihove
različite komponente - i lekovi bez recepta i kontrolisani lekovi, ulični lekovi, prirodne
psihotropne supstance i druge organske materije, kolažirani elementi iz štampanih izvora
i ručno oslikani ukras - sve su suspendovane u blistavim slojevima bistre, polirane, tvrde smole .
 
Naravno...Odmah sam zapazila ovo... 🖤
Pogledajte prilog 944923
Dela međunarodno poznatog umetnika A. Andrewa Gonzaleza mogu se naći u muzejima, galerijama i kolekcijama. Poznat je po jedinstvenom skulpturalnom izgledu njegovih slika, kao i po njihovoj moći da pokreće i inspiriše gledaoca. Umetnost slikanja je obično proces aditiva, u kojem sloj za slojem gradi sliku. Gonzalez to okreće glavom koristeći suptraktivni proces razvijen tokom godina pokušaja i grešaka. Njegova tehnika uključuje gesso-sličnu površinu, prozirne boje i, što je najčudnije, niz gumica. Umetnik svoj stil opisuje kao „oživljavanje prerafaelitske estetike“ i „mistične ljubavne pesme do duše“. Njegov fokus je na liku kao hrama i posude, sublimiranom preobražajnim silama. Snima svoje subjekte suspendovane u ekstatičnom trenutku; staložen na pragu novog rođenja.
 
Dela međunarodno poznatog umetnika A. Andrewa Gonzaleza mogu se naći u muzejima, galerijama i kolekcijama. Poznat je po jedinstvenom skulpturalnom izgledu njegovih slika, kao i po njihovoj moći da pokreće i inspiriše gledaoca. Umetnost slikanja je obično proces aditiva, u kojem sloj za slojem gradi sliku. Gonzalez to okreće glavom koristeći suptraktivni proces razvijen tokom godina pokušaja i grešaka. Njegova tehnika uključuje gesso-sličnu površinu, prozirne boje i, što je najčudnije, niz gumica. Umetnik svoj stil opisuje kao „oživljavanje prerafaelitske estetike“ i „mistične ljubavne pesme do duše“. Njegov fokus je na liku kao hrama i posude, sublimiranom preobražajnim silama. Snima svoje subjekte suspendovane u ekstatičnom trenutku; staložen na pragu novog rođenja.
file_086a081aaa_original.jpg

https://s20.****************/images/210611/htg2uqgy.jpg
 



Željko Djurović

je slikar fantastike, kreator magičnih svetova i čarobnjak čija su platna natopljena alhemijom njegove duše. Inspirisan ženom, njenom lepotom, čulnošću i erotikom, ali i plavetnilom i tajnama mora, koje mu geografski i emotivno pripada, on vešto prkosi sumornoj realnosti savremenog sveta. Njegova umetnost, prepuna boja i čudnovatih motiva, zavodi, inpiriše i budi maštu posmatrača, brišući granicu izmedju stvarnosti i fantazije.

z.jpg

"Ja izbegavam reč umetnik. Ranije, da bi se za nekog stvaraoca reklo da je umetnik, trebale su da prodju decenije dokazivanja i stvaranja, dok se danas za mladog čoveka, koji je tek završio studije, odmah kaže da je umetnik. Sve je urušeno i sve može da prodje pod pojmom umetnosti. Ja to ne prihvatam. Izgubilo se ono što se nalazi iznad racionalnog tumačenja dela, a to je ono što se oseća, što fascinira posmatrača, što se nikakvim objašnjenjem ne može dokučiti. Želim da pravim slike koje posmatrača uvlače u nove svetove, pružajući mu vizuelnu senzaciju i lepotu, jer verujem u dobrotu, emociju i ljubav. Uveo sam magiju u svet boja, misticizam i duhovnost u kolorističko, pri čemu su druge vrednosti ostale netaknute, jer sliku koncipiram na akademskom mehanizmu."
z10.jpg

BIOGRAFIJA:
Željko Djurović je jedan od najuticajnih slikara fantastike na ovim prostorima. Rodjen je 1956. godine u Danilovgradu, a živi i stvara u Zemunu. Studije slikarstva, a potom i postdiplomske studije, završio je na FPU u Beogradu. Član je ULUS-a i Ex-libris društva Beograd, kao i internacionalne grupe umetnika LIBELLULE, Francuska. Zaposlen je kao redovni profesor na FILUM-u u Kragujevcu, gde predaje crtanje i slikanje. Iza njega su 42 samostalne izložbe u zemlji i inostranstvu. Izlagao je u Medjunarodnom centru za fantastičnu umetnost, zamak Gruyeres, salonu Comparaison, Grand Palais u Parizu, Muzeju fantastične umetnosti u Beču, a učestvovao je i na Prvoj svetskoj izložbi fantastične umetnosti Du Fantastique au Visionnaire u Veneciji. Za svoj likovni rad, dobio je 12 nagrada, a medju najznačajnijima su nagrada fondacije ''M.C. Echer“ za ex libris i nagrada za slikarstvo Zadužbine Momo Kapor. Njegova dela se nalaze u brojnim muzejima u zemlji i inostranstvu, kao i u privatnim kolekcijama širom sveta.

z17.jpg
 
Johan Aksel Gustaf Acke
8d26dba169645749d8097f7d2b4cc197_L.jpg

Monumentalnu sliku Vodeno ogledalo švedski slikar, ilustrator i vajar Johan Aksel Gustaf Acke
je započeo u septembru 1894. godine kada je proveo neko vreme u koloniji umetnika na ostrvu stokholmskog arhipelaga. Nekoliko meseci kasnije, odlučio je da napravi impozantan okvir sa ukrašenom dekoracijom koja se uklapa u temu slike. Slika se danas nalazi u muzeju Orsej u
Parizu.
Tema slike Vodeno ogledalo je zasnovana na osmozi između nagog ljudskog tela i prirode. Prikazana su dva ženska tela koja kao da se trkaju velikom brzinom i njihove senke u
prozirnoj plavoj vodi. Naslikani vodeni i šumski elementi i izrezbarene grane četinara
pune ogromnih ptica kao da nude himnu prirodnom svetu u Skandinaviji.
 

Back
Top