pocela sam da volim vetar...prija mi tanano prolazenje vazduha kroz prste...nekada mi hladi,a nekada greje dlanove.ponekad me usporava u mojim cestim predvidljivim zurbama.on to radi po potrebi,kao da tacno zna sta mi treba u datom trenutku.zbog njega imam utisak da je neko stalno pored mene.neko ko dolazi i odlazi,ali znam da ce uvek biti tu...negde u blizini i uhvatiti me za ruku kada mi bude trebao.