Vedska poljoprivreda

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Jasna

Stara legenda
Banovan
Poruka
89.439
vedska.jpg


Vedska poljoprivreda, kako joj i ime kaže, dolazi iz Indije i iz drevnih
Veda. U novije vreme, pomognuta je brojnim naučnim istraživanjima
i eksperimentima koji potvrđuju kvalitet biljaka proizvedenih na takav
način i uopšte, smisao takve proizvodnje.

Razlog što takva znanja ne možemo dobiti u zvaničnim obrazovnim
institucijama, ni je to što su besmislena, neupotrebljiva ili neefikasna,
već zato što se industrija za proizvodnju veštačkih đubriva, herbicida
i pesticida toliko proširila i ojačala, da ne dozvoljava da se pravac u
proizvodnji hrane promeni. Zato poljoprivredni proizvođači moraju
da traže alternativne kanale da do znanja dođu.
 
Pod vedskom poljoprivredom podrazumeva se ogranska proizvodnja
biljaka u permakulturnom modelu. Bez oranja i kopanja i sa vrlo malo
ulaganja čovekovog vremena i fizičkog napora.

Krešimir MIšek je napravio zanimljiv intervju na tu temu.


Podaci o gubitku nutritivne vrednosti povrća, voća i žitarica, proizvedenih
na način kako to danas radimo, a koje iznosi ovaj čovek su više nego
zabrinjavajući.
 
Način na koji su drevni narodi obrađivali zemlju možda ipak možemo
smatrati naprednijim od savremenog, uprkos postojećoj tehnologiji,
mehanizaciji i znanjima iz hemije i biologije.
Današnja poljoprivreda je industrijska i za sobom ostavlja pustoš i
uništavanje zemlje. Biljne kulture se modifikuju kako bi izdržale tretiranje
raznim hemijskim supstancama, biodiverzitet se smanjuje, pčele polako
nestaju, a mi ljudi polako ali sigurno sve više počinjemo da ličimo na neki
oblik virusa, umesto na božanska bića. U ovakvom vremenu, oživljavanje
drevnog znanja o pravilnom odnosu prema zemlji i poljoprivredi,
predstavlja nasušnu potrebu.

Izvod iz teksta koji možete pročitati ovde
Vedska poljoprivreda
 
E sad, što se tiče transcendetnalne meditacije koju forsira Piter Svon..
Nekako ne mogu da zamislim da srpski poljoprivrednici sede prekrštenih
nogu po poljima i bave se time. I sama reč je rogobatna i teško razumljiva
i prihvatljiva u našem narodu.
A mi zato imamo nešto što je u narodu prisutno oduvek, i što je lako za
razumeti. Kada nešto ne znaš, ljudi kažu ''Pitaj Boga kako se to radi''
E pa pitaj Boga kako da odgajiš krompir a da ga zlatice ne izjedu. Ali
stvarno pitaj, sa punom radoznalošću i onda će odgovor doći. Slučajno
ćeš naleteti na neki link gde će biti zanimljiv tekst o tome ili će neko iz
komšiluka da ti se pohvali kako se uspešno rešio zlatica. Ili će ti odtovor
intuitivni doći dok radiš nešto oko biljaka. Samo ti odjednom ''padne na
pamet'' nešto i onda napraviš eksperiment i testiraš ima li to smisla.

Nemam ništa protiv transcendentalne meditacije i ko god želi da se
uključi u to, samo napred. Nego, ne bih volela da taj deo odbije nekoga
od ideje da se vedskom poljoprivredom pozabavi. Jednako je dobro
praktikovati i Isusovu molitvu ili bilo koju drugu tehniku koja će um
umiriti i dopustiti da se povezanost sa prirodom rasvetli. Jer mi ne
moramo ništa da radimo na tome da se povezujemo sa biljnim ili
životinjskim svetom. Mi to već jesmo, samo treba utišati racio da bi
to primetili.
 
Pod vedskom poljoprivredom podrazumeva se ogranska proizvodnja
biljaka u permakulturnom modelu. Bez oranja i kopanja i sa vrlo malo
ulaganja čovekovog vremena i fizičkog napora.
Jeste, ali kako promeniti svest u pravcu neobrađivanja zemlje i permakulture, kad se toliko uvrstilo u kolektivnu svest da je besomučno oranje i kopanje nešto dobro ne samo za zemljište, a već i kao ljudska vrlina

Bez obzira što je dokazano da dugoročno uništava zemljište, a i ljudska leđa usled neprirodnog rada od jutra do mraka, a bogami potpomognuto i religijom koja na obradu zemlje stavlja najveći značaj od svih ljudskih radnji
 
Jeste, ali kako promeniti svest u pravcu neobrađivanja zemlje i permakulture, kad se toliko uvrstilo u kolektivnu svest da je besomučno oranje i kopanje nešto dobro ne samo za zemljište, a već i kao ljudska vrlina

Bez obzira što je dokazano da dugoročno uništava zemljište, a i ljudska leđa usled neprirodnog rada od jutra do mraka, a bogami potpomognuto i religijom koja na obradu zemlje stavlja najveći značaj od svih ljudskih radnji
To nisu znanja koja su davno potisnuta u kolektivnoj svesti. Jedna mi je žena
ispričala da je pre pedesetak godina u njenom kraju živela jedna čudna starica
koja je tako išla po imanju i onda samo na nekom mestu odluči da ubode neko
seme. Naizgled bez ikakvog smisla je to radila. Nikad motiku u ruke nije uzela,
ali je baštu imala sa nekim čudnim rasporedom biljaka.
Ima zabačenih krajeva i u Srbiji i u svetu gde su ta znanja bila prisutna do pre
samo pedeset godina i neće biti teško da se vrate.

Nema hleba bez motike je najgora poslovica koja je ikada smišljena.
 
To nisu znanja koja su davno potisnuta u kolektivnoj svesti. Jedna mi je žena
ispričala da je pre pedesetak godina u njenom kraju živela jedna čudna starica
koja je tako išla po imanju i onda samo na nekom mestu odluči da ubode neko
seme. Naizgled bez ikakvog smisla je to radila. Nikad motiku u ruke nije uzela,
ali je baštu imala sa nekim čudnim rasporedom biljaka.
Ima zabačenih krajeva i u Srbiji i u svetu gde su ta znanja bila prisutna do pre
samo pedeset godina i neće biti teško da se vrate.

Nema hleba bez motike je najgora poslovica koja je ikada smišljena.
U zapadnoj svesti jeste potisnuto, tačnije nikad nije bilo deo nje, tek se u poslednje vreme nešto stidljivo govori o štetnosti konvencionalne poljoprivrede, valjda jer se bližimo kraju iscrpljivanja kapaciteta zemljišta, a tehnologije koje bi mogle preko noći da povrate ono što zemljište ostavljeno na miru odradi kroz neko duže vreme, još nisu izmišljene. Nas tu računam kao deo zapadnog sveta, a i poljoprivredne prakse su nam takve, nekrofilske - religiozna posvećenost monokulturama i obrađivanju zemljišta do smrti poslednjeg mikroba

Jedino početi kupovati svoje parcele i pretvarati ga u permakulturno zemljište, što i jeste neki moj plan i želja
 
Da, ova promena i dolazi tako što pojedinci prave svoja imanja koja će biti
primer drugima.

Pre neki dan sam videla njivu na kojoj je čovek prošle jeseni zasejao ječam.
Onda je taj ječam tako traljavo nikao da je rešio da tu zaseje detelinu. U nizu
čudnih slučajnosti. zapucala je jaka kiša pre žetve, pa je ječam polegao. Pošto
je bio redak, nije zatrpao detelinu, pa je detelina pokošena.
Sada se ječam razbokorio kao lud među detelinom. Niti je čuo za Pitera Svona,
niti za vedsku poljoprivredu i transcendentalnu meditaciju, ali oči ima da vidi da
se tu nešto jako zanimljivo desilo što bi moglo i na nekoj drugoj njivi da se
primeni.
 

Back
Top