Veštičji kamen

Neprilagođena

Leptirica
Banovan
Poruka
95.555
„Veštičji kamen“ može biti bilo koja vrsta kamena ako u njemu postoji prirodna rupa
Tokom vekova ovakvo kamenje je dobijalo razne nazive uključujući vešticjim,
,Odinovim kamenjem, zmijskim jajetom, kamenjem kletvi ,vilinskim kamenjem,kamenje sa rupom i kamene oči.
Većina ih se može pronaći u suvim koritima reke ili uz morsku obalu,
jer delovanje tekuće ili pokretne vode uzrokuje eroziju koja rezultira jedinstvenim izgledom kamena


f400ece8ca12e5d3dca121561394aadb.jpg



Kažu da kamenje sa rupom ili veštičji kamen ima mnogo upotreba.
Veštice širom sveta vekovima ih koriste i u ritualima i u radu s čarolijom.
Legenda kaže da se mogu koristiti za odstranjenje kletvi ,uroka bolesti i noćnih mora.
Njegovu zaštitnu ulogu vlasnici stoke koristili bi da zaštite svoje životinje od očaravanja ili uroka veštica
.Kamen bi bio obešen kanapom u sredini svake štale kako bi zaštitio konje i drugu stoku.

Gledanjem kroz rupu vidi se Vilinska zemlja i druga magična carstva.
Ovim kamenom se mogu videti bića onostranog sveta
Ako zatvorite jedno oko i zagledate se kroz rupu u veštičjem kamenu drugim okom-moći ćete
da vidite elemente i druga bića iz ovog sveta.


.Ako je kamen pronađen u okeanu, gledanje vode kroz rupu može vam pomoći da otkrijete morske duhove, sirene
Ako je kamen pronađen u šumi, on vam može pomoći da se povežete sa duhovima šume.

Vezan noću iznad kreveta-on moze da osveži telo, a um i duh da isceli.


Hagstone-1.jpg
 
Делују као да нису са ове планете! Претпостављам да нису јестиве?

Edibility and folklore​

Although edibility for C. ruber has not been officially documented,[34] its foul smell would dissuade most people from eating it. In general, stinkhorn mushrooms are considered edible when still in the egg stage, and are even considered delicacies in some parts of Europe and Asia, where they are pickled raw and sold in markets as "devil's eggs".[22] An 1854 report provides a cautionary tale to those considering consuming the mature fruit body. Dr. F. Peyre Porcher, of Charleston, South Carolina, described an account of poisoning caused by the mushroom:

A young person having eaten a bit of it, after six hours suffered from a painful tension of the lower stomach, and violent convulsions. He lost the use of his speech, and fell into a state of stupor, which lasted for forty-eight hours. After taking an emetic he threw up a fragment of the mushroom, with two worms, and mucus, tinged with blood. Milk, oil, and emollient fomentations, were then employed with success.[35]

C. ruber is generally listed as inedible or poisonous in many British mushroom publications from 1974 to 2008.

British mycologist Donald Dring, in his 1980 monograph on the family Clathraceae, wrote that C. ruber was not regarded highly in southern European folklore. He mentions a case of poisoning following its ingestion, reported by Barla in 1858, and notes that Ciro Pollini reported finding it growing on a human skull in a tomb in a deserted church.[21] According to John Ramsbottom, Gascons consider the mushroom a cause of cancer;[36] they will usually bury specimens they find.[6] In other parts of France it has been reputed to produce skin rashes or cause convulsions.[36]

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Clathrus_ruber
 
Делују као да нису са ове планете! Претпостављам да нису јестиве?
Nejestiva je zbog izuzetno odvratnog smrada (trulo meso)

Kad je mlada-gljiva je bela i liči na jaje jer je omotana kožastim ovojem.
Kako se razvija, ovoj puca i pojavi se gljiva crvene ili narančaste boje
oblika mrežastog pletera sa širokim rupama.
Rešetke su iznutra naborane i pokrivene sivosmeđom masom,(spore)
Spore su belosmeđe, izdužene i glatke.

Ova gljiva raste u jesen, u vlažnim šumama, livadama i uz trule panjeve.
 

Back
Top