Atakualpa....Pa, verovatno ih je pedijattijska sestra oblacila bez ljubavii i popreko ih pogledala,pa je to izazvalo traumu koja se manifestovala od pocetka puberteta pa sve do kasne adolescencije..salu na stranu,bebe tj.deca se vaspitavaju po osecaju,odnosno kako nam neki unutrasnji glas kaze...po meni,ne postoji neki univerzalni recept,a najvise me smaraju ovi koji pisu knjige o tome,a nemaju svoju decu,pa su sve pretpostavke...ako place,po tonu znas da li je gladna,bolesna ili te samo dresira da je nosis..kada malo poraste,sama odredjujes sta sme a sta ne sme da se radi...ja sam uvek smatrala da ne treba za svaku glupost govoriti"ne diraj!",nego lepo liferujes biljke iz kuce,pomeris sve cime moze da se povredi ili dohvati dok puzi i nema glavobolje..i nikada ne slusaj onu foru,kad se prehladi da ga ne vodis doktoru,nego treba da se celici pa posle dobije upalu uha i zaradi bronhitis...sve lepo i bez grubosti,a ako nista ne pomaze,moze i kazna tipa"kad odlucis da budes dobar,mozes da izadjes iz sobe",to vazi za uzrast 3-4 god....i neka ti je sa srecom..uglavnom,slusaj sebe a ako imas nekoga u svojoj okolini cije dete ti se svidja kako je vaspitano,ti malo i prekopiraj metode...budi dosledna,a to je najteze...I jos jedno da dodam:deca su ogledalo svojih roditelja pa zato imamo finu,kulturnu decu,nevaspitanu,bahatu,obesnu,male agresore...