Vaša omiljena dekada/era?

Omiljena muzička dekada/era ?

  • 60-te

    glasova: 0 0,0%
  • 70-te

    glasova: 0 0,0%
  • 80-te

    glasova: 3 42,9%
  • 90-te

    glasova: 3 42,9%
  • 2000-te

    glasova: 1 14,3%
  • Ova današnja moderna era

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    7

DJ 5ak

Ističe se
Poruka
2.325
Dakle koji su vaši odgovori i možete malo i da ih obrazložite ako vas ne mrzi ? : )

Što se mene tiče ja glasam 80-te, mislim ja kao neko rodjen sredinom 80-ih ono tog doba se ni ne sećam jer bio sam tek rodjen i još u pelenama ili nisam još ni bio rodjen ali nakon decenija slušanja muzike i ostalog nekako sam zaključio da mi je muzika iz tog doba najbolja i nekako najbliža nekom mom senzibilitetu i ukusu.
Takodje rekao bi i da su 80-te bile zlatno doba muzike u smislu kvaliteta, entuzijazma, kreativnosti i pre svega raznovrnosti, recimo to je bilo zlatno doba Rock n Roll-a, recimo tad su bendovi kao Metallica, Guns n Roses, AC DC, Iron Maiden, Motorhead, bili ono u naponu snage, krenuli su da stasavaju ili su bili na vrhuncu slave a opet i neki stariji bendovi i izvodjači kao što su kraljica Rock n Roll-a Tina Turner, Led Zeppelin, Black Sabbath, The Rolling Stones, Aerosmith, Pink Floyd su još uvek bili mladi i itekako aktuelni, recimo u to vreme punk kao žanr je već malo krenuo da odumire ali je zato heavy-metal buknuo i krenuo da doživljava pravu globalnu ekspanziju, kao recimo i Hip Hop koji je u to vreme bio u ekspanziji i polako postojao globalni fenomen i krenule su da se pojavljuju i oblikuju scene legende kao što su Run DMC, Public Enemy, De La Soul, Krs 1, Big Daddy Kane, Eric B & Rakim, LL Cool J, Ice-T, Slick Rick, Kool Moe Dee, EPMD, N.W.A., Naughty By Nature, Gang Starr, Beastie Boys, Salt -n- Pepa, Queen Latifa, Roxanne Shante, MC Lyte, Whodini, Jungle Brothers, Heavy D & The Boyz, The Fat Boys, Ultramagnetic MCs, Kid n Play, Nice n Smooth, Rock Steady Crew i sve te legende koje su postavili temelje, oblikovali žanr i kulturu i maltene bez ičega i počevši sa ulice i od nule od toga napravili od toga jednu veliku i globalnu priču na šta smo im svi mi ljubitelji Hip Hop-a večno zahvalni.
No osim nekih novijih žanrova koja su tad bili u ekspanziji kao što su Hip Hop, Heavy Metal, pa i Synth pop i Pop-Rock koji su bili više ovako majnstrim tog doba opet i neki stariji žanrovi kao što su Funk, Soul, Reggae, RnB, Punk, Disco su još uvek bili prisutni i aktuelni i imali svoju publiku tako da se stvorila jedna izuzetna raznovrsnost gde je bilo pregršt kvalitetne i vrhunske muzike gde se svako trudio da bude originalan, unikatan i da ima nešto svoje prepoznatljivo i upečatljivo (nije bilo kao danas štancovanja muzike i copy/paste šablona) i maltene nije se znalo ko je bio bolji od toga, pritom tad nije bilo interneta i nije bila ni tako da kažem rasuta energija kao danas pa su muzika i ti neki žanrovi i subkulture dodatno spajale ljude i najbolja druženja i najlepši trenuci su bili na koncertima, svirkama i u muzičkim prodavnicama ploča i kaseta.

Inače nevezano samo za muziku generalno ja volim i filmove iz tog doba (posebno SF i te neke distopijske filmove tipa Terminator 1, Blade Runner, Bekstvo iz Njujorka, Pobesneli Maks, They Live, Predator ali i one neke malo drugačije ili vedrije tipa Povratak u budućnost, ET, Star Trek, serija Alf, Rocky, Konan, Crvena Sonja, itd), sport koji još uvek nije bio u toj meri biznis i industrija kao danas (recimo rivalstvo Boston Seltiksa i Los Andjeles Lejkersa i Lerija Birda i Medžik Džonsona + u to vreme se pojavio i Majkl Džordan kao i ona čuvena generacija "Bad Boys" Detroit Pistonsa nešto kasnije u drugoj polovini 80-ih, takodje i kod su još igrali Dalipagić, Kićanović, Moka Slavnić a krenuli su polako i da stasavaju neki novi klinci Dražen Petrović, Toni Kukoč, Dino Radja, Vlade Divac, Saša Djordjević, Žarko Paspalj, Zoran Savić ili ne znam u fudbalu su ljudi imali prilike da gledaju legende kao što su Dijego Maradona, Klaudio Kanidja, Ziko, doktor Sokrates, Karlos Valderama, Rene Igita, Marko Van Basten, Rud Gulit, Paulo Rosi, itd ili recimo kod nas mlade nade kao što su bili Piksi, Dejo, Vladimir Jugović, Siniša Mihajlović, Robert Prosinečki, Zvonimir Boban, Davor Šuker, Robert Jarni, Darko Pančev, itd ili recimo u Formuli 1 su ljudi imali prilike da gledaju Ajrtona Senu ili u boksu dolazak Majka Tajsona, najmladjeg svetskog prvaka u teškoj kategoriji), takodje 80-te su bile i zlatno doba stripa, itd, itd , nekako u to doba kao da je bio vrhunac svega, kao da je vladala neka pozitivna energija, neki optimizam, neki entuzijazam i vera u bolje sutra za razliku od danas kada su ljudi otudjeni, kada vlada neka treš i anti-kultura, kada niko više ne veruje niti ima vere i u šta i kada je energija potpuno ispuhana i rasuta i vlada neka kolektivna depresija, melanholija i pesimizam.

Recimo posebno mi je kul i ulična moda iz tog doba, one malo kraće koledž/bomber jakne, one duboke glomazne kožne košarkaške patike (uglavnom bele boje), one pecaroške kapice sa kengur logom, one kratke crne rokerske kožne jakne, one trenerke Fila, Adidas, Ellesse i ostalo što su furali Run DMC, LL Cool J i još neki a što je kod nas došlo tek kasnije 90-ih (i to u malo ružnijoj i iskvarenoj formi), itd.
 
Inače nešto skoro sam na Balkan Infu slušao malo neku ženu koja se bavi astrologijom i numerologijom koja se isto malo osvrnula na to, kako je recimo 80-ih i 90-ih muzika bila na vrhuncu, kako su snimljeni najbolji filmovi, desila se neka naučna otkrića, recimo pojavili su se internet i mobilni telefoni koji su radikalno izmenili naš način života i svakodnevno funkcionisanje i kako se stiče utisak da je tad sve nekako bilo na vrhuncu, u ekspanziji i da je vladala neka pozitivna energija, optimizam (doduse ovde zbog svega što se dešavalo i kroz šta smo prolazili situacija je bila malo drugačija i mi taj period nećemo toliko pamtiti po dobrom ali misli se ovako generalno u nekom globalnom smislu) a onda kako smo ušli u novi vek i milenijum sve je počelo da stagnira i gubi na kvalitetu, autentičnosti, ljudi su krenuli da se otudjuju jedni od drugih, da postaju depresivni, nervozni, krenula je da vlada neka malodušnost, melanholija, površnost, nihilizam, itd i nekako ne nazire se kraj tome.
Ona kaže da je nekako to normalno za kraj jednog ciklusa i početak drugog, odnosno za kraj jednog stoleća i početak drugog i nekako kad smo pri kraju starog stoleća i na pragu novog stoleća i nove ere nekako je uvek više entuzijazma, energije, poziitive, a čim zakoračimo u novo stoleće i novu eru ta energija se samo izduva kao balon i nastupa neko stanje melanholije i depresije, otprilike kao kad smo pred Novu godinu ili praznike onako veseli, poletni, sve nam super, prepune ulice ljudi, tržni centri, prodavnice, itd a već 1. Januara ili čim prodje praznik odma tajac, nigde žive duše i onako deluje sve vrlo pusto i depresivno.
Kao recimo što je pred školske godine i pred letnji raspust sve super, svi happy a ono 1. Septembra pred početak nove školske godine svi smoreni i ubijeni u pojam.

Recimo i krajem 18. veka imali smo Francusku revoluciju i Pad Bastilje, i ono ukidanje feudalizma, pojavu gradjanskog društva, ideju o jednakosti u društvu i brojne pozitivne promene ali već početkom 19. veka imamo krvave ratove, sukobe, Napoleona, itd ili recimo krajem 19. veka imali smo u Evropi "Belle Epoque" jednu novu mini renesansu i period relativnog mira i stabilnosti, pa ukidanje ropstva u Americi i širom sveta, pa brojna naučna otkrića i tehnološke izume, Nikolu Teslu, pa ne znam pojavu električne energije, antibiotika, telefona, foto-aparata, automobila, itd i delovalo je kao da svet polako kreće u nekom pozitivnijem smeru, medjutim početak 20. veka i prva polovina 20. veka užas, ono ratovi i sukobi na sve strane, pojava neo-kolonijalizma, pojava fašizma i nacizma, imali smo i dve svetska rata gde su izginuli milioni i milioni ljudi i ono opšta katastrofa, pa odma nakon drugog svetskog rata je počeo i hladni rat, itd i tek tamo negde od 60-ih godina i pojave hipi pokreta, ukidanja segregacije u SAD, pokreta za gradjanska prava pa na dalje ljudi su krenuli malo da se opuštaju, da se bave nekim pozitivnim i lepšim stvarima, da ne znam putuju, da se bave obrazovanjem, muzikom, sportom, modom, filmom, stripom, pa ono krenuo je da se oseća i ekonomski razvoj, kulturni razvoj, napredak tehnologije, eto otišli su čak i u svemir, itd, tako da ni ovaj vek nije nikakav izuzetak i početak i prvi deo novog stoleća je uvek bio težak pa sad zašto bi i ovaj vek bio izuzetak, tako da mi se sad generalno nalazimo u toj nekoj minus fazi i periodu pada i stagnacije ali to je samo deo ciklusa, a poznato je da se u prirodi i 3D univerzumu sve odvija ciklično i ništa nije pravolinijski nit postoji nešto kao što je večiti rast, održivi razvoj i prava linija već sve funkcioniše po principu amplitude i odvija se ciklično. ;)
 
Dakle koji su vaši odgovori i možete malo i da ih obrazložite ako vas ne mrzi ? : )

Što se mene tiče ja glasam 80-te, mislim ja kao neko rodjen sredinom 80-ih ono tog doba se ni ne sećam jer bio sam tek rodjen i još u pelenama ili nisam još ni bio rodjen ali nakon decenija slušanja muzike i ostalog nekako sam zaključio da mi je muzika iz tog doba najbolja i nekako najbliža nekom mom senzibilitetu i ukusu.
Takodje rekao bi i da su 80-te bile zlatno doba muzike u smislu kvaliteta, entuzijazma, kreativnosti i pre svega raznovrnosti, recimo to je bilo zlatno doba Rock n Roll-a, recimo tad su bendovi kao Metallica, Guns n Roses, AC DC, Iron Maiden, Motorhead, bili ono u naponu snage, krenuli su da stasavaju ili su bili na vrhuncu slave a opet i neki stariji bendovi i izvodjači kao što su kraljica Rock n Roll-a Tina Turner, Led Zeppelin, Black Sabbath, The Rolling Stones, Aerosmith, Pink Floyd su još uvek bili mladi i itekako aktuelni, recimo u to vreme punk kao žanr je već malo krenuo da odumire ali je zato heavy-metal buknuo i krenuo da doživljava pravu globalnu ekspanziju, kao recimo i Hip Hop koji je u to vreme bio u ekspanziji i polako postojao globalni fenomen i krenule su da se pojavljuju i oblikuju scene legende kao što su Run DMC, Public Enemy, De La Soul, Krs 1, Big Daddy Kane, Eric B & Rakim, LL Cool J, Ice-T, Slick Rick, Kool Moe Dee, EPMD, N.W.A., Naughty By Nature, Gang Starr, Beastie Boys, Salt -n- Pepa, Queen Latifa, Roxanne Shante, MC Lyte, Whodini, Jungle Brothers, Heavy D & The Boyz, The Fat Boys, Ultramagnetic MCs, Kid n Play, Nice n Smooth, Rock Steady Crew i sve te legende koje su postavili temelje, oblikovali žanr i kulturu i maltene bez ičega i počevši sa ulice i od nule od toga napravili od toga jednu veliku i globalnu priču na šta smo im svi mi ljubitelji Hip Hop-a večno zahvalni.
No osim nekih novijih žanrova koja su tad bili u ekspanziji kao što su Hip Hop, Heavy Metal, pa i Synth pop i Pop-Rock koji su bili više ovako majnstrim tog doba opet i neki stariji žanrovi kao što su Funk, Soul, Reggae, RnB, Punk, Disco su još uvek bili prisutni i aktuelni i imali svoju publiku tako da se stvorila jedna izuzetna raznovrsnost gde je bilo pregršt kvalitetne i vrhunske muzike gde se svako trudio da bude originalan, unikatan i da ima nešto svoje prepoznatljivo i upečatljivo (nije bilo kao danas štancovanja muzike i copy/paste šablona) i maltene nije se znalo ko je bio bolji od toga, pritom tad nije bilo interneta i nije bila ni tako da kažem rasuta energija kao danas pa su muzika i ti neki žanrovi i subkulture dodatno spajale ljude i najbolja druženja i najlepši trenuci su bili na koncertima, svirkama i u muzičkim prodavnicama ploča i kaseta.

Inače nevezano samo za muziku generalno ja volim i filmove iz tog doba (posebno SF i te neke distopijske filmove tipa Terminator 1, Blade Runner, Bekstvo iz Njujorka, Pobesneli Maks, They Live, Predator ali i one neke malo drugačije ili vedrije tipa Povratak u budućnost, ET, Star Trek, serija Alf, Rocky, Konan, Crvena Sonja, itd), sport koji još uvek nije bio u toj meri biznis i industrija kao danas (recimo rivalstvo Boston Seltiksa i Los Andjeles Lejkersa i Lerija Birda i Medžik Džonsona + u to vreme se pojavio i Majkl Džordan kao i ona čuvena generacija "Bad Boys" Detroit Pistonsa nešto kasnije u drugoj polovini 80-ih, takodje i kod su još igrali Dalipagić, Kićanović, Moka Slavnić a krenuli su polako i da stasavaju neki novi klinci Dražen Petrović, Toni Kukoč, Dino Radja, Vlade Divac, Saša Djordjević, Žarko Paspalj, Zoran Savić ili ne znam u fudbalu su ljudi imali prilike da gledaju legende kao što su Dijego Maradona, Klaudio Kanidja, Ziko, doktor Sokrates, Karlos Valderama, Rene Igita, Marko Van Basten, Rud Gulit, Paulo Rosi, itd ili recimo kod nas mlade nade kao što su bili Piksi, Dejo, Vladimir Jugović, Siniša Mihajlović, Robert Prosinečki, Zvonimir Boban, Davor Šuker, Robert Jarni, Darko Pančev, itd ili recimo u Formuli 1 su ljudi imali prilike da gledaju Ajrtona Senu ili u boksu dolazak Majka Tajsona, najmladjeg svetskog prvaka u teškoj kategoriji), takodje 80-te su bile i zlatno doba stripa, itd, itd , nekako u to doba kao da je bio vrhunac svega, kao da je vladala neka pozitivna energija, neki optimizam, neki entuzijazam i vera u bolje sutra za razliku od danas kada su ljudi otudjeni, kada vlada neka treš i anti-kultura, kada niko više ne veruje niti ima vere i u šta i kada je energija potpuno ispuhana i rasuta i vlada neka kolektivna depresija, melanholija i pesimizam.

Recimo posebno mi je kul i ulična moda iz tog doba, one malo kraće koledž/bomber jakne, one duboke glomazne kožne košarkaške patike (uglavnom bele boje), one pecaroške kapice sa kengur logom, one kratke crne rokerske kožne jakne, one trenerke Fila, Adidas, Ellesse i ostalo što su furali Run DMC, LL Cool J i još neki a što je kod nas došlo tek kasnije 90-ih (i to u malo ružnijoj i iskvarenoj formi), itd.
Teško mi je da ti odgovorim.Iz svakog razdoblja po nešto. Žanrovski sam klizala iz jednog u drugi , muziku sam dosta pratila , išla sam i do razumevanja zvuka i kako funkcioniše HI FI.
Dosta znam. Međutim, shvatam i da ništa ne znam jer toliko ima toga, toliko ima nepoplularne, alternativne muzike, bendova, muzičara koji su bili ili jesu autentični, svoji da je prosto nemoguće obuhvatiti sve.Znati sve.
Muzika me veseli i raduje.I sve oko toga. Pozitiva.
 

Back
Top