Negde daleko, neki seljak je imao samo jednog konja. Jednog dana, taj konj mu pobegne.
Sve njegove komšije se sažalile: “Mnogo nam je žao, izgleda da baš nemaš sreće”.
Čovek je rekao: “Videćemo”...
Nekoliko dana kasnije, njegov konj se vratio i sa sobom doveo još dvadesetak divljih konja.
Sad je čovek, zajedno sa sinom, napravio smeštaj za sve konje. Komšije se opet skupile i
govorile: “Čestitamo, mora da si sad mnogo zadovoljan!” Čovek je samo rekao: “Videćemo”...
Jedan od divljih konja je udario seljakovog sina i polomio mu obe noge.
Sve komšije su govorile: “Tako nam je žao, užasno je to što se dogodilo. Mora da si veoma
uzrujan. To je teška nesreća.” Čovek je samo rekao: “Videćemo.”
Zemlja je ušla u rat i svi sposobni mladići su bili mobilizovani. Rat je bio užasan, mnogo je
mladića poginulo. Ali seljakov sin nije bio mobilizovan, jer nije bio sposoban da hoda u to
vreme. Sve komšije su mu govorile: “Sreća da tvoj sin nije otišao u rat, mora da ste
mnogo srećni.” Čovek je samo rekao: “Videćemo”...
