V. Popa

Meni je od Popinih posebno draga Patka.

Do trenutka kada sam pročitala Sartrove Puteve slobode koje je preveo Popa, smatrala sam "trsku koja misli" prosto divnom metaforom; onda sam shvatila da ju je Vasko preuzeo direktno od Sartra i udenuo u pesmu kao omaž prijatelju.
 
A kad smo kod Vaska Pope, meni se iz zbirke “Kora” pored spomenute pesme “ Patka” dopada i pesma “Konj”
КОЊ

Oбично
Осам ногу има

Између вилица
Човек му се настанио
Са своје четири стране света
Тада је губицу раскрвавио
Хтео је
Да прегризе ту стабљику кукуруза
Давно је то било

У очима лепим
Туга му се затворила
у круг
Јер друм краја нема
А целу земљу треба
За собом вући.
 

Back
Top