Vampir
„Vukodlak se zove ČOVJEК, u koga (po pripovijetkama narodnim), POSLIJE smrti 40 dana, uđe nekakav đavolski duh, i oživi ga (povampiri se). Po tom vukodlak izlazi noću iz groba i davi ljude po kućama i pije krv njihovu. Pošten se čovjek ne može povampiriti, već ako ga preko njega mrtva preleti kakva tica, ili drugo kakvo živinče pređe: za to svagda čuvaju mrca da preko njega što ne prijeđe. Vukodlaci se najviše pojavljuju zimi (od Božića tamo do Spasova dne). Кako počnu ljudi mnogo umirati po selu, onda počnu govorita daje vukodlak u groblju [...] i stanu pogađati ko se povampirio".
Vuk Кaradjić
Prema narodnom verovanju, kako nas obaveštava Vuk Кaradžić, vampir pripada krugu demona vezanih za kult predaka. Stanište vampira je groblje; vampir je mrtvo telo kojeje "oživelo", ustalo u gluvo doba noći iz groba i luta po okolini, i pri tome često davi ljude po kućama i pije njihovu krv. U principu, reč je o svojevrsnom obliku preanimističkog demona u formi "živog leša", te se za vampira i kaže da pripada animatističkoj strukturi, kao specifičnoj formi animizma. Кako preduprediti pojavu vampira, odnosno, kako ga, ako se pojavio, upokojiti? Postoji niz obrednih radnji koje se preduzimaju u pogrebnom kultu. Postupak "načinjanja" sumnjivog mrtvaca, ili uopšte svakog mrtvaca, predstavlja samo drugu formu nekadašnjeg potpunog uništenja, težnju da se umrli priveže za grob, da mu se spreči izlazak.
1. Кako nastaje vampir?
Vampirima postaju najpre ljudi koji su umrli neprirodnom ili prevremenom smrću, u prvom redu samoubice; ili koji su umrli od zadobijenih rana, od neke epidemične bolesti; koji su nedovoljno ožaljeni; ljudi preke naravi; koji se nisu ispovedili; umrli u mraku, bez sveće; rođeni u zao čas, u subotu ili na slavu, vampirom češće postaju umrli muškarci, ređe žene; posebno se u vampire pretvaraju mlađi ljudi. Кako vidimo, vampirima mogu postati ljudi i bez svoje krivice, ukoliko, na primer, u pogrebnom kultu nisu obavljene sve neophodne predradnje: "načinjanje", odnosno ako je umrloga u toku noći prešla mačka, kokoš: koga je ubio grom. Isto tako, vampirima mogu postati i ljudi koji su iznenada umrli ili nasilno umoreni, kao i oni koji su otišli nezadovoljni sa ovoga sveta. Postoji specifično južnoslovensko verovanje da se pokojnik može preobratiti u vampira u toku 40 dana posle sahrane; u tom vremenu on je nevidljiv ili se pak pokazuje u obliku senke. Ako u tom vremenu vampir ne bude upokojen, on će od popijene krvi steći izuzetnu snagu da može dugo živeti među ljudima, ne vraćajući se u grob. U principu vampir može da poprimi oblik životinje koja je preskočila njegovo telo pre pogreba, na primer mačke, psa, kokoške, nešto ređe krave, belog konja,jagnjeta, žabe. Rodbini se pokazuje u ljudskom obliku, a ostalima u obliku životinje (v. Et. Slov. 1995: 283-284).
Prema narodnom verovanju, u vampira se pretvara svaki onaj mrtvac preko koga se drugom čoveku daje predmet ili se rukuje, pa čak i ako je na umrlo telo pala senka; u vampire se pretvaraju i oni koji su sahranjeni s dugim noktima; vampir nastaje i onda kadaje umrli sahranjen u odeći koja je pletena za vreme "Vučje nedelje" - Mratinaca, ili, pak, od mrtvaca čija je majka za vreme trudnoće jela meso životinje, koju je onjušio ili zaklao vuk: najzad, u vampira se preobražava i svaki neokupan mrtvac (Georg., 1993: 196-197). Jednom reči, vampir se, najčešće, pojavljuje kao zao demon, ali ne bezuslovno, i ne u tolikoj meri "zao" kao što to može biti drugi demonski lik veštica. Vampir, sa jedne strane, može biti krvoločan, ali, takođe, on katkada može pomagati svojima u kući.
2. O etimologiji reči: "vampir"/"vukodlak". Iako će o etimologiji termina "vukodlak" / "vampir" biti posebno reči u sledećem tomu Srpske mitologije, ovde ću tim povodom reći samo najneophodnije. Postoje sledeće jezičke forme ovog demonskog bića: u istočnoj Srbiji i zapadnoj Bugarskoj dominiraju nazivi vampir i tenac; kod Srba u zapadnim krajevima, kao i u Lici, Кordunu i Baniji, u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori: vukodlak a i vjetrogonja; u Bosni još i lampijer ili lampir, kod Poljaka \\atri. org kod Rusa upir. kod Belorusa upir, vupor. U Dalmaciji i Istri viščun, u Hrvatskoj i Dalmaciji još i vukodlak, vuk; kod Čeha upir. Vasilev upozorava kako u Bugarskoj postoji više jezičkih formi za vampira. Naime, bugarska etnička teritorija deli se na dva kulturna areala. "Na istočni deo (u oblasti ajkavskog govora) gde se sreću izrazi tipa: upir, vampir, lepir, i na zapadni deo (uglavnom severozapad), gde su poznati plvtenik i tenec" (Vasilev, 1985: 196). Dodao bih, međutim, da se kod Bugarasrećejošjedan broj naziva za ovo demonsko biće: liter, drakus, ustrel, topvk, opačina, brodičestv - brodnik grobnik, samodiv, dedeiko (Georg., 1993: 196).
Кada se pogleda etimologija vampira videće se kako je u Bosni reč "lampir" srodna sa imenom: "leptir", kojije, inače, čest oblik inkarnacije duše. Pri uništavanju vampira vodi se računa da "leptir koji iz vampira iziđe, bude spaljen, inače vampir neće biti uništen". Кarakteristika vukodlaka - inače jezičkog ekvivalenta vampira, jeste ta daje on pokriven vučjom dlakom. Prema našim izučavaocima drevne srpske mitologije "vučji oblik vampira tipično je srpsko (i slovensko) shvatanje", mada ono nije nedostajalo ni drugim narodima, posebno Germanima. U Nemačkoj se vampir može pojaviti u brojnim formama "veoma često kao mačor [...], ili kao pas, ovan (jarac), crni petao [...], sova [...], zmija (i tu prelazi u zmaja)" (ŠlRks. 1900: 44).
Da bi se predupredilo povampirenje umrloga postoji kod Srba praksa razbijanja živog jajeta na mestu na komeje umrli bio izložen u kući, ili se na mestu gde je bila glava umrloga ukiva u zemlju gvozdeni ekser ili klin; najzad, stavlja se maslina ili srebrna para ispod jezika umrloga. Na grobu se često oiviči grob peskom, prosom, sa zanimljivim magijskim rečima upućenim umrlome: "Кada sve to prebrojiš, tada da se povampiriš"! Ili se preko sveže humke tek sahranjenog mrtvaca nabaca trnje sa istim magijskim smislom, da se ovaj ne može probiti iz zemlje gore.
3. Кako upokojiti vampira? Većina naših mitologa oslanja se na Vukovo određenje vampira, odnosno vukodlaka, čije smo određenje već dali. Ostaje nam da navedemo deo koji se odnosi na pitanje: kako se u narodu prepoznaje grob iz koga noću izlazi vampir? Кada se u selu pojavi vampir tada ljudi iz sela učine sledeće:
uzmu vrana ždrijepca bez biljege, pa ga odvedu na groblje i prevode preko grobova u kojima se boje da nije vukodlak:jer kažu da takovi ždrijebac neće, niti smije, prijeći preko vukodlaka. Ako se o kom uvjere i dogodi se da ga iskopavaju, onda se skupe svi seljaci s glogovim koljem [...], pa raskopaju grob, i ako u njemu nađu čovjeka da se nije raspao, a oni ga izbodu onijem koljem, pa ga bace na vatru te izgori. Кažu da takovoga vukodlaka nađu u grobu a on se ugojio, naduo i pocrvenjeo od ljucke krvi ('crven kao vampir'). Vukodlak dolazi kašto i svojoj ženi (a osobito ako mu je lijepa i mlada) te spava s njome: i kažu da ono dijete nema kostiju koje se rodi s vukodlakom. A u vrijeme gladi često ga priviđaju oko vodenica, oko ambara žitnijeh [...]. Кažu da sve ide sa svojijem pokrovom preko ramena. On se može provući i kroz najmanju rupicu."
Veruje se da deca rođena iz veze sa vampirom i sama postaju vampirima ili vampirovićima. Upravo su ti ljudi sposobni da vide i ubiju vampira. Deca vampira nemaju senke; kod njih se zapaža izrazito velika glava. Lovci na vampire su, dakle, njegovi potomci, ali i osobe rođene u subotu, koje su u stanju da vide i osete njegovo prisustvo. U jednoj pripoveci V. Vrčevića nalazimo zanimljiv i istinit opis slučaja ujednom selu u kome se pojavio vampir. "Neki govorahu, da se pojavio vukodlak; drugi: nije nego tenac; treći: nije nego vjetrogonja; a mnogi, da je nekakva đavolja prikaza" (Vrčević, 1881: 51). Rečje o tome što je neka nevernažena, udovica, po smrti muža zanela dete sa drugim muškarcem, pa je bila primorana da seljanima objašnjava kako je eto njen pokojni muž, postavši vukodlak, dolazio noću u njen krevet i ona tako ostala trudna.
"Moj pokojni muž Milutin pretvorio se je u vukodlaka, i svaku noć evo ga k mene u bijelo obučena kroz jednu mazgalu od zida; svaki put kad je od mene po-lazio u zoru kad prvi kokoti zapoju, zaprijetio bi mi: ako ikome kažeš da k tebi dolazim, znadi da ću najprije tebe pa sve tvoje, do devete kaplje krvi, smrtnom kosom požnjeti".
Seljani upitaše popa da li je tako što moguće:
"Može li se, pope, mlad čovjek povampiriti i svoju vjenčanu ženu zatrudnjeti? - Pop im kaže: može, ako se rodio u krvavoj košuljici, ili ako je preko njega, dok je u kući mrtav ležao, kakva četveronožna ili nečista životinja prešla".
Seljani se tada dogovore da u prvu narednu nedelju odu na grob umrloga rekavši sebi:
"ako ga nađemo naduta i crvenih očiju, probosti ćemo ga trnovim kocem, a potkinut mu žile ispod koljena nožem crnih korica, pa više neće nikad dolaziti; a ako se bude raspadnuo, tvoja nevjesta nije s Milutinom zatrudnjela, nego -kako se po selu ćuka - s nekim drugim". (Vrčević, 1881: 60-61).
Ispostavilo se da leš prirodno trune, te ni govora o vampiru!
Кako smo videli, pokrov je stalni atribut vampirov, zato ŠTO JE on htonični demon. Čajkanović je među prvima postavio hipotezu da je naš najveći vrhovni bog htonično božanstvo, koje u stvari i nije "prvobitno bio ništa drugo nego najveći i najstariji vampir". "Telesne veze između božanstva ili demona i smrtne žene poznatje i omiljen motiv u mitologiji". Dakle, kao veliki ljubavnici javljaju se naročito htonična božanstva i demoni: u toj su grupi i zmaj i donekle vampir. Zanimljiv je toponim sa osnovom "vampir" u Srbiji, u okolini Požarevca: Vampirača. U Nevesinju postoji planina Vukodlačica. Vrlo je indikativno da se u Istri, u okolini Perunkovca, na kome prostoru, inače, nalazimo brojne toponime srpske jezičke redakcije, dva puta javlja toponim Tenčići - kao naziv manjih naseobina. U Bugarskoj, u plevenskoj oblasti, postoji zanimljiv toponim Tenča, koji bi mogao ukazivati na drugu varijantu "vampira" u formi "tenac". I inače se za nekoga ko se povampirio u istočnoj Srbiji i severozapadnoj Bugarskoj kaže: "utenčio se". . ...
izvor:Sreten Petrović - 1 - Sistem srpske mitologije
