mrzim nabreklost jezika kojom zracis
po horizontima stvarnosti
na istoj strani reke nema mesto za nas dvoje
yato cu konjima gonjena precina drugu stranu
neizvesnost iscekivanja novih gradova
sjajnih u prahu Vizantije
kicaste u recima tvojih izgovorenih
i mastam u strahu od zvezda
jer zvezde su jedine moj istinski krov i kroj
samo njima pripadam
dok za tebe ostaju samo tragovi mojih konja
da u njima konstruises svoje pojmove o buducnosti
krhkim kao pustinjski pesak
jer ti si izgoreo kao sama pustinbja sto pece
i ne volim te vise
to nikako
to su tako zatrpavajuce reci
a jos teze je reci neku smislenost
u kontradikciji i besmislici tvojih naviranja
ali mi pruzas ono malo intuicije koja govori da se takvih protuva klonim
i igram sah sa osnivacima novih carstva
po horizontima stvarnosti
na istoj strani reke nema mesto za nas dvoje
yato cu konjima gonjena precina drugu stranu
neizvesnost iscekivanja novih gradova
sjajnih u prahu Vizantije
kicaste u recima tvojih izgovorenih
i mastam u strahu od zvezda
jer zvezde su jedine moj istinski krov i kroj
samo njima pripadam
dok za tebe ostaju samo tragovi mojih konja
da u njima konstruises svoje pojmove o buducnosti
krhkim kao pustinjski pesak
jer ti si izgoreo kao sama pustinbja sto pece
i ne volim te vise
to nikako
to su tako zatrpavajuce reci
a jos teze je reci neku smislenost
u kontradikciji i besmislici tvojih naviranja
ali mi pruzas ono malo intuicije koja govori da se takvih protuva klonim
i igram sah sa osnivacima novih carstva