Imam odredjenim problema u komunikaciji sa ljudima.
Nisam u stanju da odreagujem u momentu kada mi nesto zasmeta. Treba vremena da dogadjaj odlezi, da bih mogla o njemu razgovarati. Cak i tada, ukoliko je tema meni bolna a sagovornik tezi svadji, ja placem. Ne placem da bih manipulisala... odlozila svadju, izvukla se bez grdnje i slicno, vec ne znam zaustaviti tu reakciju. A godinama to pokusavam nauciti i prevazici.
Mislim da je to jedan od razloga zasto niti vicem, niti se svadjam.
Ozbiljnost kritike pokazujem promjenom u glasu i stavom. I cesto me ne shvate ozbiljno.
Desavalo se da mjesecima skrecem paznju na odredjen problem, i da mi muskarac tokom raskida kaze kako mu nikada nisam ozbiljno prigovorila.
Nismo se svadjali oko necega i on nije registrovao to kao problem. Znaci, svaki put kada bih nesto zeljela, ja bih trebalo da viknem... a to podsjeca na komunikaciju sa razmazenim djetetom.