VECNI PLAMEN

Gotovi smo.
Izmacu vidici i zvezde.
Gotovi.
Sile neprijatelja opet se
gnezde
-cesto bruji dokumentarac.

Dok u glavi jos uvek
nosim ljubav i dzeparac,
ne shvatam
sa svojih, evo, osamnaest
sta to znaci.
Zar nismo od svega postali
jaci?

Preziveli smo
sve te vec rasute kosti,
krv i bedu.
Sram?
Njega nikad, bar znam.

Zar sve te muve
sto su se uporno rojile
na zive rane
sto nocima su gnojile,
nisu dokaz
da je srpstvo zuba stezanje?
Ruka naprezanje?

Ne govorim o politici.
Govorim o vazduhu
koji sve cesce smrdi na tudj
i ima ukus dima.
Sve cesce je otrov rodjenima,
i pluca nam izgara
prasina.

Zbili smo se u strah.
Dok, drugi nam kuju
snove,
pominju Treci svetski rat
i nasu neslogu
na svome.

Da li oni znaju
sta znaci bezdan i iz njega
izaci?
Sta znace grobovi dedova,
od sveg zivog
plamen jaci ?

Da ruke nasih majki
i baki
krv ne upijaju.
I da su jos uvek nezne.
Tople !
I bezbrizne...

Ne znaju.
Niti ce ikad znati
sta znaci srce iz grudi
za kamen dati.
Kamen sa rodnog ognjista.
 

Back
Top