Franko Purini je učestvovao u značajnim projektima, među kojima su četvrt Zen u Palermu, Univerzitet u Kalabriji u Arkavakati, tri trga i Casa Pirrello u Đibelini, rezidencijalni kompleks
u Napulju, Kapela svetog Antuna Padovanskog sa crkvenom portom i zvonikom u Pođorealeu
i mnogi drugi. Godine 2006. bio je kustos novog italijanskog paviljona na X Međunarodnom
bijenalu arhitekture u Veneciji. Predavao je crtanje i arhitektonsku kompoziciju na više
italijanskih univerziteta, poput Visoke škole za arhitekturu u Ređo Kalabriji, Univerziteta
„La Sapienza“ u Rimu, Univerziteta „Politecnico“ u Milanu, Visoke škole za arhitekturu u
Veneciji. Godine 1966. sa suprugom Laurom Termes otvorio je studio u Rimu. Svojim
brojnim spisima i naročito svojim crtežima izvršio je značajan uticaj na međunarodnom nivou.
U okviru svoje intenzivne projektne delatnosti, koju oduvek odlikuje velika eksperimentalnost, arhitekta Purini je ispitivao odnos između projekta i prikaza, grada i arhitekture, arhitekture i pejzaža. Od 1989. godine član je Nacionalne akademije San Luka. Dobitnik je Kamenog lava
na Bijenalu u Veneciji za projekat mosta Akademije (1985) i nacionalne nagrade IN/Arch, Nacionalni institut za arhitekturu (1991-92) za rezidencijalni kompleks u Napulju.