amelija erhart
Početnik
- Poruka
- 1
Vec deset godina patim od vazomotornog rinitisa, bolesti o kojoj se ne zna mnogo, od koje se ne umire, ali koja bitno utice na kvalitet zivota. Zato i kazem: PATIM. To cak nije ni bolest - pre bih ga nazvala stanjem. Po simptomima je slicna alergijskoj kijavici, ali nije vezana za alergijsku reakciju. Prosto, usled "nesporazuma" izmedju nerava i krvnih sudova, sluzokoza u nosu reaguje burno na raznovrsne iritante (dim, narocito duvanski, promenu temperature, promenu pritiska, pa cak i polozaja tela, jake mirise, hemikalije, narocito u spreju i ko zna sta jos) i nos pocinje da curi, uz serijsko kijanje koje ne prestaje u naredna 24 sata. I tako barem 2 do 3 puta nedeljno, cele godine, sa perspektivom da potraje celoga zivota. Sta hoces, kazu mi, imas 50 godina, imas svoju bolest, a nije smrtonosna. Hvala Bogu na tome, ali ja bih da zivim sa malo vise dostojanstva nego sto vam ga daje vecito crven i oljusten nos iz koga odjedared, u najneprilicnijim situacijama, pocne da kaplje, ili serija kijanja, posle koje se svet oko vas razbezi, a vi, vadeci maramice, peskirice, krpe, salvete, izvinjavajucim tonom zavapite:"disad zarazda, to je....alergija", jer, ko ce vas razumeti ili vam poverovati ako kazete:"ibab vazomotordi riditis". Ne kazem da bih u zivotu vise postigla da nije pomenutoga, ali bih svakako vise uzivala u onome sto jesam. Najvise me iritira duvanski dim, bolje reci, sa njime se najcesce srecem (napominjem da sam posle 20 godina ostavila cigarete - kad sam shvatila od cega kijam). Zato se u mojoj kuci ne pale cigarete i zato je moj drustveni zivot ogranicen na druzenje sa onima koji imaju razumevanja i saosecanja za moju patnju ( a zaista me je tuzno i ruzno pogledati kad me uhvati "napad"). Neki prijatelji su me spontano napustili, uvredjeni sto u mom stanu ne mogu da zapale, ili sto molim da u mom prisustvu ne puse, ili bar da duvaju dim na drugu stranu. Neki ignorisu moje molbe, pa ja njih izbegavam. Neki i dalje pokusavaju sa:"ma, samo cu jednu, nece valjda da ti smeta". Dovoljno je sto moram da otpatim posle svake sedeljke, posle svake posete kafani, posle svakog sastanka na kome prisutni ne postuju zabranu pusenja. Dovoljno je sto, i bez duvanskog dima, kijam i slinim kad putujem avionom, ili bilo kojim suvozemnim sredstvom naglo promenim nadmorsku visinu. Dovoljno je sto, kad vadim paketic iz zamrzivaca, ili stanem bosa na hladan pod, po pravilu krenem sa kijanjem. Isto tako kad iz toplog stana izadjem na prozor, terasu ili napolje, na hladno i vlazno vreme. Reci cete, pa i ja tada kinem. Znam, ali ja se ne zaustavljam i kako dan odmice, sve mi je gore. A kada ne kijam onda? Pa, sledecih dan-dva posle 24-satnog napada kijavice, ja sam mirna, bez obzira na iritante. Da nije tog odmora, iskijala bih dusu. Ne kijam ni kad sam u velikom stresu ili dubokoj koncentraciji, cak ume i da mi naglo prestane napad u toku. Ali, ja to ne mogu da kontrolisem.
A sad, zasto ovo pisem. Ne da se jadam, nego da bih potrazila sapatnike, jer sam procitala na netu da 17 miliona amerikanaca pati od ove bolesti, a koliko cujem, "u modi je" i kod nas, tj. lekari sve cesce saopstavaju slinavim pacijentima da je imaju. Dijagnoza se uspostavlja samo na osnovu simptoma. A LEKA NEMA. U prvih tri godine bolesti pokusala sam antialergijskim terapijama (bronal, astemizan, bekonaze), ali je to samo za izvesno vreme ublazilo i proredilo napade, zatim subtilis vakcinom, inhalacijama, maticnim mlecom, homeopatskim lekovima...sve bez trajnih rezultata. Na kraju sam digla ruke. Ali, u poslednje vreme, napadi su ucestali, a imam sve manje snage da ih podnosim. Iscrpljena sam, nemocna, nervozna, nesposobna da normalno funkcionisem. Zato sam ponovo pocela da trazim na internetu podatke o bolesti i terapiji. Pronasla sam tacan opis bolesti, kao i potvrdu da leka nema, ali i neke savete o mogucem ublazavanju simptoma. Kao delotvoran pominje se ATROVENT NASAL SPREJ, pa me zanima da li neko ima iskustva sa primenom ovog sredstva, ili bilo kojeg drugog koje bi barem popravilo stanje. Rekla bih da je ovo krajnje individualna boljka i da je, prema tome i lek za svakoga razlicit, ali se, ipak, nadam da vecini pomaze isto. Do tada cu, kao i do sada, razmisljati sta treba promeniti u glavi da bi ovo savladala. Ali, to je vec moj zadatak.
Puno pozdrava svima, sa nadom da ce se neko oglasiti na ovu temu!
A sad, zasto ovo pisem. Ne da se jadam, nego da bih potrazila sapatnike, jer sam procitala na netu da 17 miliona amerikanaca pati od ove bolesti, a koliko cujem, "u modi je" i kod nas, tj. lekari sve cesce saopstavaju slinavim pacijentima da je imaju. Dijagnoza se uspostavlja samo na osnovu simptoma. A LEKA NEMA. U prvih tri godine bolesti pokusala sam antialergijskim terapijama (bronal, astemizan, bekonaze), ali je to samo za izvesno vreme ublazilo i proredilo napade, zatim subtilis vakcinom, inhalacijama, maticnim mlecom, homeopatskim lekovima...sve bez trajnih rezultata. Na kraju sam digla ruke. Ali, u poslednje vreme, napadi su ucestali, a imam sve manje snage da ih podnosim. Iscrpljena sam, nemocna, nervozna, nesposobna da normalno funkcionisem. Zato sam ponovo pocela da trazim na internetu podatke o bolesti i terapiji. Pronasla sam tacan opis bolesti, kao i potvrdu da leka nema, ali i neke savete o mogucem ublazavanju simptoma. Kao delotvoran pominje se ATROVENT NASAL SPREJ, pa me zanima da li neko ima iskustva sa primenom ovog sredstva, ili bilo kojeg drugog koje bi barem popravilo stanje. Rekla bih da je ovo krajnje individualna boljka i da je, prema tome i lek za svakoga razlicit, ali se, ipak, nadam da vecini pomaze isto. Do tada cu, kao i do sada, razmisljati sta treba promeniti u glavi da bi ovo savladala. Ali, to je vec moj zadatak.
Puno pozdrava svima, sa nadom da ce se neko oglasiti na ovu temu!
