- Poruka
- 388.671
Vasilij Vasilijevič Vereščagin je rođen 26. oktobra 1842. godine u Čerepovecu, Novgorodskoj guberniji kao srednji od trojice braće.Otac mu je bio zemljoposednik i plemić a majka Tatarka. Otac ga je poslao u Carsko selo kada mu je bilo samo osam godina ne bi li ušao u Aleksandrov kadetski korpus.
Tri godine kasnije Vasilij se obreo u Pomorskom kadetskom korpusu u Sankt Peterburgu.Na svoju prvu plovidbu tišao je 1858 g.Služio je na fregati Kamčatka koja je plovila u Dansku,Francusku i Egipat.
Nedugo potom napustio je vojsku i počeo da studira slikarstvo.Već 1863 g. osvojio je prvu nagradu koju mu je Sanktpeterbuška akademija dodelila za sliku Uliks ubija čudovište..Naredne godine odlazi u Pariz gde je učio od Žan-Leona Žeroma.Godine 1867.pozvao ga je ruski general Konstantin Petrovič fon Kaufman na ekspediciju u Turkestan, a zbog svog heroizma prilikom opsade Samarkanda 2-8. juna 1868. dobio je Orden Svetog Đorđa 4. stepena.
"Apoteoza rata" je slika Vasilija Vereščagina iz 1871. godine čije izlaganje nije bilo dozvoljeno u Sankt Peterburgu. Kada ju je u Berlinu video nemački načelnik generalštaba fon Moltke, zabranio je svojim vojnicima da posete izložbu, a isto je učinio i austrijski ministar vojni.Ruske su vlasti na kraju zabranile da se njegova dela izlažu uopšte, kao i da se reprodukuju u knjigama.Očajan,Vereščaginje spalio tri svoje slike
Isto se desilo i sa slikom Smrtno ranjen na kojoj je umiruci vojnik napušten od svojih saboraca
Zabrana njegovih slika nije utucala na njegov patiotizam.Po izbijanju Rusko-turskog rata 1877-1878 g.napustio je Pariz i vratio se u otadžbinu.Aktivno je učestvovao u tom ratu ,nakon koga se skrasio u Minhenu gde je nastavio da slika ratne tematike.
Njegove slike nisu bile glofikacija rata vec promovisanje mira prikazivanjem ratnih užasa. Realnost njegovih dela privlačila je veliki broj ljudi pa su izložbe u Parizu 1881g.a zatim u Londonu,Berlinu, Drezdenu i Beču bile veliki uspeh
Zbog toga se smatra prvim velikim ruskim slikarom koji je stekao svetsku slavu, cije ime nije silazilo sa stubaca evropske i svetske štampe.
Njegova slika Državna procesija princa od Velsa u Džajpuru 1876 g. se smatra trećom najvećom slikom na svetu .U Moskvi je 1893 g. uradio seriju slika koje se grupno zovu 1812 a bave se Napoleonovim pohodom na Rusiju.Navodno je bio inspirisan Tolstojevim romanom Rat i Mir.
1904 godine tokom Rusko-japanskog rata pozvan je od strane admirala Stepana Makarova na komandni brod Petropavlovsk koji je 13.apila 1904 g. udario u japanske podvodne mine dok se vraćao u Port Artur i potonuo odnoseći na dno sa sobom veći deo posade , medju kojma su bili Admiral i Vereščagin.Simboličan kraj za slikara koji je celog života slikao pakao ratovanja da bi svetu doneo mir.
Njegova poslednja slika na kojoj je prikazan admiral Makarov dok predsedavaratnim većem na Petropavlovsku, izvučena je sa dna mora skoro bez oštećenja. Danas jedan grad u Permskom kraju nosi ime po njemu Vereščagino , kao i jedna manja planeta koju je otkrila sovjetska astronomkinja Ljudmila Žuravljova 1978 g.
Tri godine kasnije Vasilij se obreo u Pomorskom kadetskom korpusu u Sankt Peterburgu.Na svoju prvu plovidbu tišao je 1858 g.Služio je na fregati Kamčatka koja je plovila u Dansku,Francusku i Egipat.
Nedugo potom napustio je vojsku i počeo da studira slikarstvo.Već 1863 g. osvojio je prvu nagradu koju mu je Sanktpeterbuška akademija dodelila za sliku Uliks ubija čudovište..Naredne godine odlazi u Pariz gde je učio od Žan-Leona Žeroma.Godine 1867.pozvao ga je ruski general Konstantin Petrovič fon Kaufman na ekspediciju u Turkestan, a zbog svog heroizma prilikom opsade Samarkanda 2-8. juna 1868. dobio je Orden Svetog Đorđa 4. stepena.
"Apoteoza rata" je slika Vasilija Vereščagina iz 1871. godine čije izlaganje nije bilo dozvoljeno u Sankt Peterburgu. Kada ju je u Berlinu video nemački načelnik generalštaba fon Moltke, zabranio je svojim vojnicima da posete izložbu, a isto je učinio i austrijski ministar vojni.Ruske su vlasti na kraju zabranile da se njegova dela izlažu uopšte, kao i da se reprodukuju u knjigama.Očajan,Vereščaginje spalio tri svoje slike
Isto se desilo i sa slikom Smrtno ranjen na kojoj je umiruci vojnik napušten od svojih saboraca
Zabrana njegovih slika nije utucala na njegov patiotizam.Po izbijanju Rusko-turskog rata 1877-1878 g.napustio je Pariz i vratio se u otadžbinu.Aktivno je učestvovao u tom ratu ,nakon koga se skrasio u Minhenu gde je nastavio da slika ratne tematike.
Njegove slike nisu bile glofikacija rata vec promovisanje mira prikazivanjem ratnih užasa. Realnost njegovih dela privlačila je veliki broj ljudi pa su izložbe u Parizu 1881g.a zatim u Londonu,Berlinu, Drezdenu i Beču bile veliki uspeh
Zbog toga se smatra prvim velikim ruskim slikarom koji je stekao svetsku slavu, cije ime nije silazilo sa stubaca evropske i svetske štampe.
Njegova slika Državna procesija princa od Velsa u Džajpuru 1876 g. se smatra trećom najvećom slikom na svetu .U Moskvi je 1893 g. uradio seriju slika koje se grupno zovu 1812 a bave se Napoleonovim pohodom na Rusiju.Navodno je bio inspirisan Tolstojevim romanom Rat i Mir.
1904 godine tokom Rusko-japanskog rata pozvan je od strane admirala Stepana Makarova na komandni brod Petropavlovsk koji je 13.apila 1904 g. udario u japanske podvodne mine dok se vraćao u Port Artur i potonuo odnoseći na dno sa sobom veći deo posade , medju kojma su bili Admiral i Vereščagin.Simboličan kraj za slikara koji je celog života slikao pakao ratovanja da bi svetu doneo mir.
Njegova poslednja slika na kojoj je prikazan admiral Makarov dok predsedavaratnim većem na Petropavlovsku, izvučena je sa dna mora skoro bez oštećenja. Danas jedan grad u Permskom kraju nosi ime po njemu Vereščagino , kao i jedna manja planeta koju je otkrila sovjetska astronomkinja Ljudmila Žuravljova 1978 g.