Vladimir983
Primećen član
- Poruka
- 977
Primećujem već neko vreme, jednu čudnu pojavu. Sve se nešto sluša na brzaka, na preskok ili se čak i ne sluša - već ljudi puste da im usput nešto "drnda". To za mene, nije uživanje u muzici. Čovek treba da bude maksimalno skoncentrisan i opušten, da bi mogao čuti sve detalje u pesmi.
Ali većina ljudi nemaju dobru opremu, ili nemaju sluha, ili ne čuju dobro, ili su jednostavno - balvani. I to oni balvani kojima je sve super. Da li pucaju topovi, ili svirao Mocart, njima dođe svejedno. Važno je da nešto drnda, onako usput.
Otkad znam za sebe, voleo sam muziku. I to najviše narodnu. A i većina ljudi koje poznajem, uglavnom voli narodnjake. Vremenom sam postao neviđeni fanatik, pa sam sakupio blizu tri hiljade singlica iz perioda 1960 - 1975 god. Mislim da su preprodavci na kupindu podigli cenu tog žanra muzike, otkako sam pokupovao sve najbolje primerke koje sam našao tamo. To je jedna divna kolekcija koju na ovim prostorima niko nema. A onda sam nedavno započeo digitalizaciju moje kolekcije. Kupio odličnu opremu - novi Technics gramofon, iglu koja košta 300e, lampaško pojačalo, policu za gramofon i ploče...pukao sam 2700e, digao kredit za to... Digitalizaciju polako radim sam, a ton mi sređuje jedan odličan restaurator zvuka.
S kim god da sam pričao o tome, svi su oduševljeni. Najviše sam, naravno, oduševljen ja, jer mnogi od tih snimaka bili bi zauvek zaboravljeni i zatureni da propadnu i zauvek nestanu. A ovako mogu da uživam u njihovom najboljem izdanju.
Međutim...- oni koji se najviše busaju da vole narodnjake i da su kao neki "veliki ljubitelji", kad im dam studijske slušalice, drže ih 15 sekundi na glavi i momentalno ih skinu. Nikako da preslušaju celu pesmu. Samo početak i to je to. Pa čekaj bre - ako si ljubitelj i ako voliš, odslušaćeš celu pesmu. Niti ta muzika loše zvuči, naprotiv - ne postoje bolji snimci tih pesama nigde, niti su to neke kreštave melodije, pa da paraju uši. Ne - nego jednostavno, ljudi nemaju koncentraciju. Niti uopšte žele da se skoncentrišu. Oni samo žele da im nešto drnda, a poželjno je i da im krči ploča. Nemoj slučajno da ne krči, to onda nije dobar snimak.
Posmatram i neke ljude, a naročito decu, kada u blizini puštaju muziku sa njihovih telefona... Pet sekundi i odmah se preskače na sledeću pesmu. I to je postao neki trend, da se pesme više ne slušaju od početka pa do kraja, već samo par sekundi i to je kao neko slušanje.
Meni je to neshvatljivo i mislio sam neko vreme da je problem u meni, ali izgleda da je to neka vrsta sindroma koji je uhvatio veći deo ljudi.
Počeo sam od skoro da stavljam na mom jutub kanalu pesme iz moje kolekcije. Želeo sam da podelim sa drugima ono što volim, da ne budem baš usamljeni dinosaurus među slušaocima. Hteo sam da ljudi čuju te pesme u njihovim najboljim mogućim izdanjima, ali se pitam - da li to ovaj narod zaslužuje. Narod koga više ništa ne zanima, osim Karleuše, Brene, Ćane, Đane, baba kurane i ostalih kreštavaca koji zavijaju ko da im neko operiše slepo crevo na živo.
Ako nekoga ipak zanima kako zvuče te restauracije, može da čuje na YouTube kanalu Pantelijin ujak. Osim ploče Pere Grubića, poslednje koju sam postavio, sve ploče, poređane po rednim brojevima od 1 do 86 zvuče izvanredno!
Ne reklamiram kanal, nemam nikakvu korist od gledanosti, nije monetizovan, već eto...želim da čujem vaše mišljenje. Ima li uopšte smisla da ja nešto kačim i da delim sa nekim, ili da jednostavno izbrišem i ostavim to samo za sebe?
Ali većina ljudi nemaju dobru opremu, ili nemaju sluha, ili ne čuju dobro, ili su jednostavno - balvani. I to oni balvani kojima je sve super. Da li pucaju topovi, ili svirao Mocart, njima dođe svejedno. Važno je da nešto drnda, onako usput.
Otkad znam za sebe, voleo sam muziku. I to najviše narodnu. A i većina ljudi koje poznajem, uglavnom voli narodnjake. Vremenom sam postao neviđeni fanatik, pa sam sakupio blizu tri hiljade singlica iz perioda 1960 - 1975 god. Mislim da su preprodavci na kupindu podigli cenu tog žanra muzike, otkako sam pokupovao sve najbolje primerke koje sam našao tamo. To je jedna divna kolekcija koju na ovim prostorima niko nema. A onda sam nedavno započeo digitalizaciju moje kolekcije. Kupio odličnu opremu - novi Technics gramofon, iglu koja košta 300e, lampaško pojačalo, policu za gramofon i ploče...pukao sam 2700e, digao kredit za to... Digitalizaciju polako radim sam, a ton mi sređuje jedan odličan restaurator zvuka.
S kim god da sam pričao o tome, svi su oduševljeni. Najviše sam, naravno, oduševljen ja, jer mnogi od tih snimaka bili bi zauvek zaboravljeni i zatureni da propadnu i zauvek nestanu. A ovako mogu da uživam u njihovom najboljem izdanju.
Međutim...- oni koji se najviše busaju da vole narodnjake i da su kao neki "veliki ljubitelji", kad im dam studijske slušalice, drže ih 15 sekundi na glavi i momentalno ih skinu. Nikako da preslušaju celu pesmu. Samo početak i to je to. Pa čekaj bre - ako si ljubitelj i ako voliš, odslušaćeš celu pesmu. Niti ta muzika loše zvuči, naprotiv - ne postoje bolji snimci tih pesama nigde, niti su to neke kreštave melodije, pa da paraju uši. Ne - nego jednostavno, ljudi nemaju koncentraciju. Niti uopšte žele da se skoncentrišu. Oni samo žele da im nešto drnda, a poželjno je i da im krči ploča. Nemoj slučajno da ne krči, to onda nije dobar snimak.
Posmatram i neke ljude, a naročito decu, kada u blizini puštaju muziku sa njihovih telefona... Pet sekundi i odmah se preskače na sledeću pesmu. I to je postao neki trend, da se pesme više ne slušaju od početka pa do kraja, već samo par sekundi i to je kao neko slušanje.
Meni je to neshvatljivo i mislio sam neko vreme da je problem u meni, ali izgleda da je to neka vrsta sindroma koji je uhvatio veći deo ljudi.
Počeo sam od skoro da stavljam na mom jutub kanalu pesme iz moje kolekcije. Želeo sam da podelim sa drugima ono što volim, da ne budem baš usamljeni dinosaurus među slušaocima. Hteo sam da ljudi čuju te pesme u njihovim najboljim mogućim izdanjima, ali se pitam - da li to ovaj narod zaslužuje. Narod koga više ništa ne zanima, osim Karleuše, Brene, Ćane, Đane, baba kurane i ostalih kreštavaca koji zavijaju ko da im neko operiše slepo crevo na živo.
Ako nekoga ipak zanima kako zvuče te restauracije, može da čuje na YouTube kanalu Pantelijin ujak. Osim ploče Pere Grubića, poslednje koju sam postavio, sve ploče, poređane po rednim brojevima od 1 do 86 zvuče izvanredno!
Ne reklamiram kanal, nemam nikakvu korist od gledanosti, nije monetizovan, već eto...želim da čujem vaše mišljenje. Ima li uopšte smisla da ja nešto kačim i da delim sa nekim, ili da jednostavno izbrišem i ostavim to samo za sebe?