"vesele cetrdesete"

Па, мислим да је то зато што се очекује и подразумева да жена после 30. - 40. буде сморена, изборана тетка у сивом костиму и са воденом трајном на глави...
И постављачица теме има фрку од тога, од година и промена које оне доносе...

А жене које то истичу вероватно желе да покажу како године и нису неки разлог за промену...
Једноставно, живиш онако како ти прија и носиш оно што ти прија, не мораш да се укалупљујеш годинама нити ''озбиљношћу'' која се ваљда подразумева када се спомене одређени број година.

Моја мама је и са 20 носила костиме, штикле и класичну ''женску'' фризуру као и сада... Ћале је увек, али увек био са краватом, као и дан данас... То је био стил њихове генерације и они су га одржали до дана данашњег...
Ми смо наследили представу о ''одраслим, зрелим, озбиљним људима'' од матораца....а то подразумева и '''озбиљно'' облачење... а одрасли смо и младост провели у џинсу...
И сад, ако кажемо да и даље носимо џинс, неки нас гледају као на особе које желе под старе дане да псотану тинејџерке...а није тако...само настављамо стил своје генерације...
 
Ja cu ulazak u petu deceniju zivota obaviti 19.marta i uzasno sam nostalgicna za vremenom koje je proslo jer proslo je brzo i burno ispunjeno borbom za egzistenciju,strahom za najmilije,ali i rodjenjem i odrastanjem moje dece.
Punim cetrdeset i stvari stoje ovako deca su porasla sve im manje trebam u smislu nekog fizickog rada oko njih i to mi stvarno prija.Mnogo vise im trebam u emotivnom i intelektualnom domenu i to mi takodje prija.Materijalna egzistencija koliko-toliko resena.
Ja punim cetrdeset godina i srecna sam zbog toga.Srecna sam sto jos uvek sto-sta mogu,sto sam slobodna,nezavisna,svoja i sto mogu da udjem u stare farmerke,a bas me briga sta ce ko da kaze.
Generacijo 1967.srecan vam ulazak u zrele godine!!!!
 
nactu:
Ja cu ulazak u petu deceniju zivota obaviti 19.marta i uzasno sam nostalgicna za vremenom koje je proslo jer proslo je brzo i burno ispunjeno borbom za egzistenciju,strahom za najmilije,ali i rodjenjem i odrastanjem moje dece.
Punim cetrdeset i stvari stoje ovako deca su porasla sve im manje trebam u smislu nekog fizickog rada oko njih i to mi stvarno prija.Mnogo vise im trebam u emotivnom i intelektualnom domenu i to mi takodje prija.Materijalna egzistencija koliko-toliko resena.
Ja punim cetrdeset godina i srecna sam zbog toga.Srecna sam sto jos uvek sto-sta mogu,sto sam slobodna,nezavisna,svoja i sto mogu da udjem u stare farmerke,a bas me briga sta ce ko da kaze.
Generacijo 1967.srecan vam ulazak u zrele godine!!!!
:) :) :) :D :D ;) :p pozdrav generaciji
 
Heh, svako vreme ima svoje lepote... jos nisam dosla do trojke... ali sve etape koje sam prosla ne mogu se porediti... bilo je lepih i ruznih stvari... a i meni su pocele sede...bas ove godine... cak se i celulit gomila... ranije sam bila mnogo lepsa, ali uplasena, sada sam svesnija sebe... mislim da ipak neka nesigurnost izbija iz mene...pa kako ne bi jos nemam ni 30...plasim se da ne pogresim nesto bitno, "a na zivotnoj sam prekretnici"....budalastina....kao da svaki tvoj postupak ili odluka nije neka prekretnica...

A sto se starosti tice... moja mama koja ima 60 se redovno vozi na Rendzeru... i slicnim masinerijama.... i uziva u tome... hoda brze nego ja... smirenija je od mene... pa velim...to ide s godinama... ja jos nisam savladala neuroze... hahahahah...

I paralela bi kod mene izgledala ovako: Kad si "mlad", plasis se da ne propustis nesto, da ne pogresis u bitnom izboru, a kad si "star", plasis se da nece biti prilika za propustanje, niti izbora... I onda bi mogli da zkljucimo (deduction, dear Watson:)) , nasim zivotima upravlja strah?!?!!? To je porilicno strasna cinjenica kad se stvari tako sagledaju...

I onda: uzivaj u onome u cemu mozes.... bioskop, alkohol, knjiga, deca, kuvanje... pa sve to moze biti super extra... ako se oslobodis predrasuda... i ako nema nekog zadrtog kretena da te smara na poslu!!!!! :(

hahahahahahh
 
nactu:
Ja cu ulazak u petu deceniju zivota obaviti 19.marta i uzasno sam nostalgicna za vremenom koje je proslo jer proslo je brzo i burno ispunjeno borbom za egzistenciju,strahom za najmilije,ali i rodjenjem i odrastanjem moje dece.
Punim cetrdeset i stvari stoje ovako deca su porasla sve im manje trebam u smislu nekog fizickog rada oko njih i to mi stvarno prija.Mnogo vise im trebam u emotivnom i intelektualnom domenu i to mi takodje prija.Materijalna egzistencija koliko-toliko resena.
Ja punim cetrdeset godina i srecna sam zbog toga.Srecna sam sto jos uvek sto-sta mogu,sto sam slobodna,nezavisna,svoja i sto mogu da udjem u stare farmerke,a bas me briga sta ce ko da kaze.
Generacijo 1967.srecan vam ulazak u zrele godine!!!!

Hvala, i tebi! ;)
 

Back
Top