V O Z O V I
Sjedim na pragu svog doma dok tiho na nebu vazduh cijepa mlaznjak na putu za Beograd.
Visoko vise ,visoko .Cekaju ga planine kamene stare gospe...
Sjedim na pragu a on mi izmice ,neki drugim pragom mami me i obuzima.Zvukovi razni ulaze mi u usi .
Klepcu vozovi ,lokali sa stanicama iseckani,brzi zatim medjunarodni, klecuci i mame.
Prolaze automobili ulicom i na uglu se ne okrecu, moju ulicu preskacu,odlaze.
Samo prag moj ko zagrljaj i ja ostajemo .Muzika je to za usi onog sto bi otisao sa pozdravom vraticu se .
Moja muzika koju volim da slusam nekako tiho i iz daleka kad pocne da mi se priblizava.
Podignem glavu da nebo dohvatim da prostor bezkraja zagrlim.
Za dusu ga ukradem na rever ga zakacim da dobijem krila nigdje ne otisla prahom rasprasena vjetrom nosena.
Na pragu sam odlaska.Mirno se utapam u neki osjecaj samo meni znanog putovanja.
Oticu cu sve do piste do perona na cesti.
Nadanja da ne sanjam sve su mi bliza ulaze mi pod kozu i koza ko pluca pocinje da dise .
Prate me oni isti od lani drugari i gle oni ostaju a ja odlazim.
Odlazim, otici cu radost me obuzima ta laz mi je sve draza sad je prihvatam ko istinu .
Necu na tu stranu nikad .Necu na tu stranu ostajanja .
Prag mi izmice oci se pogledom gube daljine me zovu i vise nisam tu gdje jesam .
Neotisla nisan stigla negdje. Sad sam izmedju i lijepo mi je lako se rasprasujem ni vjetar mi ne smeta.
Iz tijela dusa iskace .
Pistu peron cestu, sve ostavljam odlazim, nigdje ne krocila .
Klepce vaz ,mirisi se mnoze,zvukovi gube daljine se suzavaju .
Van praga u letu maslacka rastavljena sicusnim listicima znam put znam odlazak bez koraka .
Znam ,znam klimam glavom i masem rukom nikome.
Jeste kad stignu papiri otici cu makar mi to bilo zadnje sto cu uciniti .
Makar tamo ne nasla izgubljuni odsjaj djetinjstva.
Prasinu puteva, jaru ljeta,sazrele trsnje ,dudove,mirisne kruske.
Skolsku skamiju, tablu plavu, krede bijele, sveske prvih slova, crteze, notne sveske,i sto sve jos puna mi glava .
Ne ja ne smijem da saznam da cu zaboraviti da cu na druge potrositi sjecanja.
Da sve necu ispricati bijelom papiru sto na pragu tu gdje jesam stoji i opominje .
Sjedim na pragu svog doma dok tiho na nebu vazduh cijepa mlaznjak na putu za Beograd.
Visoko vise ,visoko .Cekaju ga planine kamene stare gospe...
Sjedim na pragu a on mi izmice ,neki drugim pragom mami me i obuzima.Zvukovi razni ulaze mi u usi .
Klepcu vozovi ,lokali sa stanicama iseckani,brzi zatim medjunarodni, klecuci i mame.
Prolaze automobili ulicom i na uglu se ne okrecu, moju ulicu preskacu,odlaze.
Samo prag moj ko zagrljaj i ja ostajemo .Muzika je to za usi onog sto bi otisao sa pozdravom vraticu se .
Moja muzika koju volim da slusam nekako tiho i iz daleka kad pocne da mi se priblizava.
Podignem glavu da nebo dohvatim da prostor bezkraja zagrlim.
Za dusu ga ukradem na rever ga zakacim da dobijem krila nigdje ne otisla prahom rasprasena vjetrom nosena.
Na pragu sam odlaska.Mirno se utapam u neki osjecaj samo meni znanog putovanja.
Oticu cu sve do piste do perona na cesti.
Nadanja da ne sanjam sve su mi bliza ulaze mi pod kozu i koza ko pluca pocinje da dise .
Prate me oni isti od lani drugari i gle oni ostaju a ja odlazim.
Odlazim, otici cu radost me obuzima ta laz mi je sve draza sad je prihvatam ko istinu .
Necu na tu stranu nikad .Necu na tu stranu ostajanja .
Prag mi izmice oci se pogledom gube daljine me zovu i vise nisam tu gdje jesam .
Neotisla nisan stigla negdje. Sad sam izmedju i lijepo mi je lako se rasprasujem ni vjetar mi ne smeta.
Iz tijela dusa iskace .
Pistu peron cestu, sve ostavljam odlazim, nigdje ne krocila .
Klepce vaz ,mirisi se mnoze,zvukovi gube daljine se suzavaju .
Van praga u letu maslacka rastavljena sicusnim listicima znam put znam odlazak bez koraka .
Znam ,znam klimam glavom i masem rukom nikome.
Jeste kad stignu papiri otici cu makar mi to bilo zadnje sto cu uciniti .
Makar tamo ne nasla izgubljuni odsjaj djetinjstva.
Prasinu puteva, jaru ljeta,sazrele trsnje ,dudove,mirisne kruske.
Skolsku skamiju, tablu plavu, krede bijele, sveske prvih slova, crteze, notne sveske,i sto sve jos puna mi glava .
Ne ja ne smijem da saznam da cu zaboraviti da cu na druge potrositi sjecanja.
Da sve necu ispricati bijelom papiru sto na pragu tu gdje jesam stoji i opominje .
Čitaćemo i ostale delove, samo polako