VEČNOST SA MOG PROZORA



(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)

VEČNOST SA MOG PROZORA


Danas dodjoh kući oko 18 sati......rano, još je dan. Uzeh da pripremam nešto za večeru, pa da odstoji dok se vratimo sa Save. Maca za to vreme kuva kafu.Umorna sam, nervozan dan danas......umorna sam hronično, tako da je to stanje normalno....navikla sam, te i ne govorim o tome....samo nekad, kao danas, neka nervoza doprinese da se i osećam umorno. Prija mi sedenje na tremu.....razgovaramo i pujuckamo kafu. Psi su oko nas, uši im se kao radari okreću u pravcu njegovog ili mog glasa. Žubori fontana.......preskaču slapovi kao vesela dečica preko kamena......kao da se smeši na nas. Petunije mirišu .....kako to da ne mirišu preko dana nego taj blagi miris počinješ da osećaš tek predveče? Već se osećam mnogo bolje. Maca ustaje, ustaju i psi....odlaze do ruža .....kaže da nikada nisu bile ovako lepe. Zavrće listove da ih pregleda......sutra će ih prskati. A one, prelepe prinzece u šarenim haljinama.....znaju da o njima pričamo pa se šepure........e, sad ću vas uslikati u tom šepurenju. Nema više sunca.....otišlo da odmori......idealno vreme za fotografisanje jer tada sve boje menjaju svoju odoru......prosto kao da su fluorescentne ....blic je isključen, koristim ga samo baš u mraku. Moje tri prikolice i ja idemo od cveta do cveta.....oni njuškaju a ja skupljam svu lepotu i snagu koja staje u moje oko. Samo jedan od izvora sa koga pijem snagu......možda zvuči glupo, ali je tako.....to je moj način.







 







Namrči se odjedared, poče da duva......ćera kroz hodnik viče „Tata, ja ću gore zatvoriti a ti dole“ dok ja skupljam šta ima po dvorištu i uvodim pse unutra. Ništa od šetnje. Ulazimo u kuću, Maca pali TV.....odabrasmo film da gledamo......ne pamtim kad sam sela da odgledam film ...već smo ga gledali davno, ali nema veze, dobar je, opuštajući.....baš prija. Grmi, seva, pada kiša.......pred sam kraj filma ćera viče kroz hodnik „Mamaaaaaaaa, brzo, eno je duga, ajde da slikaš“ Istrčim na trem a tamo.......lepota......snaga.......moć......i sve u borovima, u nebu........škljocala sam i škljocala....sidje i ćera.......doviknuh Maci da dodje da vidi........on gundja „Ti i tvoj foto aparat“ ali ipak izlazi. I njemu je oko zacaklilo kada je video.......evo ga sad, pita iz svoje fotelje da li pišem. Mirišu petunije, miriše zemlja......ma miriše kamen a nas troje stojimo gledajući život.

„Maki, idemo gore. Sa prozora vaše sobe je sigurno divno“ i ustrčavamo nas dve, otvaramo prozor, podižemo komarnike i puče pogled.......veličanstveno.......tako smo maleni........ovo je večnost po mom mišljenju.......večnost sa mog prozora.










pogled kroz prozor na drugu stranu



pogled na dole.......srebrna jelka u svojoj novoj svetlo zelenoj haljini



i fontana.......nikada mi nije palo na pamet da je slikam sa visine......lepo izgleda



 
Poslednja izmena:
Lepo si osvežila i nas svojim pisanjem mada moram da kažem da naslov baš ne razumem ;ne vidim da je primeren tekstu,ali naravno ne smeta,a moglo bi i bez naslova.Nadam se da nisi više nervozna,neće valjda da te nervira ovaj komentar.;)
 
zxy;bt89243:
Lepo si osvežila i nas svojim pisanjem mada moram da kažem da naslov baš ne razumem ;ne vidim da je primeren tekstu,ali naravno ne smeta,a moglo bi i bez naslova.Nadam se da nisi više nervozna,neće valjda da te nervira ovaj komentar.;)
E pa izvini drugi deo je kasnio,ali sve napred rečeno važi a sad važi i naslov .haha
 

Back
Top