VIŠE SREĆE NEGO PAMETI
I tako, mišljah, tj. bila sam ubedjena, da pošto je to radni pas, službeni, za vojsku, miliciju, za sneg, hladnoću da je ujedno i jedno od najotpornijih bića na planeti. Ma neće biti problema sa takvim štenetom......tolike godine već imamo pse i dva legla štenaca.....ovo je bre nemački ovčar. Kada sam došla na forum sveta životinja shvatih u kakvoj sam bila zabludi. Dakle, nemački ovčari jesu otporni psi i jesu radni ali tek kada predju godinu dana starosti. Do tada, oni su samo osetljiva štenad. Saznah mnogo detalja.....da se iz mnoštva štenadi bira 1-2 koja postaju službeni psi a to znači da imaju izuzetne karakterne osobine pre svega.....ostali su obični psi (ništa im ne fali ali imaju ili blažu narav ili nemaju toliku volju za radom ili imaju slabiji skelet), da imaju problem sa kukovima zbog spuštenog zadnjeg dela (dobro, to sam znala od ranije), da imaju osetljive stomake, zglobove, uši.....da im treba nenormalna količina kalcijuma, da se prvo razvija skelet kod pasa a tek onda mišićna masa jer mora skelet biti dovoljno jak da bi mišiće nosio i ovo važi za sve vrste velikih pasa. Dakle, kalcijum, kafortan ili nešto slično svaki dan plus injekcija vitoligama jednom mesečno (kompleks vitamina). Važno je znati da svi oblici kalcijuma u tabletama su propisani da se daju na kilažu psa u tom momentu ali psa koji se ne hrani granulama nego kuvanom hranom. To je doza potrebna psu ako su te tablete jedini izvor kalcijuma. Ukoliko se štene hrani granulama u kojima već ima kalcijuma, kalijuma i svega ostalog, količinu tableta kalcijuma treba prepoloviti u odnosu na propisanu da ne bi došlo do unosa prevelike doze u organizam. Previše kalcijuma dovodi do njegovog taloženja u kostima i dobijamo problem suprotan manjku kalcijuma, ali svakako problem i to mnogo veći nego manjak.U periodu od dva do šest meseci starosti razvija se skelet, zubi i podižu uši a sve od kalcijuma i vitaminčića.Sve u isto vreme...ah, da...menjaju i dlaku kao i boju. Bretonac kad se rodi sa tufnom na odredjenom mestu ta se tufna ne pomera do njegove smrti......a ovi menjaju boju do treće godine starosti......ako odeš na put i ne vidiš štene mesec dana jednostavno ne možeš da prepoznaš svog psa....eto, kolika je promena. Još jedna stvar, ljudi greše, počinju prerano sa treninzima u želji da što pre imaju pravog psa čuvara ne shvatajući da njihov čuvar spava u glavi i srcu njihovog psa.....kada se dovoljno naspava, probudiće se.....da se ne sme početi rano sa skakanjem i trčanjem upravo zbog kostiju, da su to psi kasači a ne sprinteri, da imaju takvu stravičnu eksploziju rasta koja uz nebrigu može dovesti do trajnih deformiteta kostiju..milion stvari koje nisam znala......milion stvari tako drugačijih od bretonaca, a svi su psi, kao što smo i mi svi ljudi.....različiti i prelepi svako na svoj način. I taj rep..... Ah, da......imao je i krastice po koži......vet kaže da je jako mali da bi ga potopio u nekakav rastvor i da se nadamo da će proći samo od sebe. Prošlo je. To je od piljevine u boksu kod odgajivača. Jeste ta piljevina zgodna za čišćenje i održavanje ali zadržava sve moguće bakterije i skuplja vlagu iz vazduha tako da je stalno malkice vlažnjikava......e, na to je smrdeo kada je došao........ni jedno naše štene nikada nije imalo nikakve krastice i ranice, ni dijareju.......Ipak, znala sam mnogo stvari ali nikako dovoljno za ovog našeg osetljivog blentavka. Nije izlazio van dvorišta a ni keruše nisu da bi smanjili mogućnost donošenja nekakve zaraze.......samo je to falilo pa da njegov već narušeni imunitet totalno urnišemo. Prevazišli smo nekako sve probleme uz te specijalne krekere za štenad sa stomačnim problemima i vitamine i kafortan i vitoligam injekcije (to je postalo obavezno jednom mesečno do pune godine starosti). A bio je pravi slatkiš. Umiljat i mazan, poslušan koliko štene tog uzrasta može biti, ali i prepametan. Brzo je učio i sve nas slušao. Svi ukućani su radili sa njim kako je kad ko stizao i tako svakog dana, ali smo svi prestajali postojati kada se pojavi sin. On je Mešov gazda.
PS ko god želi da ima psa ili neku drugu živuljku, bolje da se dobro informiše ....da ne bude zaprepašćen kao i ja podrazumevajući stvari. Nabavite psa koji vam karakterno odgovara ali se raspitajte i o zdravlju, osobinama tih pasa, čemu su skloni, kako sa njima postupati kako bi ste se sa svim tim uklopili na vaše i kereće zadovoljstvo. Bogu hvala, te dodjoh ovde. Imala sam više sreće nego pameti.
I tako, mišljah, tj. bila sam ubedjena, da pošto je to radni pas, službeni, za vojsku, miliciju, za sneg, hladnoću da je ujedno i jedno od najotpornijih bića na planeti. Ma neće biti problema sa takvim štenetom......tolike godine već imamo pse i dva legla štenaca.....ovo je bre nemački ovčar. Kada sam došla na forum sveta životinja shvatih u kakvoj sam bila zabludi. Dakle, nemački ovčari jesu otporni psi i jesu radni ali tek kada predju godinu dana starosti. Do tada, oni su samo osetljiva štenad. Saznah mnogo detalja.....da se iz mnoštva štenadi bira 1-2 koja postaju službeni psi a to znači da imaju izuzetne karakterne osobine pre svega.....ostali su obični psi (ništa im ne fali ali imaju ili blažu narav ili nemaju toliku volju za radom ili imaju slabiji skelet), da imaju problem sa kukovima zbog spuštenog zadnjeg dela (dobro, to sam znala od ranije), da imaju osetljive stomake, zglobove, uši.....da im treba nenormalna količina kalcijuma, da se prvo razvija skelet kod pasa a tek onda mišićna masa jer mora skelet biti dovoljno jak da bi mišiće nosio i ovo važi za sve vrste velikih pasa. Dakle, kalcijum, kafortan ili nešto slično svaki dan plus injekcija vitoligama jednom mesečno (kompleks vitamina). Važno je znati da svi oblici kalcijuma u tabletama su propisani da se daju na kilažu psa u tom momentu ali psa koji se ne hrani granulama nego kuvanom hranom. To je doza potrebna psu ako su te tablete jedini izvor kalcijuma. Ukoliko se štene hrani granulama u kojima već ima kalcijuma, kalijuma i svega ostalog, količinu tableta kalcijuma treba prepoloviti u odnosu na propisanu da ne bi došlo do unosa prevelike doze u organizam. Previše kalcijuma dovodi do njegovog taloženja u kostima i dobijamo problem suprotan manjku kalcijuma, ali svakako problem i to mnogo veći nego manjak.U periodu od dva do šest meseci starosti razvija se skelet, zubi i podižu uši a sve od kalcijuma i vitaminčića.Sve u isto vreme...ah, da...menjaju i dlaku kao i boju. Bretonac kad se rodi sa tufnom na odredjenom mestu ta se tufna ne pomera do njegove smrti......a ovi menjaju boju do treće godine starosti......ako odeš na put i ne vidiš štene mesec dana jednostavno ne možeš da prepoznaš svog psa....eto, kolika je promena. Još jedna stvar, ljudi greše, počinju prerano sa treninzima u želji da što pre imaju pravog psa čuvara ne shvatajući da njihov čuvar spava u glavi i srcu njihovog psa.....kada se dovoljno naspava, probudiće se.....da se ne sme početi rano sa skakanjem i trčanjem upravo zbog kostiju, da su to psi kasači a ne sprinteri, da imaju takvu stravičnu eksploziju rasta koja uz nebrigu može dovesti do trajnih deformiteta kostiju..milion stvari koje nisam znala......milion stvari tako drugačijih od bretonaca, a svi su psi, kao što smo i mi svi ljudi.....različiti i prelepi svako na svoj način. I taj rep..... Ah, da......imao je i krastice po koži......vet kaže da je jako mali da bi ga potopio u nekakav rastvor i da se nadamo da će proći samo od sebe. Prošlo je. To je od piljevine u boksu kod odgajivača. Jeste ta piljevina zgodna za čišćenje i održavanje ali zadržava sve moguće bakterije i skuplja vlagu iz vazduha tako da je stalno malkice vlažnjikava......e, na to je smrdeo kada je došao........ni jedno naše štene nikada nije imalo nikakve krastice i ranice, ni dijareju.......Ipak, znala sam mnogo stvari ali nikako dovoljno za ovog našeg osetljivog blentavka. Nije izlazio van dvorišta a ni keruše nisu da bi smanjili mogućnost donošenja nekakve zaraze.......samo je to falilo pa da njegov već narušeni imunitet totalno urnišemo. Prevazišli smo nekako sve probleme uz te specijalne krekere za štenad sa stomačnim problemima i vitamine i kafortan i vitoligam injekcije (to je postalo obavezno jednom mesečno do pune godine starosti). A bio je pravi slatkiš. Umiljat i mazan, poslušan koliko štene tog uzrasta može biti, ali i prepametan. Brzo je učio i sve nas slušao. Svi ukućani su radili sa njim kako je kad ko stizao i tako svakog dana, ali smo svi prestajali postojati kada se pojavi sin. On je Mešov gazda.
PS ko god želi da ima psa ili neku drugu živuljku, bolje da se dobro informiše ....da ne bude zaprepašćen kao i ja podrazumevajući stvari. Nabavite psa koji vam karakterno odgovara ali se raspitajte i o zdravlju, osobinama tih pasa, čemu su skloni, kako sa njima postupati kako bi ste se sa svim tim uklopili na vaše i kereće zadovoljstvo. Bogu hvala, te dodjoh ovde. Imala sam više sreće nego pameti.