Casual Observer
Stara legenda
- Poruka
- 83.977
Ovo drugo se pravilno naziva osmanlijskim interesima.
-
- Popularno:
- Neka pogine milion Srba, prolićemo more...
- Da li biste prihvatili ponudu Gane ako...
- Da li bi pristali da Srbijom vladaju...
- Hrvatska drzava nastavlja da progoni...
- Zene i borba za ravnopravnost
- Poziv Dijaspori da se vrati kući 😃
- Za čime se najviše žali iz vremena...
- Vučić: Izbori će biti raspisani kad to...
- Kolko kilometara putujete samo zarad...
- Ima li istine u onome da žene maštaju o...
Varadi: Najave Sarajeva da će rezoluciju iskoristiti za reviziju presude "pucanj u prazno"
- Začetnik teme dlugomir
- Datum pokretanja
Casual Observer
Stara legenda
- Poruka
- 83.977
Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 103.558
- Poruka
- 90.455
gdje prestaje logika počinje BIH
...
SUD BIH KONAČNO PROGOVORIO O BUGOJNU: Murpheya ćemo privesti na ispitivanje kada on to odobri
U zemlji gdje je pravda očigledno stvar fleksibilnosti, Sud Bosne i Hercegovine danas je izdao priopćenje koje bi moglo ući u anale pravnog humora. Na pitanje zašto nije priveden američki ambasador Michael Murphey, optužen za višestruko vršenje pritiska na tužitelje da ne procesuiraju ratne zločince Bugojna posebno Cikotića, odgovor je jednostavan: “Privešćemo ga na ispitivanje čim on to odobri.”
Eto. Time je krug korupcije zatvoren.
Prema informacijama s Wikileaksa, koje je objavio najveći čovjek našeg vremena Julien Assange, Murphey je punih 20 godina pomagao Selmu Cikotiću pa tako i Dževadu Mlaći da izbjegavaju sud, a privedeni su tek nakon što je ključni svjedok Merzuk Aletić misteriozno ubijen. Naravno, dokazi “za samoubojstvo” su tu, ali tko bi se usudio narušiti mir jednog američkog ambasadora? Diplomatija je, kako se čini, nova verzija plašta nevidljivosti.
Sud BiH, u svom nevjerojatno iskrenom priopćenju, izjavio je: “Iako je pomaganje potencijalnim zločincima kazneno djelo, ne možemo riskirati narušavanje dobrih američko-arapskih odnosa zbog malog detalja poput pravde za Hrvate u BIH. Naravno, međunarodni odnosi su krhki, poput staklenog balona i šta je jedan mali logor pobijenih Hrvata u odnosu na interese Velike Bosne?
Ah da, koliko ono ima takvih HVO logora u kojima su deseci ljudi odvedeni i pobijeni a potom im se gubi svaki trag? I tko je ono presuđen za UZP a tko potpuno amnestiran?
Korumpirani reketaš Murphey, na upit za komentar, odgovorio nam je da trenutno nema vremena za sudska ispitivanja jer premješta jedan kiosk s Marindvora na Baščaršiju a zauzet je rješavanjem važnih pitanja, poput toga da se troškovi komunalija općine Živinice naplaćuju po novom u Kalesiji. Jer, naravno, administrativni problemi malih općina uvijek imaju prednost pred trivijalnostima poput pravde za ratne zločine.
OHR je, dodatno, u svom odgovoru jasno dao do znanja zašto ne šalje Murpheya na sud i ne traži njegov odlazak iz Bosne: “On nam jedini još drži stranu u BiH. Tko će nas primati na prijeme ako njega protjeramo? Ja neću s kim imati ostati važan ako sve koji me stoje protjeram, kazao je Schmidt.”
Izgleda da je Murphey jedini garant diplomatskih koktela i prijema za OHR kolonijaliste, a bez njega, međunarodna scena bi postala suhoparna i monotona.
Komšićev ogavni odgovor
Na upit Željku Komšiću, “hrvatskom” članu Pripadništva BiH, smatra li se kazneno odgovornim budući da je javno priznao kako zna tko je vršio pritiske na sud da se zločinci iz Bugojna nikada ne procesuiraju, ali nikada nije prijavio tog američkog diplomata, odgovor je bio krajnje ciničan. “Zašto uvijek od mene očekujete da se borim za prava Hrvata ako sam nelegitiman?,” izjavio je Komšić. Na naš upit da je to kazneno djelo šutjeti o tome, bez obzira o čijoj žrtvi se radi Komšić je odgovorio: “Nije kazneni zakon namijenjen za nas patriote BiH nego za one koji su protiv nas.”
Jesu li i Hrvati Bugojna protiv vas i po kojem kaznenom zakonu su ubijeni i skriveni po jamama, Komšić odgovara: “To pitajte SDA, oni su tada bili zakon na cijelom teritoriju Prostora džihada.”
Na naš upit SDA-u dobili smo sličan odgovor: “Mi jesmo formalno bili vlast, no zakoni koji su se tada provodili nad zarobljenicima bili su islamski zakoni džihada, a sudila im je Islamska država.”
Znači li to da Haag nije tužio te zločince pošto šerijatski zakoni ne podliježu anglosaksonskom i rimskom pravu Europe? Bakir Izetbegović nam je odgovorio: “Upravo tako.”
Dok se Srbi i Hrvati pobijeni na Prostoru džihada armije SDA i Al Qaede pitaju kada će vidjeti pravdu, Sud BiH nudi komičan odgovor: “Možda kada američki ambasador rezervira termin.”
Tako, dok čekamo da se Murphey složi s vlastitim privođenjem, ostaje nam da se nasmijemo ovoj parodiji pravde. Ili da pljunemo od pod i krenemo na ustanak protiv ovog režima.
Jer, u svijetu gdje je diplomacija nadmoćnija od zakona, čini se da je smijeh jedini odgovor na apsurd. Sve dok suze smijalice ne postanu suze otpora.
Ovaj tekst nije aktivistička burleska, nego cinični prikaz bijedne stvarnosti koju nam sublimira međunarodni kolonijalni terorizam u zagrljaju s islamskim terorizmom koji se uvukao i u pravnu državu BIH.
...
SUD BIH KONAČNO PROGOVORIO O BUGOJNU: Murpheya ćemo privesti na ispitivanje kada on to odobri
U zemlji gdje je pravda očigledno stvar fleksibilnosti, Sud Bosne i Hercegovine danas je izdao priopćenje koje bi moglo ući u anale pravnog humora. Na pitanje zašto nije priveden američki ambasador Michael Murphey, optužen za višestruko vršenje pritiska na tužitelje da ne procesuiraju ratne zločince Bugojna posebno Cikotića, odgovor je jednostavan: “Privešćemo ga na ispitivanje čim on to odobri.”
Eto. Time je krug korupcije zatvoren.
Prema informacijama s Wikileaksa, koje je objavio najveći čovjek našeg vremena Julien Assange, Murphey je punih 20 godina pomagao Selmu Cikotiću pa tako i Dževadu Mlaći da izbjegavaju sud, a privedeni su tek nakon što je ključni svjedok Merzuk Aletić misteriozno ubijen. Naravno, dokazi “za samoubojstvo” su tu, ali tko bi se usudio narušiti mir jednog američkog ambasadora? Diplomatija je, kako se čini, nova verzija plašta nevidljivosti.
Sud BiH, u svom nevjerojatno iskrenom priopćenju, izjavio je: “Iako je pomaganje potencijalnim zločincima kazneno djelo, ne možemo riskirati narušavanje dobrih američko-arapskih odnosa zbog malog detalja poput pravde za Hrvate u BIH. Naravno, međunarodni odnosi su krhki, poput staklenog balona i šta je jedan mali logor pobijenih Hrvata u odnosu na interese Velike Bosne?
Ah da, koliko ono ima takvih HVO logora u kojima su deseci ljudi odvedeni i pobijeni a potom im se gubi svaki trag? I tko je ono presuđen za UZP a tko potpuno amnestiran?
Korumpirani reketaš Murphey, na upit za komentar, odgovorio nam je da trenutno nema vremena za sudska ispitivanja jer premješta jedan kiosk s Marindvora na Baščaršiju a zauzet je rješavanjem važnih pitanja, poput toga da se troškovi komunalija općine Živinice naplaćuju po novom u Kalesiji. Jer, naravno, administrativni problemi malih općina uvijek imaju prednost pred trivijalnostima poput pravde za ratne zločine.
OHR je, dodatno, u svom odgovoru jasno dao do znanja zašto ne šalje Murpheya na sud i ne traži njegov odlazak iz Bosne: “On nam jedini još drži stranu u BiH. Tko će nas primati na prijeme ako njega protjeramo? Ja neću s kim imati ostati važan ako sve koji me stoje protjeram, kazao je Schmidt.”
Izgleda da je Murphey jedini garant diplomatskih koktela i prijema za OHR kolonijaliste, a bez njega, međunarodna scena bi postala suhoparna i monotona.
Komšićev ogavni odgovor
Na upit Željku Komšiću, “hrvatskom” članu Pripadništva BiH, smatra li se kazneno odgovornim budući da je javno priznao kako zna tko je vršio pritiske na sud da se zločinci iz Bugojna nikada ne procesuiraju, ali nikada nije prijavio tog američkog diplomata, odgovor je bio krajnje ciničan. “Zašto uvijek od mene očekujete da se borim za prava Hrvata ako sam nelegitiman?,” izjavio je Komšić. Na naš upit da je to kazneno djelo šutjeti o tome, bez obzira o čijoj žrtvi se radi Komšić je odgovorio: “Nije kazneni zakon namijenjen za nas patriote BiH nego za one koji su protiv nas.”
Jesu li i Hrvati Bugojna protiv vas i po kojem kaznenom zakonu su ubijeni i skriveni po jamama, Komšić odgovara: “To pitajte SDA, oni su tada bili zakon na cijelom teritoriju Prostora džihada.”
Na naš upit SDA-u dobili smo sličan odgovor: “Mi jesmo formalno bili vlast, no zakoni koji su se tada provodili nad zarobljenicima bili su islamski zakoni džihada, a sudila im je Islamska država.”
Znači li to da Haag nije tužio te zločince pošto šerijatski zakoni ne podliježu anglosaksonskom i rimskom pravu Europe? Bakir Izetbegović nam je odgovorio: “Upravo tako.”
Dok se Srbi i Hrvati pobijeni na Prostoru džihada armije SDA i Al Qaede pitaju kada će vidjeti pravdu, Sud BiH nudi komičan odgovor: “Možda kada američki ambasador rezervira termin.”
Tako, dok čekamo da se Murphey složi s vlastitim privođenjem, ostaje nam da se nasmijemo ovoj parodiji pravde. Ili da pljunemo od pod i krenemo na ustanak protiv ovog režima.
Jer, u svijetu gdje je diplomacija nadmoćnija od zakona, čini se da je smijeh jedini odgovor na apsurd. Sve dok suze smijalice ne postanu suze otpora.
Ovaj tekst nije aktivistička burleska, nego cinični prikaz bijedne stvarnosti koju nam sublimira međunarodni kolonijalni terorizam u zagrljaju s islamskim terorizmom koji se uvukao i u pravnu državu BIH.
ZEMLJE BIJEDNICE: Koje zemlje još nisu priznale turski genocid nad Armencima a stoljećima su trpile turski jaram…
Kada bi ovako ovlaš upitali nekog, da nabroji par zemalja za koje može sa sigurnošću pretpostaviti da su rezolucijom u svojim parlamentima priznale i osudile turski genocid nad Armencima logično je da odgovor bude ovaj:
To je sigurno među prvima uradila BIH, kao prvo, tamo je turska tiranija bila baš gadna puna 4 stoljeća, a drugo i sami su se suočili s genocidom, prvo u WWII kad su žrtve genocida bili Srbi. Židovi i Romi a potom sa Srebrenicom i Grabovicom. Sigurno su oni to izglasali.
Potom , past će ti na pamet i Srbija. Nacija koja svoj nacionalizam temelji na Kosovskom polju i antiturskoj emociji. Zemlja Ćelekule sigurno je morala izglasati rezoluciju o osudi turskog genocida nad Armencima.
Potom tu će ti po istoj logici doći i Crna Gora, ustanička protuturska nacija, Perecija, Makedonija, Albanija, ali i Mađarska i naravno Rumunjska. Sve zemlje koje imaju povijest patnje pod Osmanlijama.
Kad tamo niti jedna od njih.
Ove zemlje i organizacije koriste termin “genocid” da bi opisale događaje iz 1915-1923, iako Turska i neke druge zemlje i dalje to ne priznaju.
Turska ima drugačiji pogled na ove događaje, često ih nazivajući rezultatima rata i sukoba, umesto ciljanih akata genocida. Diplomatija i politički odnosi između zemalja često igraju značajnu ulogu u procesu priznavanja genocida.
Dakle od zemalja koje nisu priznale ovaj genocid, a koje su u prošlosti bile u direktnim ratovima s Osmanlijama ili pod njihovom okupacijom, te znaju što je proživio armenski narod kao najveća žrtva općeg genocida koje je osmanski nacizam provodio, samo su sljedeće zemlje usudile se prkositi Turskoj:
Bugarska, Grčka, Poljska, Rusija, Cipar grčki dio, Austrija.
Zemlje koje možemo nazvati bijednicama, jer drhte od ovog priznanja su:
Hrvatska, Mađarska, BIH, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Albanija, Rumunjska.
Srbi i Hrvati kao direktne mete osmanskog genocida, konstitutivni su narodi Hrvatske, BIH, Srbije. Ta dva naroda zaslužuju da budu na pijedestalu svjetske sramote. Hrvatska je tu čak gora. Ona će teskt Rezolucije o Srebrenici podržati bez iti jedne riječi “Ali” iako je njen narod u BIH prvi pretrpio zločin genocida (Grabovica) koji je Haaški sud preskočio a zločince amnestirao. Osim tog oni isti koji se bore za tu rezoluciju ključni su akteri postratnog pokušaja brisanja BH Hrvata sa svojih vjekovnih ognjišta. Mislimo upravo na Lagumdžiju i Komšića.
Braći Armencima se ispričavamo što smo, nažalost, dio tog naroda.
Svatko ima neko breme. Naše je eto, da smo iste krvi kao i Mate Granić i Milka Plenković.
Kada bi ovako ovlaš upitali nekog, da nabroji par zemalja za koje može sa sigurnošću pretpostaviti da su rezolucijom u svojim parlamentima priznale i osudile turski genocid nad Armencima logično je da odgovor bude ovaj:
To je sigurno među prvima uradila BIH, kao prvo, tamo je turska tiranija bila baš gadna puna 4 stoljeća, a drugo i sami su se suočili s genocidom, prvo u WWII kad su žrtve genocida bili Srbi. Židovi i Romi a potom sa Srebrenicom i Grabovicom. Sigurno su oni to izglasali.
Potom , past će ti na pamet i Srbija. Nacija koja svoj nacionalizam temelji na Kosovskom polju i antiturskoj emociji. Zemlja Ćelekule sigurno je morala izglasati rezoluciju o osudi turskog genocida nad Armencima.
Potom tu će ti po istoj logici doći i Crna Gora, ustanička protuturska nacija, Perecija, Makedonija, Albanija, ali i Mađarska i naravno Rumunjska. Sve zemlje koje imaju povijest patnje pod Osmanlijama.
Kad tamo niti jedna od njih.
Evo liste zemalja koje su, do listopada 2023. godine, priznale genocid nad Armencima:
- Argentina
- Austrija
- Belgija
- Bolivija
- Brazil
- Bugarska
- Čile
- Kanada
- Cipar
- Češka
- Danska
- Francuska
- Njemačka
- Grčka
- Italija
- Litva
- Liban
- Nizozemska
- Paragvaj
- Poljska
- Portugal
- Rusija
- Slovačka
- Sirija
- Švedska
- Švicarska
- Urugvaj
- Venezuela
- Sjedinjene Američke Države – više od 30 saveznih država i savezna vlada
Ove zemlje i organizacije koriste termin “genocid” da bi opisale događaje iz 1915-1923, iako Turska i neke druge zemlje i dalje to ne priznaju.
Turska ima drugačiji pogled na ove događaje, često ih nazivajući rezultatima rata i sukoba, umesto ciljanih akata genocida. Diplomatija i politički odnosi između zemalja često igraju značajnu ulogu u procesu priznavanja genocida.
Dakle od zemalja koje nisu priznale ovaj genocid, a koje su u prošlosti bile u direktnim ratovima s Osmanlijama ili pod njihovom okupacijom, te znaju što je proživio armenski narod kao najveća žrtva općeg genocida koje je osmanski nacizam provodio, samo su sljedeće zemlje usudile se prkositi Turskoj:
Bugarska, Grčka, Poljska, Rusija, Cipar grčki dio, Austrija.
Zemlje koje možemo nazvati bijednicama, jer drhte od ovog priznanja su:
Hrvatska, Mađarska, BIH, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Albanija, Rumunjska.
Srbi i Hrvati kao direktne mete osmanskog genocida, konstitutivni su narodi Hrvatske, BIH, Srbije. Ta dva naroda zaslužuju da budu na pijedestalu svjetske sramote. Hrvatska je tu čak gora. Ona će teskt Rezolucije o Srebrenici podržati bez iti jedne riječi “Ali” iako je njen narod u BIH prvi pretrpio zločin genocida (Grabovica) koji je Haaški sud preskočio a zločince amnestirao. Osim tog oni isti koji se bore za tu rezoluciju ključni su akteri postratnog pokušaja brisanja BH Hrvata sa svojih vjekovnih ognjišta. Mislimo upravo na Lagumdžiju i Komšića.
Braći Armencima se ispričavamo što smo, nažalost, dio tog naroda.
Svatko ima neko breme. Naše je eto, da smo iste krvi kao i Mate Granić i Milka Plenković.
a bre Milun
Buduća legenda
- Poruka
- 36.155
a ko je nadlezan da proceni dal je sudska presuda valjana?
Nesto mi govori da znam ko je nadlezan.
- Poruka
- 237.299
dragon x
Legenda
- Poruka
- 52.933
Nije te to pitao, žalbeno vijeće donosi pravosnažnu presudu, pitao te ko procjenjuje te sudske presude koje su pravosnažne.
Vidjeli smo da su neke godinama kasnije i poništene i ljudi su rehabilitovani.
- Poruka
- 237.299
Nijedna presuda žalbenog veća nije poništena koliko znam. Jesu neke prvostepenog.
Slične teme
