Ako si vec resio nesto da "uzmes na svoju ruku", zbog samo ove situacije, predlazem pre Xanax nego bromazepm. Bas je kao stvoren, brzo delujuci za takve stvari i sprecavanje fobija i panika a ne omamljuje toliko i neces biti "kao drogiran".
Patis od socijalne fobije. Leci to, nadji dobrog psihoterapeuta i resi se tih muka, jer se nikada ne zna sta ti se sve moze nadovezati i proisteci od nelecenih neuroza i fobija. I ko zna kakve ce sve situacije zivot od tebe zahtevati.
Osnova ovog poremecaja odn fobije je iscekivanje samoprocene ostalih i konstantno razmisljanje sta oni sada misle o nama i da li smo se obrukali.
Kljuc je u tome da se postigne stanje misli da nije tacno da nas svi procenjuju kao neki ziri na nekom takmicenju, samo zato sto gledaju u nas - vecina i nece gledati u tebe i bice im smor da te gleda i slusa, a ovi sto gledaju - pa moraju da gledaju, gledaju iz kurtoazije, zato sto si ti tada predavac, a ne gledaju te zato sto te PROCENJUJU I TRAZE NEKU MANU.
Pogledaj recimo Vucic koliko je hladan kao spricer kada prica, pa pravi dramske pauze, pa prevrce oci, i sve ostalo, ti bi umro da si na njegovom mestu i izlozen tolikim napadima, zeznutim pitanjima ismevanjima fizickog izgleda itd.
Tajna je da je on izuzetno siguran u sebe i nista ga ne moze izmestiti iz koloseka.
Tako i ti, probaj da na misli "jao gledaju me, jao procenjuju me, jao da li su ukapirali da mi drhti glas, jao koja sramotaaa....." sam dajes sebi autosugestivne misli tipa - Ne, ne procenjuju me, ne ne misli niko nista o meni, ne, njima nije ni na kraj pameti da primecuju da mi drhti glas, a ako i primete - znaju da je to normalno stanje stvari i da je to "trema" samo, nista sramotno, nista lose i nista sto nije za ljude.
Probaj da kod sebe razvijes neki svoj nadmeni stav u tom trenutku tipa - "Sta bre vi tu nesto, nemate pojma, ja ovo predajem i trenutno ovo ja najbolje znam, dobro sam se spremio i sta god i kako da kazem, pocnem, bice ok, jer sam to ja i ja sebe samog takvog i prihvatam."
Nemoj ocekivati od sebe da budes idealan i perfektan. Samoidealizacija i teznja ka njoj vodi u anksioznost i nisko misljenje o sebi. Prihvati sebe kao bice koje gresi, koje nije idealno NITI TREBA DA BUDE IDELANO I PERFEKTNO, samo zato sto nesto javno govori ispred drugih. Nisu ni drugi perfektni, pa zasto bi bio i ti?
Pogledaj samo na YT koliko ima smejurija, samo od politicara kod pricaju i drze javne govore, a nisu imali tremu, zamisli sta bi tek bilo da imaju tremu? A ne drhti im glas ni najmanje.
Zato ne treba ni tebi da drhti, jer gore od njih neces moci. Lepo si sam rekao - sta mi se najgore moze desiti - da se obrukam, ok uredu....To je dobra misao, funkcionalna, pragmaticna - kada covek razradi najgori moguci scenario i pomiri se sa njim, prihvati ga, i svom mozgu da signal da to nije nikakva jaka ugrozavajuca pretnja po integritet i samopouzdanje coveka - anksioznost splasne, mozak odmarkira tu situaciju, draz kao "mnogo bitnu za nas" i osoba moze da se oseca a i ponasa se lagodnije, prirodnije, i uvek prijatno sebe iznenadi kako je uspela da prodje kroz to a ocekivala je 300 puta gore da ce biti.
Opsti saveti za smanjenje anksioznosti vezano za ovu situaciju a i inace:
1) Nemoj da pijes kafu 2 dana pred taj nastup. Kafa iritira CNS i razdrazuje te, povecava anksioznost, samim tim i neke psihosomatske tegobe, kao sto su nervozna creva, stomak, prolivi, znojenje dlanova itd. I ne samo kafu nego sve sto sadrzi kofein (Koka kola npr i sl)
2) Spavaj uredno i na vreme, min 7-8 sati, poslednjih nekoliko dana, kako telo ne bi bilo u stanju opste iscrpljenosti i pod deprivacijom sna, jer to isto pospesuje anksioznost i razdrazljivost, povecava dekoncentrisanot i konfuziju.
3) Uvek kada si napet, izadji i istrci u obliznjem parku, sumi itd. Ili teretana. I ljudski istreniraj, dok mozes da mrdas ne prestaj. Na ovaj nacin istrosices pravilno hormone stresa adrenalin i kortizol koji ti prolaze kroz telo, a nece se zadrzati i ispoljiti u vidu tahikardije, visokog pritiska, gusenja, problema sa stomakom, titranjem misica itd.
4) Vizueliziraj u svojoj glavi ceo dogadjaj i zamisljaj kako ce sve proci u najboljem redu i kako ti svi cestitaju i isticu kako si to super izneo.
5) Osvesti i odmah zaustavi sve misli koje pocinju sa "A STA AKO _____". Dakle sve misli koje pocinju ovako su disunkcionalne diruptivne misli, koje uvode coveka u kogntivine distorizje i katastrofiranje dogadjaja, sto u praksi se posle i ostvari kao tacno, jer covek tako sam sebe uznemiri a onda dolaze hormoni i neurotransmiteri koji ti i fizicki ometaju fiziologiju tela.
6) Nemoj davati ovom dogadjaju neku veliku vaznost. Samo ponavljaj sebi da je ovo nista posebno, a ne utakmica Lige sampiona gde si ti voditelj koji treba da izadje ispred 50 000 navijaca i najavi utakmicu i slicno...Kada je nesto u nasem mozgu zamisljeno kao nesto ne mnogo bitno - mozak se manje i trudi da od toga stvori neku situaciju od prevelikog znacaja za nas, pa samim tim i ne pali disfunkcionalne mehanizme borbe i opstanka.
Jer nas mozak nema pojma sta mi radimo i da je to obicno glupo citanje i drzanje predavanja ispred drugih homosapiensa. Nas mozak to dozivljava evolutivno gledano i dalje kao da samo u dzungli, prasumi, i da je ispred nas iskocio neprijatelj i on pali sve zive mehanizme prezivljavanja kako bi povecao telu sanse za opstanak, jer upravo je to i glavna funkcija mozga - prezivljavanje.
Zato ti se znoje ruke, zato covek ubrzano dise a plitko (kako bi uneo sto vecu kolicinu kiseonika, koji ce putem krvi da ode u misice koji ce da nabubre da mogu da izvrsavaju sto bolje rad borbe ili bezanja), zato i srce brze kuca i dize se pritisak - kako bi se sto vise krvi oteralo u misice, zato je coveku i muka i povraca mu se - krv iz zeluca odlazi u misice da bi covek bio spreman za fizicku opasnost, zato se sire i zenice, da bi sto bolje primile sve opticke drazi, zato i imamo smetnje tada sa ocima, ili nam se zavrti u glavi od tolikog kiseonika....
Zato ljudima u avionima daju da duvaju u one papirnate kese - da bi smanjili unos kiseonika u telo a uneli vecu kiseoniku ugljen dioskida.
To ti je to. Kada se ovo zavrsi ako se zavrsi uspesno, dobro razmisli o toj situaciji i nagradi sebe nekom sitnicom, stavljajuci svom mozgu do znanja, da je lose percipirao ovu situaciju kao ugrozavajucu i rizicnu po tebe. Sto vise ovakvih situacija imas i razmisljanja o njima i kako je sve ispalo super, sve vise dajes svom mozgu argumenata da pogresno nekada targetira situacije kao previse ugrozavajuce za tebe, te otud i ta maladaptivna ponasanja coveka u nepotrebnoj situaciji.