Vitomir Teofilović - Gde si dosad?

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
383.680
Ne znam kako se tik pored mene pojavi vrlo privlačna gospođa, noseći prepunu korpu namirnica.Smesta joj pritekoh u pomoć, išli smo u istom pravcu…
Kao usamljene duše proćaskasmo kao da se oduvek znamo, učini mi se da sam joj simpatičan kao i ona meni, predložih da se vidimo.

– Gde si Ti dosad?! – zbuni me dok sam očekivao dogovor gde i kad da se vidimo.
Pa… pokušah duhovitošću da sakrijem zbunjenost… skupljao sam hrabrost…
– Zar pedeset godina?! – potpuno me dokrajči. – Dobro, – dodade mirnijim tonom, videći da sam zanemeo – bolje ikad nego nikad.
Putujem sutra u Nemačku na godinu-dve kod sina, izmislih, šmugnuvši međutim u Bačku kod ćerke. Javiću se kad se vratim u Beograd.
Mada je bila prelepa za te godine, nisam više nikad otišao na tu pijacu. Pomišljao sam možda me doista poznaje pedeset godina.
Možda smo išli u istu školu, ona, recimo, u prvi, ja u peti razred, mališanke se lako zaljube u veće dečake, koji to i ne primete,ni za pedeset godina.

Dolazilo mi je više puta da je vidim, ali nisam mogao da smislim odgovor na njeno pitanje. Doista, gde sam bio tolike godine?
 

Back
Top