Verovao sam...

gost 333986

Legenda
Poruka
58.056
Da li ste nekad razmisljali o toj cuvenoj frazi, postavili nekad sebi to pitanje....
sta dete koje ste bili misli o osobi koja ste postali ?
verujem da smo svi mi, kao deca, imali odredjene vizije kakvi bismo zeleli biti, gde ziveti, sta raditi, sa kim se druziti, kakve osobine posedovati, sta sigurno necemo nikada uraditi , kakav ce nam biti muz/zena, deca i slicno...a vama sta bi to dete reklo?
 
Da li ste nekad razmisljali o toj cuvenoj frazi, postavili nekad sebi to pitanje....
sta dete koje ste bili misli o osobi koja ste postali ?
verujem da smo svi mi, kao deca, imali odredjene vizije kakvi bismo zeleli biti, gde ziveti, sta raditi, sa kim se druziti, kakve osobine posedovati, sta sigurno necemo nikada uraditi , kakav ce nam biti muz/zena, deca i slicno...a vama sta bi to dete reklo?

Jedino sto sam ispunio je da nisam postao los covek i sto mi najbolji prijatelj covek koga sam upoznao u osnovnoj skoli.
Sve ostalo sam promasio.
 
Bila sam tako grozno dijete: osvetoljubiva, agresivna, perverzna, sujetna, nemilosrdna, narcisoidna još od malih nogu. Imala sam nevjerovatnu snagu, tukla sam i dječake, mogla sam da trčim jako brzo, pobjeđivala sam ih u svim igrama sve do desete godine. Da me život nije pošteno izlemao takva bih i ostala. To dijete današnjoj odrasloj osobi ne bi ništa reklo, jer sam kao mala bila jako ćutljiva u prisustvu starijih. Ali bih ja kao odrasla tom djetetu rekla: - Draga, imaćeš više sreće nego pameti.
 
Bila sam tako grozno dijete: osvetoljubiva, agresivna, perverzna, sujetna, nemilosrdna, narcisoidna još od malih nogu. Imala sam nevjerovatnu snagu, tukla sam i dječake, mogla sam da trčim jako brzo, pobjeđivala sam ih u svim igrama sve do desete godine. Da me život nije pošteno izlemao takva bih i ostala. To dijete današnjoj odrasloj osobi ne bi ništa reklo, jer sam kao mala bila jako ćutljiva u prisustvu starijih. Ali bih ja kao odrasla tom djetetu rekla: - Draga, imaćeš više sreće nego pameti.

:klap:
 
Da li ste nekad razmisljali o toj cuvenoj frazi, postavili nekad sebi to pitanje....
sta dete koje ste bili misli o osobi koja ste postali ?
verujem da smo svi mi, kao deca, imali odredjene vizije kakvi bismo zeleli biti, gde ziveti, sta raditi, sa kim se druziti, kakve osobine posedovati, sta sigurno necemo nikada uraditi , kakav ce nam biti muz/zena, deca i slicno...a vama sta bi to dete reklo?

To dete bi bilo ponosno na to da sam naučila kako da se izborim sa problemima i postanem jaka, svestrana, samosvesna i uvek pozitivna.
Razočaralo bi se što se nekad ne borim dovoljno i što nekad nisam dovoljno odlučna.
 
U odnosu na zelje koje sam imao kao klinac.
Tokom odrastanja sam zavoleo druge stvari, neke sam omrznuo, na trece postao ravnodusan.

Kao pojava sam kontradiktoran pa ne mozes da me strap u klise jer uvek po necemu strcim.

A pa ok... nisam ni mislila da si u kliseu nego mnogi pogresno sebe analiziraju u odnosu na klise...

a zelje su drugo to je ok
 
Mislim da je logicnije da ja kao odrasla, i sa vise iskustva
mogu nesto pametno da kazem toj devojcici, ili tinejdzeri ~~~~

Devojcica bi me okrivila sto nisam zavrsila fakultet u roku,
nasla posao,udala se i rodila bebu - sa 26-27 godina koliko imam.

A ja njoj rekla, da zivot ne tece onako kako mi mislimo i zelimo,
iako se jaaako tudimo :mrgreen:

Jednostavno - to nije princip.
 

_77941400_421519_566152170069519_1219392145_n.jpg


Ostala sam vjerna nekim svojim principima koje sam imala još kao dijete. Sve drugo, počevši od sporta, školovanja, posla....otišlo je u drugom smjeru.
Na neke stvari ponekad jednostavno nije moguće utjecati....rodiš se na krivom mjestu u krivo vrijeme.
 
jesam i sve više razmišljam o tome.. mislim da sam tad sa tom dečijom pameću bila najiskrenija prema sebi i najbolje znala šta želim i hoću...
...svet odraslih je zamaglio i skrajnuo neke stvari, ali sad sve više mislim da je esencija vratiti se tom detinjem u sebi..
 
Toj maloj devojcici bi takodje rekla,
da nije zlato sve sto sija..

I da osoba moze izgledati prelepo i da blista,
a da se u stvari oseca jako lose i jadno u sebi..

Kao i da osoba koja izgleda mozda tuzno i melanholicno,
je u stvari savrseno u miru i sreci sa samom sobom i svojim zivotom :aha:
 
Poslednja izmena:
Veoma interesantno pitanje.Ja se prilicno dobro secam sebe kada sam bio mali.Najvise svoih osecanja,razmislajnja.I puno mi puta padne napamet da se nisam mnogo ni promenio.Mada znam da to nije tacno.Jesam i to dosta.Ali svo to vreme nekako mi zigleda kao da sam proziveo par zivota,kompletnih.Svaki je period zaseban.Bilo je perioda kada sam bio veoma srecan i to je najranije detinjstvo,pre skole.Secam se tih dana i i sada osetim neko ushicenje i radosta koju sam tada osetio.Medjutim ostatak je bio los.Samo je on takodje mogao da se podeli na,los,losiji i najcrnji,pa opet na kraju ,tj.sad podnosljiv,cak i prilicno dobar neki put.Znam sigurno da bi se to dete "ja" veoma zacudilo meni sada.Prvo ne bi moglo da poveruje da neke stvari koje su mi bile onako stalno u glavi u stvari nisam ni imao.Tu bi se zaprepastilo.Ali bi se pozotivno zaprepastilo i u tome koliko stvari umem da radim i cijenicom da sam delom umetnik.Tako da bi najverovatnije na kraju bilo u stvari zbunjeno.Verovatno ne bi moglo da odluci da li je zadovoljno ili ne samnom sada.Ja ne bih imao sto njemu prebaciti.Sve je radilo kako i treba dete da radi.A kada su problemi nastali ne znam sta bih mu rekao,a da ih ne bi imalo.Boim se da je to tako moralo biti.
 

Back
Top