Velike, ali bas velike pare.

Salle Buddha

Ističe se
Poruka
2.184
Jel mislite da bi vas velike pare iskvarile? Kad kazem velike.. mislim na... lupam, dobijes sedmicu na Evrolotou... koja je negde od 100 do 200 miliona evrica...
Sta bi se promenilo u vasem zivotu? (osim ociglednih materijalnih prilika). Mislim pre svega na... miran san, savest, psihu?

Na razmisljanje me podstako jedan stariji cikica sa kojim sam se ispricao u vozu... prema njegovom misljenju, najbolje je biti >>srednja<< klasa. Nit' imas problema ko siromasi (dal cu imati sutra za hleb, dal' cu moci da platim struju, da skolujem dete).. nit' go bogatasi (dal' ce neko da me opljacka ili ubije zbog para, da me optuzi da sam neposteno dosao do bogatstva, dal ce ljudi da se druze sa mnom samo zbog para itd..)..
Valjda je najbolje imati dovoljno da mozes da zivis lagodno i zivotom dostojnim coveka.. ali opet ne previse... jer ako imas previse prestajes da radis, da se trudis.. i pretvaras se u zaglupelu lenstinu.

Sta vi mislite?
 
Kupio bih ovu novu jahtu sto reklamiraju sto izgleda skroz ko ostrvo...i plovio svetom,svirao gitaru....... ostatak cuvao za porez i potomke :mrgreen: kontam da je to to i valjda se ne bih iskvario ondak :)
e pa da , i naravno da bih pomogao bliznjim svojima,mislio sam da je pitanje vise usmereno na to sta bismo bas za sebe, da li bi preterali i tako to....
ma kupio bih sebi taj camac, neku kucu na fruskoj gori da imam....dva - tri stana za decu jednog dana....... nesto stavio u banku da mi stize kamata mesecna da se isplacaju ti porezi i ostale dazbine..jedan milion u rezervu...a ostalo bih razdelio...svojima kome treba...pa onda za narodne kuhinje, neke barake za beskucnike, stipendije za najbolje studente i tako.....eto......razmislio bih tacno kako i sta vec...

e da..... ne mozes danas biti miran ni ako imas 200 evra,a ne 200 miliona.....danas prvo pljackaju i ubijaju pa ako imas nesto uzmu,ako ne i nije ih mnogo briga sta su uradili...ma sve divljaci po ulici,ubijaju iz dosade....strasno....
 
Poslednja izmena:
Bio bih darežljiv i davao šakom i kapom...
Bez da se iskupljujem i perem savest.
Jednostavno,takva mi je priroda i volim da usrećujem ljude.

Bio sam tu negde u sličnoj priči,
ali svakako ne u razmerama kako je u temi dato.
Ipak je to do besmisla preterano -znaš li ti uopšte šta znači
200 miliona evra ? I koliko je to novca !?

Dolazio sam do lake love i nemilice trošio.
Prosto bezumno rasipao.
A,onda se lova istopila,a na najsuroviji način život mi objasnio
pravo značenje jevrejske kletve.
Sedam dugih godina....
Ne ponovilo se.
Tada sam shvatio još jednu zakonitost.
Ljudi su lako kvarljiva roba.....
 
Poslednja izmena:
Tolike pare su stvarno za glavobolju...nisam od onih koji bi besneli i izivljavali se....ne bih zivela skromno a ne bih se ni isticala nesto posebno,jer to ovde moze da te kosta glave....nemam zelje niti da zivim u inostranstvu...zivela bih kao srednja klasa na Zapadu....kupila bih kucu nadomak Beograda i tamo vikende provodila sa porodicom,svakom detetu neki stan normalne kvadrature,isla na letovanje i zimovanje,ponekada kada mi vreme dozvoli,putovala Evropom i obilazila razne gradove...radila bih neki posao koji mi predstavlja zadovoljstvo i donosi neki prihod ali vise onako da se zanimam...za sve to mi je potrebno negde oko 600.000 eura...a u ostatak bih potrosila u humanitrne svrhe: pomogla izgradnje nekih bolnica ili kupovina nekih aparata za bolnice,donirala i gradila neke skole,vrtice,otvorila neki fond za lecenje dece koja boluju od nekih retkih i tesko izlecivih bolesti...i tako..a mene,ako se sete,sete...
 
A imam poznanike,bracni par, koji bas rade neke kombinacije i u igri su neke provizije koje pokrivaju tu cifru,oko 200.000.000 eura?! I sada oni stalno pricaju sta ce da rade kada to dobiju,kako ce se odseliti odmah u neku Evropsku zemlju,kupiti neku kucerinu extra luksuznu,pa jahtu,pa markirana odeca se tu spominje,pa najluksuznije automobile,pa avioni...ma...a cekaju na to vec tri godine i ne nazire se kraj tom cekanju....nijednom nisu spomenuli da ce nekom pomoci....mislim da novac ne kvari ljude samo ih pokazuje u pravom svetlu...
 
Tolike pare su stvarno za glavobolju...nisam od onih koji bi besneli i izivljavali se....ne bih zivela skromno a ne bih se ni isticala nesto posebno,jer to ovde moze da te kosta glave....nemam zelje niti da zivim u inostranstvu...zivela bih kao srednja klasa na Zapadu....kupila bih kucu nadomak Beograda i tamo vikende provodila sa porodicom,svakom detetu neki stan normalne kvadrature,isla na letovanje i zimovanje,ponekada kada mi vreme dozvoli,putovala Evropom i obilazila razne gradove...radila bih neki posao koji mi predstavlja zadovoljstvo i donosi neki prihod ali vise onako da se zanimam...za sve to mi je potrebno negde oko 600.000 eura...a u ostatak bih potrosila u humanitrne svrhe: pomogla izgradnje nekih bolnica ili kupovina nekih aparata za bolnice,donirala i gradila neke skole,vrtice,otvorila neki fond za lecenje dece koja boluju od nekih retkih i tesko izlecivih bolesti...i tako..a mene,ako se sete,sete...

Lepo je sto ti tako razmisljas, ali veruj mi, kada bi ti pala tolika kinta u ruke, promenilo bi se mnogo toga, a i ti sama. ;)

A imam poznanike,bracni par, koji bas rade neke kombinacije i u igri su neke provizije koje pokrivaju tu cifru,oko 200.000.000 eura?! I sada oni stalno pricaju sta ce da rade kada to dobiju,kako ce se odseliti odmah u neku Evropsku zemlju,kupiti neku kucerinu extra luksuznu,pa jahtu,pa markirana odeca se tu spominje,pa najluksuznije automobile,pa avioni...ma...a cekaju na to vec tri godine i ne nazire se kraj tom cekanju....nijednom nisu spomenuli da ce nekom pomoci....mislim da novac ne kvari ljude samo ih pokazuje u pravom svetlu...

Ti poznanici ucestvuju garant u nekoj "piramidi igri"...nece oni nikada videti te pare...ali neka sanjaju...samo da im to nije zivotni cilj, pa da se ne srusi sve kao kula od karata kada ih realnost malo osvesti.

A juce citam u novinama da bogatasica salje pozivnice za svadbu u zlatnim kutijama...a deca u Somaliji gladuju...a onda se setim Oskara Šindlera....

Realno...ona i da hoce toj deci da pomogne, tesko bi joj uspelo i ko zna gde bi njen novac zavrsio. Politika tu igra ulogu, ali ne bih sad o tome.
To sa zlatnim kutijama je nama perverzno, a njoj verovatno nesto najnormalnije. Njen svet je sasvim drugaciji od sveta obicnih smrtnika.

Licno, ne bih voleo da dobijem toliku sumu novca. Zasto?

1. ne treba mi toliko da bih sebi priustio sve sta mi treba za lep i ugodan zivot
2. ne bih da moram da se zabarakadiram i da gradim bedeme oko svoje vile ziveci u strahu da ce mi danas-sutra neko kidnapovati decu
3. Znam sebe, nikad nisam bio skrtica nego naprotiv - kad imam, trosim i bacam i sakom i kapom. Ne bi to bilo dobro da mi padne tolika kinta u ruke.
 
Jel mislite da bi vas velike pare iskvarile? Kad kazem velike.. mislim na... lupam, dobijes sedmicu na Evrolotou... koja je negde od 100 do 200 miliona evrica...
Sta bi se promenilo u vasem zivotu? (osim ociglednih materijalnih prilika). Mislim pre svega na... miran san, savest, psihu?

Na razmisljanje me podstako jedan stariji cikica sa kojim sam se ispricao u vozu... prema njegovom misljenju, najbolje je biti >>srednja<< klasa. Nit' imas problema ko siromasi (dal cu imati sutra za hleb, dal' cu moci da platim struju, da skolujem dete).. nit' go bogatasi (dal' ce neko da me opljacka ili ubije zbog para, da me optuzi da sam neposteno dosao do bogatstva, dal ce ljudi da se druze sa mnom samo zbog para itd..)..
Valjda je najbolje imati dovoljno da mozes da zivis lagodno i zivotom dostojnim coveka.. ali opet ne previse... jer ako imas previse prestajes da radis, da se trudis.. i pretvaras se u zaglupelu lenstinu.

Sta vi mislite?

Ne bi!
 
A juce citam u novinama da bogatasica salje pozivnice za svadbu u zlatnim kutijama...a deca u Somaliji gladuju...a onda se setim Oskara Šindlera....

Pa sta, neka salje njen novac njena stvar... Sto se uvek uporedjujete sa siromasnijima?
Ona salje u zlatnim kutijama pozivnice, a neko ko je bogatiji od nje slace u kutijama od platine ili belog zlata :D
 
Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu.
Vl as nik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.
"Ne treba nam dugo" - odgovoriše ribari.
"A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?"
Odgovoriše mu da je ono što ulove s as vim dovoljno za njih i njihove porodice..
"Pa šta radite sa tolikim slobodnim vremenom?"
"Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom decom a popodne siestu provodimo sa svojim ženama. Uveče izlazimo u selo, s as tajemo se sa prijateljima, popijemo poneko piće i otpevamo par pesama. Naš je život ispunjen."
Gospodin turista im predloži: "Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam pomoći: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod."
"I šta onda?"
"Uz veći brod ulovićete još više ribe, i tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jedan.čitavu flotu. Umesto da prodajete ribu posredniku, možete pregovarati direktno sa velikim poizvođačima; možete i vi sami postati jedan od njih. Zatim se možete preseliti iz ovog sela u Mexico City, Los Angeles ili čak New York ! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!"
"Koliko bi nam vremena trebalo za to?"
"Dvadeset do dvadeset pet godina"..
"I onda?"
"Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupovinom deonica i zaraditi milione!"
"Milione? Stvarno? A onda?"
"Onda možete otići u penziju, živeti u malom selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi popodneva sa ženom a večeri s prijateljima uz piće i pesmu."
"Svaka č as t, gospodine, ali upravo to radimo sada. Zašto bi uzalud potrošili dvadeset pet godina?" - upitaše Meksikanci.


Pouka: U životu uvek moraš znati kamo si se uputio jer, možda si već tamo!!!
 
Velike pare, nit bi mi smetale nit bi me pokvarile. Prvo jednog dobrog dela, ma šta dobrog, ogromnog dela bih se oslobodila tako što bi ih prepisala na dve meni veoma važne osobe. Onda bih nekim dragim ljudima takodje pružila bolji životni standard. E onda bi došao red na mene, da troškarim sa merakom. Nešto bih uložila u svoj hobi, nešto u standard, nešto na nekretnine po svetu, nešto na razbibrigu i uživanje...
 
Luksuzna jahta usidrila se u jednom malom meksičkom ribarskom selu.
Vl as nik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.
"Ne treba nam dugo" - odgovoriše ribari.
"A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?"
Odgovoriše mu da je ono što ulove s as vim dovoljno za njih i njihove porodice..
"Pa šta radite sa tolikim slobodnim vremenom?"
"Spavamo, malo lovimo ribu, igramo se sa svojom decom a popodne siestu provodimo sa svojim ženama. Uveče izlazimo u selo, s as tajemo se sa prijateljima, popijemo poneko piće i otpevamo par pesama. Naš je život ispunjen."
Gospodin turista im predloži: "Diplomirao sam ekonomiju na Harvardu i mogu vam pomoći: lovite ribu duže svakoga dana, prodajte je i tim novcem kupite veći brod."
"I šta onda?"
"Uz veći brod ulovićete još više ribe, i tim novcem možete kupiti još jedan brod, pa još jedan.čitavu flotu. Umesto da prodajete ribu posredniku, možete pregovarati direktno sa velikim poizvođačima; možete i vi sami postati jedan od njih. Zatim se možete preseliti iz ovog sela u Mexico City, Los Angeles ili čak New York ! Iz tih gradova možete voditi svoj veliki novi posao!"
"Koliko bi nam vremena trebalo za to?"
"Dvadeset do dvadeset pet godina"..
"I onda?"
"Onda? E, prijatelji, sada postaje zanimljivo. Kad vam se posao dobro razgrana, možete početi s prodajom i kupovinom deonica i zaraditi milione!"
"Milione? Stvarno? A onda?"
"Onda možete otići u penziju, živeti u malom selu na obali, spavati dugo, ići na pecanje, igrati se s unucima, provoditi popodneva sa ženom a večeri s prijateljima uz piće i pesmu."
"Svaka č as t, gospodine, ali upravo to radimo sada. Zašto bi uzalud potrošili dvadeset pet godina?" - upitaše Meksikanci.


Pouka: U životu uvek moraš znati kamo si se uputio jer, možda si već tamo!!!

Bravo, bravo...svidja mi se. :ok:
Ne bih ja zrtvovao svoje slobodno vreme, provedeno sa porodicom, drugarima...ne bih zrtvovao pecanje uz cirkanje piva, ne bih zrtvovao zivce i zdravlje... a realno imam sve sto mi treba, pa cak i mnogo vise. Zato uplatim samo s´vremena na vreme loto, cisto da izazovem sudbinu...sutra kod nas jackpot 65 miliona EUR...mozda odigram. :mrgreen:
 
Velike pare, nit bi mi smetale nit bi me pokvarile. Prvo jednog dobrog dela, ma šta dobrog, ogromnog dela bih se oslobodila tako što bi ih prepisala na dve meni veoma važne osobe. Onda bih nekim dragim ljudima takodje pružila bolji životni standard. E onda bi došao red na mene, da troškarim sa merakom. Nešto bih uložila u svoj hobi, nešto u standard, nešto na nekretnine po svetu, nešto na razbibrigu i uživanje...

Ma da...i uopste te te silne pare ne bi promenile...samo sto bi ti se zivot okrenuo za 180 stepeni. :lol:
 
Ma da...i uopste te te silne pare ne bi promenile...samo sto bi ti se zivot okrenuo za 180 stepeni. :lol:

Pa sad...ne bi te pare promenile mene, nego bi promenile moj način života. Pružile bi mi nešto što ranije nisam imala. Recimo, kupim stan u Nici i umesto u Budvi ili Kotoru ja letujem u Nici :bye:, i to ne deset nego mesec dana. Ali ta Nica i taj stan ne bi mene kao čoveka iskvarili, pod uslovom da već nisam bila zloćko.
 
Nisam siguran u to. I skeptican sam kada neko tvrdi nesto na osnovu "sta bi bilo kad bi bilo". Ne garantujem za sebe (tj. garantujem da bi bilo svega :mrgreen: ), a kamoli za nekog drugog da se ne bi promenio, kada bi se od odjednom nasao u tolikoj gomili novca.
 
Bravo, bravo...svidja mi se. :ok:
Ne bih ja zrtvovao svoje slobodno vreme, provedeno sa porodicom, drugarima...ne bih zrtvovao pecanje uz cirkanje piva, ne bih zrtvovao zivce i zdravlje... a realno imam sve sto mi treba, pa cak i mnogo vise. Zato uplatim samo s´vremena na vreme loto, cisto da izazovem sudbinu...sutra kod nas jackpot 65 miliona EUR...mozda odigram. :mrgreen:

E ako dobijes ima da me castis jednim skromnim avtom po tvom izboru,ne mora ni nov da bude, samo da me sluzi :mrgreen:
Sad se svi nesto rasipaju, dali bi rodbini, pomogli narodnim kuhinjama ovooo, ono... A kad bi stvarno imali pare kontam da bi sve zaboravili :mrgreen: Bar tako do sad bilo...:dash:
 
E ako dobijes ima da me castis jednim skromnim avtom po tvom izboru,ne mora ni nov da bude, samo da me sluzi :mrgreen:
Sad se svi nesto rasipaju, dali bi rodbini, pomogli narodnim kuhinjama ovooo, ono... A kad bi stvarno imali pare kontam da bi sve zaboravili :mrgreen: Bar tako do sad bilo...:dash:

Evo ovde crno na belo, da ne bude posle ispalio me, cicija, vaki-naki...ako ja dignem tih 65 miliona, ili u najgorem slucaju (haha) budem morao da ih podelim sa njih 4-5, nedaj Boze...obecavam da cu ti kupiti autic...nov...i ti mozes da biras koji ces. Uzdam se u tvoju kulturu i skromnost i da me neces bas odrati. Vazi se? :mrgreen:

Nego aj bar ucini bilo sta za taj autic...ajde lupi 5 brojeva od 1 do 50 i jos dva broja od 1 do 11, pa da uplatim i tvoje brojeve. Bice zanimljivo ako bas tvoj tip digne kintu. Kontam da ti onda auto nece biti dovoljan, nego ces da me tuzis za sve te pare - priznaj. :mrgreen:

Ma da...lako je sad pricati...kao 90% para bih dao gladnima, sirotinji, zenskim kucama, bolnicama...a kad bi doziveli taj flash da izadju njihovi brojevi i kad bi im odjednom tolika kinta pala u ruke...mislim da bi na to pomislili nakon par godina...ako im ostane ista od tog silnog novca.
 
Only Beer,ne poznajes me...sa sigurnoscu ti kazem da me ne bi promenio jer mene usrecuje da pomazem drugima...bilo novcano,poklonima ili savetom...nisam raspikuca ali nisam ni stipsa...a iskreno ne patim uopste od kamiona i aviona...niti od markiranih stvari,niti po tome cenim ljude...covek nosi stvar a ne stvar coveka...mozda ima veze i to sta nemam komplekse i cenim prave vrednosti..a to novac ne moze da ti kupi....bez lazne skromnosti,mene imati za prijatelja je pravo bogatstvo.. ;)
 
Jel mislite da bi vas velike pare iskvarile? Kad kazem velike.. mislim na... lupam, dobijes sedmicu na Evrolotou... koja je negde od 100 do 200 miliona evrica...
Sta bi se promenilo u vasem zivotu? (osim ociglednih materijalnih prilika). Mislim pre svega na... miran san, savest, psihu?

Na razmisljanje me podstako jedan stariji cikica sa kojim sam se ispricao u vozu... prema njegovom misljenju, najbolje je biti >>srednja<< klasa. Nit' imas problema ko siromasi (dal cu imati sutra za hleb, dal' cu moci da platim struju, da skolujem dete).. nit' go bogatasi (dal' ce neko da me opljacka ili ubije zbog para, da me optuzi da sam neposteno dosao do bogatstva, dal ce ljudi da se druze sa mnom samo zbog para itd..)..
Valjda je najbolje imati dovoljno da mozes da zivis lagodno i zivotom dostojnim coveka.. ali opet ne previse... jer ako imas previse prestajes da radis, da se trudis.. i pretvaras se u zaglupelu lenstinu.

Sta vi mislite?

Слажем се са чикицом.:ok:

Не бих волела да имам баш толике паре, али, рецимо, да ми неких 100 - 200 иљада еврића падне с неба - било би више него супер и не би ми требало више! :D
 

Back
Top