Veza bez strasti: da li se moze promeniti?

undercover

Početnik
Poruka
8
U vezi sam 7 godina, oboje imamo 40. Veza je počela bez prave "zaljubljenosti". Oboje smo tražili ozbiljanu vezu, stabilnost, planove za budućnost, međusobno poštovanje i to smo nasli jedno u drugom. Imamo kompatibilan način života i svidjaju nam se slične stvari. Ali među nama postoji neka vrsta seksualne nekompatibilnosti, ne privlači me "hemijski". Fizički mi se sviđa, ali nikada nisam uživala u njegovim poljupcima, na način na koji me dodiruje, njegov miris me ne privlači. U početku sam ignorisala problem, misleći da samnom nešto nije u redu, sa mojim hormonima ili libidom. Trudila sam se da ga učinim srećnim, čak iako nisam bila raspoložena, pristajala sam na seksualne odnose. Znam da on ima svoje potrebe i da postane nervozan ako nije zadovoljen. Mislim da je ovo pogoršalo situaciju, seks mi je postala "obaveza" da bih zadržala dobro raspoloženje u vezi. Pokušali smo da pričamo o ovome, ali se uvek završavalo svadjom.
I onda, pre jedno godinu i po dana, zaljubila sam se u drugu osobu. Pre godinu dana, počeo je pakao, ostavila sam se sa svojim partnerom, i pokušala da budem sa tim drugim čovekom (koji me jako privlači), ali nisam mogla niti da se otkačim potpuno od bivšeg partnera, niti da ostanem u vezi sa novim. Slomila su me dvoumljenja, non stop sam uporedjivala te dve osobe. Posle nekoliko meseci patnje pokušala sam da se vratim svom (bivšem) partneru, ali problemi su ostali isti. Oboje smo svesni da seksualnost između nas ne funkcioniše dobro, ali mi smo vrlo bliski i nismo u stanju da zamislimo život jedno bez drugog. Kako mogu poboljšati svoju situaciju? Da li ima ikakvog smisla da posle svega ostanemo zajedno pokušavajući da nešto promenimo i poboljšamo, ili je bolje ići dalje? Ponekad osećamo da smo "najbolji prijatelji kojima je lepo kad su zajedno" i da nema smisla biti par. A onda posle mislim je normalno da se u vezi izgubi strast nakon nekog vremena, i ponavljam sebi da su druge stvari koje nas vezuju važnije. Ne znam kako da izađem iz ovog začaranog kruga i kojim put da krenem. Vaša mišljenja?
 
U vezi sam 7 godina, oboje imamo 40. Veza je počela bez prave "zaljubljenosti". Oboje smo tražili ozbiljanu vezu, stabilnost, planove za budućnost, međusobno poštovanje i to smo nasli jedno u drugom. Imamo kompatibilan način života i svidjaju nam se slične stvari. Ali među nama postoji neka vrsta seksualne nekompatibilnosti, ne privlači me "hemijski". Fizički mi se sviđa, ali nikada nisam uživala u njegovim poljupcima, na način na koji me dodiruje, njegov miris me ne privlači. U početku sam ignorisala problem, misleći da samnom nešto nije u redu, sa mojim hormonima ili libidom. Trudila sam se da ga učinim srećnim, čak iako nisam bila raspoložena, pristajala sam na seksualne odnose. Znam da on ima svoje potrebe i da postane nervozan ako nije zadovoljen. Mislim da je ovo pogoršalo situaciju, seks mi je postala "obaveza" da bih zadržala dobro raspoloženje u vezi. Pokušali smo da pričamo o ovome, ali se uvek završavalo svadjom.
I onda, pre jedno godinu i po dana, zaljubila sam se u drugu osobu. Pre godinu dana, počeo je pakao, ostavila sam se sa svojim partnerom, i pokušala da budem sa tim drugim čovekom (koji me jako privlači), ali nisam mogla niti da se otkačim potpuno od bivšeg partnera, niti da ostanem u vezi sa novim. Slomila su me dvoumljenja, non stop sam uporedjivala te dve osobe. Posle nekoliko meseci patnje pokušala sam da se vratim svom (bivšem) partneru, ali problemi su ostali isti. Oboje smo svesni da seksualnost između nas ne funkcioniše dobro, ali mi smo vrlo bliski i nismo u stanju da zamislimo život jedno bez drugog. Kako mogu poboljšati svoju situaciju? Da li ima ikakvog smisla da posle svega ostanemo zajedno pokušavajući da nešto promenimo i poboljšamo, ili je bolje ići dalje? Ponekad osećamo da smo "najbolji prijatelji kojima je lepo kad su zajedno" i da nema smisla biti par. A onda posle mislim je normalno da se u vezi izgubi strast nakon nekog vremena, i ponavljam sebi da su druge stvari koje nas vezuju važnije. Ne znam kako da izađem iz ovog začaranog kruga i kojim put da krenem. Vaša mišljenja?

Kia ti li si...
Daj sliku da vidimo našta ti liči partner, pošto si ga ovde baš ojadila.
Moje mišljenje je da nisi zaljubljena u njega i da imaš hrabrosti da kažeš sve što misliš, ali nemaš hrabrosti da do kraja ispuniš svoju želju - da ga ostaviš.
Ne znam, možda je rešenje da odeš kod jednog baš dobrog psihijatra, ako ne budeš mogla da prebrodiš krizu.
 
U vezi sam 7 godina, oboje imamo 40. Veza je počela bez prave "zaljubljenosti". Oboje smo tražili ozbiljanu vezu, stabilnost, planove za budućnost, međusobno poštovanje i to smo nasli jedno u drugom. Imamo kompatibilan način života i svidjaju nam se slične stvari. Ali među nama postoji neka vrsta seksualne nekompatibilnosti, ne privlači me "hemijski". Fizički mi se sviđa, ali nikada nisam uživala u njegovim poljupcima, na način na koji me dodiruje, njegov miris me ne privlači. U početku sam ignorisala problem, misleći da samnom nešto nije u redu, sa mojim hormonima ili libidom. Trudila sam se da ga učinim srećnim, čak iako nisam bila raspoložena, pristajala sam na seksualne odnose. Znam da on ima svoje potrebe i da postane nervozan ako nije zadovoljen. Mislim da je ovo pogoršalo situaciju, seks mi je postala "obaveza" da bih zadržala dobro raspoloženje u vezi. Pokušali smo da pričamo o ovome, ali se uvek završavalo svadjom.
I onda, pre jedno godinu i po dana, zaljubila sam se u drugu osobu. Pre godinu dana, počeo je pakao, ostavila sam se sa svojim partnerom, i pokušala da budem sa tim drugim čovekom (koji me jako privlači), ali nisam mogla niti da se otkačim potpuno od bivšeg partnera, niti da ostanem u vezi sa novim. Slomila su me dvoumljenja, non stop sam uporedjivala te dve osobe. Posle nekoliko meseci patnje pokušala sam da se vratim svom (bivšem) partneru, ali problemi su ostali isti. Oboje smo svesni da seksualnost između nas ne funkcioniše dobro, ali mi smo vrlo bliski i nismo u stanju da zamislimo život jedno bez drugog. Kako mogu poboljšati svoju situaciju? Da li ima ikakvog smisla da posle svega ostanemo zajedno pokušavajući da nešto promenimo i poboljšamo, ili je bolje ići dalje? Ponekad osećamo da smo "najbolji prijatelji kojima je lepo kad su zajedno" i da nema smisla biti par. A onda posle mislim je normalno da se u vezi izgubi strast nakon nekog vremena, i ponavljam sebi da su druge stvari koje nas vezuju važnije. Ne znam kako da izađem iz ovog začaranog kruga i kojim put da krenem. Vaša mišljenja?
p sta dat kazem,baba i deda se ljube 3x u obraz kase vide,jbg ne dopada nam se al prozivese vek zajedno
 
Kia ti li si...
Daj sliku da vidimo našta ti liči partner, pošto si ga ovde baš ojadila.
Moje mišljenje je da nisi zaljubljena u njega i da imaš hrabrosti da kažeš sve što misliš, ali nemaš hrabrosti da do kraja ispuniš svoju želju - da ga ostaviš.
Ne znam, možda je rešenje da odeš kod jednog baš dobrog psihijatra, ako ne budeš mogla da prebrodiš krizu.
A sto psihijatar, zar kod ovog slucaje nije dovoljan psiholog?
 
U vezi sam 7 godina, oboje imamo 40. Veza je počela bez prave "zaljubljenosti". Oboje smo tražili ozbiljanu vezu, stabilnost, planove za budućnost, međusobno poštovanje i to smo nasli jedno u drugom. Imamo kompatibilan način života i svidjaju nam se slične stvari. Ali među nama postoji neka vrsta seksualne nekompatibilnosti, ne privlači me "hemijski". Fizički mi se sviđa, ali nikada nisam uživala u njegovim poljupcima, na način na koji me dodiruje, njegov miris me ne privlači. U početku sam ignorisala problem, misleći da samnom nešto nije u redu, sa mojim hormonima ili libidom. Trudila sam se da ga učinim srećnim, čak iako nisam bila raspoložena, pristajala sam na seksualne odnose. Znam da on ima svoje potrebe i da postane nervozan ako nije zadovoljen. Mislim da je ovo pogoršalo situaciju, seks mi je postala "obaveza" da bih zadržala dobro raspoloženje u vezi. Pokušali smo da pričamo o ovome, ali se uvek završavalo svadjom.
I onda, pre jedno godinu i po dana, zaljubila sam se u drugu osobu. Pre godinu dana, počeo je pakao, ostavila sam se sa svojim partnerom, i pokušala da budem sa tim drugim čovekom (koji me jako privlači), ali nisam mogla niti da se otkačim potpuno od bivšeg partnera, niti da ostanem u vezi sa novim. Slomila su me dvoumljenja, non stop sam uporedjivala te dve osobe. Posle nekoliko meseci patnje pokušala sam da se vratim svom (bivšem) partneru, ali problemi su ostali isti. Oboje smo svesni da seksualnost između nas ne funkcioniše dobro, ali mi smo vrlo bliski i nismo u stanju da zamislimo život jedno bez drugog. Kako mogu poboljšati svoju situaciju? Da li ima ikakvog smisla da posle svega ostanemo zajedno pokušavajući da nešto promenimo i poboljšamo, ili je bolje ići dalje? Ponekad osećamo da smo "najbolji prijatelji kojima je lepo kad su zajedno" i da nema smisla biti par. A onda posle mislim je normalno da se u vezi izgubi strast nakon nekog vremena, i ponavljam sebi da su druge stvari koje nas vezuju važnije. Ne znam kako da izađem iz ovog začaranog kruga i kojim put da krenem. Vaša mišljenja?


On te ne privlaci znaci nisi toliko zaljubljena u njega ko sto pises.
On od tebe trazi seks a ti ne znas da kazes NE,moze se reci da iskoriscava nema seks odmah nervozan tj. misli samo na sebe. Trazis ti nekad seks od njega?
Tebi je dosadno u seksu pa malo sa strane?

U vezi ste 7 godina a nemate decu i jos imas 40 godina
Znaci neko od vas dvoje ne zeli decu i niste u braku.
Mene ovo vise poseca na seks varijanu sa njegove strane,a ti neces da ga ostavis jer neces da ga uvredis.

Ostavi ga,idi na neko putavanje odmori mozak i bices kao nova.
Muza ne trebas imati ali decu da.Iskoristi tog tvog decka da ti napravi dete i bezi od njega
Kad budes imala dete necete vise zanimati ni jedan muskarcac
 
U vezi sam 7 godina, oboje imamo 40. Veza je počela bez prave "zaljubljenosti". Oboje smo tražili ozbiljanu vezu, stabilnost, planove za budućnost, međusobno poštovanje i to smo nasli jedno u drugom. Imamo kompatibilan način života i svidjaju nam se slične stvari. Ali među nama postoji neka vrsta seksualne nekompatibilnosti, ne privlači me "hemijski". Fizički mi se sviđa, ali nikada nisam uživala u njegovim poljupcima, na način na koji me dodiruje, njegov miris me ne privlači. U početku sam ignorisala problem, misleći da samnom nešto nije u redu, sa mojim hormonima ili libidom. Trudila sam se da ga učinim srećnim, čak iako nisam bila raspoložena, pristajala sam na seksualne odnose. Znam da on ima svoje potrebe i da postane nervozan ako nije zadovoljen. Mislim da je ovo pogoršalo situaciju, seks mi je postala "obaveza" da bih zadržala dobro raspoloženje u vezi. Pokušali smo da pričamo o ovome, ali se uvek završavalo svadjom.
I onda, pre jedno godinu i po dana, zaljubila sam se u drugu osobu. Pre godinu dana, počeo je pakao, ostavila sam se sa svojim partnerom, i pokušala da budem sa tim drugim čovekom (koji me jako privlači), ali nisam mogla niti da se otkačim potpuno od bivšeg partnera, niti da ostanem u vezi sa novim. Slomila su me dvoumljenja, non stop sam uporedjivala te dve osobe. Posle nekoliko meseci patnje pokušala sam da se vratim svom (bivšem) partneru, ali problemi su ostali isti. Oboje smo svesni da seksualnost između nas ne funkcioniše dobro, ali mi smo vrlo bliski i nismo u stanju da zamislimo život jedno bez drugog. Kako mogu poboljšati svoju situaciju? Da li ima ikakvog smisla da posle svega ostanemo zajedno pokušavajući da nešto promenimo i poboljšamo, ili je bolje ići dalje? Ponekad osećamo da smo "najbolji prijatelji kojima je lepo kad su zajedno" i da nema smisla biti par. A onda posle mislim je normalno da se u vezi izgubi strast nakon nekog vremena, i ponavljam sebi da su druge stvari koje nas vezuju važnije. Ne znam kako da izađem iz ovog začaranog kruga i kojim put da krenem. Vaša mišljenja?

ne znaš šta hoćeš
ponašaš se ko tinejdžer, to ti je već rečeno
 
Savetovala bih te da ostanes sa prvim partnerom i pomiris se sa tim da u jednoj osobi ne mozes imati sve, jer sam sama u slicnom braku. Medjutim, jedno je nestrastven odnos, a drugo odbojnost prema partneru - kao sto si opisivala da ti ne prija njegov miris, dodir, poljubac. Taj momenat mi nije jasan, ali u svakom slucaju sto ste duze u vezi to ce biti teze da se bilo sta menja. Ljudi se u dugim brakovima bore da seksa uopste bude.
 
U vezi sam 7 godina, oboje imamo 40. Veza je počela bez prave "zaljubljenosti". Oboje smo tražili ozbiljanu vezu, stabilnost, planove za budućnost, međusobno poštovanje i to smo nasli jedno u drugom. Imamo kompatibilan način života i svidjaju nam se slične stvari. Ali među nama postoji neka vrsta seksualne nekompatibilnosti, ne privlači me "hemijski". Fizički mi se sviđa, ali nikada nisam uživala u njegovim poljupcima, na način na koji me dodiruje, njegov miris me ne privlači. U početku sam ignorisala problem, misleći da samnom nešto nije u redu, sa mojim hormonima ili libidom. Trudila sam se da ga učinim srećnim, čak iako nisam bila raspoložena, pristajala sam na seksualne odnose. Znam da on ima svoje potrebe i da postane nervozan ako nije zadovoljen. Mislim da je ovo pogoršalo situaciju, seks mi je postala "obaveza" da bih zadržala dobro raspoloženje u vezi. Pokušali smo da pričamo o ovome, ali se uvek završavalo svadjom.
I onda, pre jedno godinu i po dana, zaljubila sam se u drugu osobu. Pre godinu dana, počeo je pakao, ostavila sam se sa svojim partnerom, i pokušala da budem sa tim drugim čovekom (koji me jako privlači), ali nisam mogla niti da se otkačim potpuno od bivšeg partnera, niti da ostanem u vezi sa novim. Slomila su me dvoumljenja, non stop sam uporedjivala te dve osobe. Posle nekoliko meseci patnje pokušala sam da se vratim svom (bivšem) partneru, ali problemi su ostali isti. Oboje smo svesni da seksualnost između nas ne funkcioniše dobro, ali mi smo vrlo bliski i nismo u stanju da zamislimo život jedno bez drugog. Kako mogu poboljšati svoju situaciju? Da li ima ikakvog smisla da posle svega ostanemo zajedno pokušavajući da nešto promenimo i poboljšamo, ili je bolje ići dalje? Ponekad osećamo da smo "najbolji prijatelji kojima je lepo kad su zajedno" i da nema smisla biti par. A onda posle mislim je normalno da se u vezi izgubi strast nakon nekog vremena, i ponavljam sebi da su druge stvari koje nas vezuju važnije. Ne znam kako da izađem iz ovog začaranog kruga i kojim put da krenem. Vaša mišljenja?
Da ne sirim pricu, drugi su vec rekli i o tim stvarima.
Iz tvog opisa si i sama dala odgovor, ne znam samo jesi li svesna njega.
Sve sto si u pocetku htela, to si nasla kod svog momka iz sedmogodisnje veze.
 
Imala sam jednog drugara sa kojim sam se predobro slagala. Kao deo mene koji nedostaje, a on ga nadomestio. Medjutim, uopste mi nije padalo na pamet da budemo intimni. Nije on bio neprivlacan, nego nisam imala poriv te vrste. Kao da smo rod, kao da je zensko, nikakav signal te vrste nije se desavao. Bar ne kod mene. Ostali smo samo drugari u to vreme. Razumeli se i bez reci, shvatali se bez objasnjavanja. Smejali se i bez povoda. Nije ni to malo. Cak je mnogo. Nije bilo potrebe za seksom. Bilo nam je prelepo da se druzimo.
Drugacije je naravno vas slucaj, vi zivite zajedno. I tako ste sve zakomplikovali...
 
U vezi sam 7 godina, oboje imamo 40. Veza je počela bez prave "zaljubljenosti". Oboje smo tražili ozbiljanu vezu, stabilnost, planove za budućnost, međusobno poštovanje i to smo nasli jedno u drugom. Imamo kompatibilan način života i svidjaju nam se slične stvari. Ali među nama postoji neka vrsta seksualne nekompatibilnosti, ne privlači me "hemijski". Fizički mi se sviđa, ali nikada nisam uživala u njegovim poljupcima, na način na koji me dodiruje, njegov miris me ne privlači. U početku sam ignorisala problem, misleći da samnom nešto nije u redu, sa mojim hormonima ili libidom. Trudila sam se da ga učinim srećnim, čak iako nisam bila raspoložena, pristajala sam na seksualne odnose. Znam da on ima svoje potrebe i da postane nervozan ako nije zadovoljen. Mislim da je ovo pogoršalo situaciju, seks mi je postala "obaveza" da bih zadržala dobro raspoloženje u vezi. Pokušali smo da pričamo o ovome, ali se uvek završavalo svadjom.
I onda, pre jedno godinu i po dana, zaljubila sam se u drugu osobu. Pre godinu dana, počeo je pakao, ostavila sam se sa svojim partnerom, i pokušala da budem sa tim drugim čovekom (koji me jako privlači), ali nisam mogla niti da se otkačim potpuno od bivšeg partnera, niti da ostanem u vezi sa novim. Slomila su me dvoumljenja, non stop sam uporedjivala te dve osobe. Posle nekoliko meseci patnje pokušala sam da se vratim svom (bivšem) partneru, ali problemi su ostali isti. Oboje smo svesni da seksualnost između nas ne funkcioniše dobro, ali mi smo vrlo bliski i nismo u stanju da zamislimo život jedno bez drugog. Kako mogu poboljšati svoju situaciju? Da li ima ikakvog smisla da posle svega ostanemo zajedno pokušavajući da nešto promenimo i poboljšamo, ili je bolje ići dalje? Ponekad osećamo da smo "najbolji prijatelji kojima je lepo kad su zajedno" i da nema smisla biti par. A onda posle mislim je normalno da se u vezi izgubi strast nakon nekog vremena, i ponavljam sebi da su druge stvari koje nas vezuju važnije. Ne znam kako da izađem iz ovog začaranog kruga i kojim put da krenem. Vaša mišljenja?

ovo je stari post ,alimi je beskrajno zanimljiv.Ti bi i jare i pare,ali ne ide to u paketu .
Čovek treba da bude nesebičan da bi bio srećan i zadovoljan,ili zadovoljan,a sreću pronadješ gde hoćeš.
Pustiš ga da nadje ljubavnicu i stvar rešena.Vi ostajete zajedno i funkcionišete kako treba.

Ovakvi brakovi ( a verovatno i veze ) postoje,samo se o njima ne priča tako transparentno.I to je ok.
 
Mislim da treba da nadjes čoveka s kojim ti je toliko lepo u krevetu i koga toliko voliš da želiš da imate svoje dete
Ovo sto ti radiš je propast
Pristajes na seks koji ne želiš
Ja bih pobegla glavom bez obzira

- - - - - - - - - -

Drugo pročitah boris se u dugom braku da do seksa dođe
Pišete gluposti
U braku sam 20 godina i ne borim se ni za šta kada smo raspolozeni to se samo desi
Ali ja volim i kako on mirise i kako prica i kako me drži i sve ostalo....
 

Back
Top