VEŠTINA REČI
Čitah šta sam pisala pre….čitah I komentare. Čitah I šta pišem sada……..čitah I komentare.
Promenila sam se…….ne mnogo…više kao da sam se opustila, lakše sve moje reči nadju put, ležernije su ali I dalje precizne I kulturne.
I lepe I ružne
I vesele I tužne
I bolne I srećne
U mome srcu ostaće večne
Bez obzira na to
Da li ću ih ispisati
Da li ću ih objaviti
Pred vas na poslužavniku izneti
I poslužiti kao slatko
sa osmehom
Ili suzom,
Sa brigom ili tugom
Skoro svakog jutra
A možda…..možda I sutra.
I vesele I tužne
I bolne I srećne
U mome srcu ostaće večne
Bez obzira na to
Da li ću ih ispisati
Da li ću ih objaviti
Pred vas na poslužavniku izneti
I poslužiti kao slatko
sa osmehom
Ili suzom,
Sa brigom ili tugom
Skoro svakog jutra
A možda…..možda I sutra.
Ali nikada moje reči nisu nikog uvredile, ponizile iako su promenu pretrpele. Nikada nikog nisu povredile. Tako će I ostati.
Svi se mi menjamo…..ipak, ostanimo kulturni u pisanju tekstova I komentara kao I u čitanju. Komentar mnogo više govori o njegovom piscu nego o piscu bloga. Znam da
smo svi različiti, da nas život šamara na milijardu načina, ali uvek se može biti umeren I u šali I u ozbiljnom komentaru. I razmisliti da neko ne bude povredjen našim rečima ili postavljenom slikom. Nije tako teško misliti I na druge…...naravno ukoliko se to imalo želi.
PS U ovom virtuelnom svetu imamo samo reči…..znam da se njima može seći kao mačem, ali zar moramo primeniti ovde I tu veštinu?