Veronika je odlučila da umre

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Jasna

Stara legenda
Banovan
Poruka
89.439
5363885_veronikajeodluciladaumre_ff.jpg


Paulo Koeljo u knjizi Veronika je odlučila da umre, preispituje šta je to
uopšte ludilo, a šta je normalno. Pored glavne junakinje romana, Veronike
koja je izgubila volju za životom sa samo 24 godine i odlučila da se ubije,
tu je i lik jedne žene koja ima napade panike, jedne depresivne žene i
šizofreničnog mladića. Opisana je zanimljiva grupa ljudi koji su rešili
da ostanu u ludnici i onda kada je njihov psihološki problem rešen, jer
im je bilo teško da se suoče sa spoljašnjim svetom. A da li je onda
problem uopšte rešen?

Da li ste čitali knjigu?

Imate li neki omiljeni deo?

Kako vam se sviđa opis likova? Da li bi tu nešto dodali ili oduzeli?
 
Meni je tu jako štur opis problema koji je imala Mari. Niti mi je jasno
odakle su ti njeni panični napadi došli, niti kako su nestali. Ili sam
možda nešto propustila? Ispalo je kao da je njoj u organizmu nešto
falilo, pa je popila lekić i problem rešen. A to tako ne biva.

Radila je posao koji je odavno nije ispunjavao. Živela je u braku
koji je samo spolja delovao idealno, ali očigledno tu ništa nije valjalo
čim je muž zatražio razvod kada je otišla u bolnicu. Panični napadi
su joj omogućili izlaz iz svega toga, ali to uopšte nije dovedeno u
vezu.
 
@Jasna nisam čitala knjigu, nisam čitala ni jednu Koeljevu knjigu. ali mogu, na osnovu tvog uvoda nešto da napišem.

Ovaj deo je zanimljiv kada se posmatra iz psihološkog ugla a možda i iz ugla sociologije.

Opisana je zanimljiva grupa ljudi koji su rešili
da ostanu u ludnici i onda kada je njihov psihološki problem rešen, jer
im je bilo teško da se suoče sa spoljašnjim svetom. A da li je onda
problem uopšte rešen?

Neki ljudi koji imaju psihičke poremećaje završe u bolnici, i ne žele da izađu uz bolnici. Tamo se osećaju sigurno. To je tzv njihova zona komfora.

Plaše ih susreti sa ljudima koji se razlikuju od njih. Plaše se predrasuda, ali i odgovornosti koja postoji u spoljašnjem svetu. Tu, u spoljašnjem svetu nalaze se njihove bliske osobe, ali i oni sa kojima nisu bliski.
Moraju da se vrate svakodnevici. Neki koji studiraju treba da se vrate na fakultet, oni koji rade treba da se vrate svom poslu. A oni se plaše ili neće da ponesu teret odgovornosti.

Sa druge strane, u bolnici se leče i oni sa teškim psihičkim bolestima. Oni tokom vremena imaju remisiju bolesti, ali se ona vraća.

I depresija, posebno ona koja nije lečena na vreme, može da se vrati. Postoje periodi remisije koji mogu da traju godinu, sve, pet ali im se depresija vrati.
U zavisnosti od toga kolika je količina stresa i lošeg raspoloženja ponovljena depresija, ta nova depresivna epizoda može da bude lakšeg ili težeg oblika.

Ispalo je kao da je njoj u organizmu nešto falilo, pa je popila lekić i problem rešen.

Verovatno Koeljo nije objasnio o kom lekiću se radi. Mislim da je to vitamin B. Evo, čitam na nekim portalima kako B vitamin pomaže kod ljudi koji imaju anksioznost i depresiju.

https://eklinika.telegraf.rs/vitami...kako-deluju-i-koliko-dugo-smeju-da-se-koriste

***

Ne znam razlog zbog koga se Veronika, mlada devojka, odlučila da umre, tj da izvrši samoubistvo, suicid.
 
5363885_veronikajeodluciladaumre_ff.jpg


Paulo Koeljo u knjizi Veronika je odlučila da umre, preispituje šta je to
uopšte ludilo, a šta je normalno. Pored glavne junakinje romana, Veronike
koja je izgubila volju za životom sa samo 24 godine i odlučila da se ubije,
tu je i lik jedne žene koja ima napade panike, jedne depresivne žene i
šizofreničnog mladića. Opisana je zanimljiva grupa ljudi koji su rešili
da ostanu u ludnici i onda kada je njihov psihološki problem rešen, jer
im je bilo teško da se suoče sa spoljašnjim svetom. A da li je onda
problem uopšte rešen?

Da li ste čitali knjigu?

Imate li neki omiljeni deo?

Kako vam se sviđa opis likova? Da li bi tu nešto dodali ili oduzeli?
Čitala sam knjigu i gledala film.
Davno,...imam tu knjigu, kupila sam je na jednom sajmu knjiga.
Sa aspekta osobe koja je takođe jedno vreme bila "lečeni pacijent", (doduše nikad nisam bila hospitalizovana), uopšte nisam knjigu tako doživela. Uvodni post govori o normalnom toku stvari, kao što je povratak u surovu realnost. Iz nje su i došli kao pacijenti, pa je i logično da se kao izlečeni, više u nju ne žele vratiti. By the way,... Veroniku nije izlečio stacionar, nego ljubav. 😉
 
Čitala sam knjigu i gledala film.
Davno,...imam tu knjigu, kupila sam je na jednom sajmu knjiga.
Sa aspekta osobe koja je takođe jedno vreme bila "lečeni pacijent", (doduše nikad nisam bila hospitalizovana), uopšte nisam knjigu tako doživela. Uvodni post govori o normalnom toku stvari, kao što je povratak u surovu realnost. Iz nje su i došli kao pacijenti, pa je i logično da se kao izlečeni, više u nju ne žele vratiti. By the way,... Veroniku nije izlečio stacionar, nego ljubav. 😉
Naravno da svako ima pravo na svoj doživljaj knjige.

Za mene nije izlečenje, ako čovek ostane nefunkcionalan. Kao kada bi ti
neko izlečio koleno tako da samo po ravnom možeš da hodaš.
 
Ono što je zajedničko svim pacijentima je to da nisu živeli sebe. Živeli
su nešto što ''tako treba'', ''tako mora'', za ljubav roditeljima, zbog
prihvatanja od strane društva. I onda je neko odreagovao paničnim
napadima, neko depresijom, neko potpunim povlačenjem u svoj
unutrašnji svet.
A da su želeli nešto što je samodestruktivno ili ugrožava druge,
pa da kažeš, nek uzimaju lekove do kraja života i budu mirni. Ali
oni su želeli sasvim obične stvari. Jedna je želela da bude pijanistkinja,
jedan da bude slikar, jedna da se bavi humanitarnim radom...
 
- Edvarde, ti si već u godinama kad treba da preuzmeš odgovornost
za svoj život. Mi smo sve trpeli, dok god smo mogli, alisad je krajnje
vreme da se okaneš te ludosti da postaneš slikar ida počneš da gradiš
svoju karijeru.
- Ali tata, ja već gradim svoju karijeru, kao slikar.
- Ti se oglušuješ o našu ljubav, napore koje smo uložili dabismo ti pružili
najbolje obrazovanje. Pošto ranije nisi bio takav,ja sve što se s tobom
dešava mogu da protumačim jedino kaoposledicu saobraćajne nesreće.
- Znaj da vas ja volim, više nego ikog i išta na svetu. Ambasador se
nakašlja. Nije navikao na takve izlive nežnosti.
- E pa onda, u ime te ljubavi koju osećaš prema nama, učinimajci po volji.
Okani se neko vreme te priče o slikarstvu, nađiprijatelje iz svog staleža
i vrati se učenju.

Ljubav?
 
Imam utisak da niste pažljivo čitale.
Kada Veronika ponovo dobija volju za životom???
Pa kada joj doktor kaže da boluje od neizlečive bolesti i da će brzo umreti.
Tada se kod nje sve menja i onda oni beže iz bolince.
Hepi end 😂
Pa nije baš tako. Ne menja se ništa. Kada je saznala da boluje od
neizlečive bolesti, tražila je lekove da umre odmah. Ni pet dana
nije želela da čeka.

Kako je dobila volju za životom?
 
Ne, to nije ljubav. To je apsolutno negiranje onoga šta njihov sin želi.
E ja bih samo zamenila reč želi. Želje iz ega dolaze. Klasična
psihologija dušu ne priznaje, pa se i na želje gleda kao da sve
dolaze iz ega. A postoji nešto što je namera duše. Na istoku
to zovu darma, a kod nas se kaže ''bog ga dao za nešto'' ili
talenat.
Pa ja onda ne gledam na to kao na želju, jer od želje možeš
i da odustaneš bez posledica. Od darme ne možeš da odustaneš
jer te sve u životu na to upućuje i čak te i neprilike vraćaju na
taj put. Jer je to tvoj put i svi ostali su pogrešni za tebe.

Uloga roditelja je da detetu pomogne da otkrije svoj put.
 
Pa nije baš tako. Ne menja se ništa. Kada je saznala da boluje od
neizlečive bolesti, tražila je lekove da umre odmah. Ni pet dana
nije želela da čeka.

Kako je dobila volju za životom?

Ja ne znam šta si ti čitala, ako nisi razumela suštinu...

Dok se suočava sa sopstvenom smrtnošću, Veronika počinje da otkriva pravu vrednost života i shvata da je deo njene depresije bio zbog društvenih očekivanja i pritisaka. Kroz interakciju sa drugim pacijentima, ona počinje da oseća želju za životom i razume da želi da živi punim plućima.
 
Ja ne znam šta si ti čitala, ako nisi razumela suštinu...

Dok se suočava sa sopstvenom smrtnošću, Veronika počinje da otkriva pravu vrednost života i shvata da je deo njene depresije bio zbog društvenih očekivanja i pritisaka. Kroz interakciju sa drugim pacijentima, ona počinje da oseća želju za životom i razume da želi da živi punim plućima.
Moraš da priznaš da je malo komplikovano. Svest o smrti je jeste promenila.
Tačno je da se opustila i dozvolila sebi nešto što ranije nije, jer više nije imala
šta da izgubi.
Ali ipak, to je mogla i pre samoubistva. Zašto nije neko veme pre samoubistva
tako radila? Nije ona samo najednom to rešila i odmah progutala lekove, nego
je planirala duže vreme.
 
Moraš da priznaš da je malo komplikovano. Svest o smrti je jeste promenila.
Tačno je da se opustila i dozvolila sebi nešto što ranije nije, jer više nije imala
šta da izgubi.
Ali ipak, to je mogla i pre samoubistva. Zašto nije neko veme pre samoubistva
tako radila? Nije ona samo najednom to rešila i odmah progutala lekove, nego
je planirala duže vreme.
Pre samoubistva nije videla izlaz. Sada jeste, jer je izlečena počela drugačije da razmišlja i poželela da ostatak života, iako kratak po njenom mišljenj, provede na slobodi.

Mene je u stvari fascinirao doktor na koji način je doprineo njenom povratku u život.
 
Pre samoubistva nije videla izlaz. Sada jeste, jer je izlečena počela drugačije da razmišlja i poželela da ostatak života, iako kratak po njenom mišljenj, provede na slobodi.

Mene je u stvari fascinirao doktor na koji način je doprineo njenom povratku u život.
Neki očigledno smatraju da je svrha života biti "društveno koristan/a",- budala!
 
Poslednja izmena:

Back
Top