U Slobino vreme je bilo više društvenih nego privatnih preduzeća (pogotovu su po broju radnika bila veća, zbirno, od privatnih), te je državi bilo svejedno da li će javno preduzeće plaćati prinudni odmor (čitaj država) ili će ona (čitaj, država) plaćati naknadu za nezaposlenost.
Sa privatnicima je drugačije. Privatniku se više isplati da ti da otkaz, nego da ti plaća 60% plate dve godine ni za šta. Zato, braća radikali (i ostali hejteri) opasno ispuštaju fekalije.
Druga stvar, u današnjim okolnostima, gde možeš da izabereš između stotinu honorarnih poslova koji zahtevaju 2 sata rada dnevno, prinudni odmor, makar i večan, ne može da bude loš. Osim ako nisi lenština i prinudni odmor shvataš bukvalno.
Ipak, kao što rekoh, nijedan privatnik nema interesa da iko od radnika bude večno na prinudnom odmoru, jer su to samo nepotrebni troškovi. A o njima privatnik, za razliku od javnih i druš. preduzeća i te kako razmišlja...