Uzrok razlika u duhovnim učenjima

Louis de Broglie: "Entitet 'elektron', kao i drugi elementarni entiteti u fizici, ima dva nespojiva aspekta, koji se ipak moraju pomenuti da bi se objasnilo njegovo svojstvo. Oni su kao dva lica jedne stvari koja se nikad ne mogu videti u isto vreme, već se moraju vizualizovati da bi se stvar mogla kompletno opisati."
*
Ācārya Vidyānandi: „"Voda iz okeana koja je u posudi ne može se zvati ni okeanom ni ne-okeanom, već jednostavno delom okeana. Slično i doktrine iako izrastaju iz apsolutne istine ne mogu se zvati potpunom istinom ni neistinom."
***

Danski dobitnik Nobelove nagrade za fiziku Niels Bohr je uveo "Princip Komplementarnosti". Uvideo je da neka pojava može sadržati kontradiktorna svojstva. Na primer, svetlost se može pojavljivati i u obliku talasa i čestice. Sve zavisi od načina posmatranja i eksperimenta. Niels je proučavao i filozofiju. Posebno Kjerkegora. Kada mu je dodeljeno najviše dansko priznanje ili red Slona, napravio je dizajn svoga grba s yin i yang simbolima i latinskim motom: "Contraria sunt complementa."

Dosta religija se, na prvi pogled, značajno razlikuje. Pored monizma ili verovanja da sve potiče od Jednog postoji i dualizam i pluralizam, što znatno umanjuje i diskredituje religiozno-duhovne stavove. Međutim, kao što je Bohr pokazao, ista pojava može sadržati suprotne karakteristike i time dovesti do različitih interpretacija. Shvatanje koje se koncentiše samo na jedan aspekt će se razlikovati od shvatanja koje je uočilo drugačiji ili više različitih aspekata. Svako od njih dostigne različit nivo spoznaje. Neke interpretacije su površnije, a neke dublje i sveobuhvatnije. U Indiji se pojedina božanstva prikazuju sa više ruku i lica i time ističu mnogostruki aspekt jednog istog.

Džainizam (imao veliki uticaj na Gandija) je uvažavao sve religije i duhovna učenja. U jednom zapisu je navedeno kako je Prabandhacantamani car Siddharaja tražio prosvetljenje, ali nije bio siguran koje je najbolje duhovno učenje. Zato je pitao Hemacandra za savet. On mu je rekao da razmatra sva. To je potkrepio pričom o bolesnom čoveku koji se izlečio uzimajući mnogobrojne lekovite trave, jer nije mogao tačno utvrditi koja lekovita trava leči njegovu bolest.

Razmatranje različith shvatanja proširi vidik i omogući da se uoči nešto zajedničko ili neka skrivena, fundamentalna istina. Za Bohra su kontradiktorna učenja predstavljala naročit izazov. Imao je običaj da kaže: "Divno da smo se susreli s paradoksom. Sada ima malo nade da ćemo ostvariti progres!"

Dakle, drugačije perspektive su stimulativne za um. Pomažu da ostaje otvoren, nastavi sa istraživanjem, ide dalje i unapredjuje razumevanje. Ipak, raznovrsna duhovna učenja imaju i nuspojavu. Unose pometnju u terminologiju i otežavaju pravilno razumevanje i sporazumevanje jer koriste drugačije termine. Nekad isti termin ima različito značenje, a različit isto ili slično. To se naročito odnosi na pojmove duše i duha.

Dosta religija, koje propagiraju monizam, apsolutno Jednom daju drugačija imena i tumačenja. U hrišćanstvu Jedno je bog (lat. Deus, Dominus deus), ali isto tako i Jehova što predstavlja transkript hebrejskog tetragama JHVH sa značenjem: "On prouzrokuje da postaje." U islamu je Alah.

U taoizmu reč Tao podrazumeva put s mnogostrukim značenjem. Interpretira se kao način, metod, princip, ali i beskonačni kontinualni razvoj koji se nikada ne završava. Ime je dato samo radi lakšeg objašnjenja pošto se za Tao kaže: "Tao koji se može reći nije večni Tao. Ime koje se imenuje nije večno Ime. Neimenovano je večno i stvarno." Ime simboliše manifestovanu ili ispoljenu, realizovanu, fizičku pojavu. Suština je nemanifestovani, nerealizovani potencijal iza pojave. Dok je realizacija odredjena, promenljiva i prolazna, suština je neprolazna i večna.
 
Ācārya Vidyānandi: „"Voda iz okeana koja je u posudi ne može se zvati ni okeanom ni ne-okeanom, već jednostavno delom okeana. Slično i doktrine iako izrastaju iz apsolutne istine ne mogu se zvati potpunom istinom ni neistinom."
Nisi me razumela, Sofija, do kraja na onoj prethodnoj objavi... :)
Kad je čaša puna vode iz "okeana", ona je puna - pa je puna.:D To, pak, neće sprečiti "okean" da se i dalje uliva u nju, niti nju - da se preliva iz sebe tom novom vodom. ;)
 
Nisi me razumela, Sofija, do kraja na onoj prethodnoj objavi... :)
Kad je čaša puna vode iz "okeana", ona je puna - pa je puna.:D To, pak, neće sprečiti "okean" da se i dalje uliva u nju, niti nju - da se preliva iz sebe tom novom vodom. ;)

Ne znam da li si video da sam edit komentar? Ponekad nešto suviše brzo napišem (naročito kada sam ograničena vremenom) i ne uspem pavilno izraziti što sam nameravala i što mislim. Zato ispravim. Ne zbog toga da bih bila u pravu, već što želim da se postigne što bolje razumevanje. Ti svojim zapažanjima ili pominjanjem nečega takodje tome doprineseš. S obzirom da sam izmenila tekst slobodno dislike ako za nešto miliš da je neprihvatljivo.

Razumem logiku toga što kažeš. Ali, ono čime se ne slažem je pasivnost čaše ili posude. Tu je već granica dokle se može ići u poredjenju ljudi i posuda. Jer, od ljudi zavisi da li će se okrenuti tom izvoru, uspostaviti vezu i otvoriti poklopac :) tako što se operedele za najplemenitije u sebi ili će izabati niske nagone i time zatvoriti poklopac :) i udaljiti se od toga izvora.

Svest nije fizički entitet. Ima drugačije zakonitosti od vode. Ako se u čašu stalno sipa voda normalno je da će se iz nje izlevati. Isto se ne može reći za um. Um koji se nadahnjuje višim duhovnim potencijalom se još više otvara i širi. Što više prima više u njega staje.
 

Nemam više account na scribd. Ali sam čitala pripovetku. Singer nije bez razloga nobelovac. Zaista brilijantno predstavi likove. U ovom slučaju čoveka koji nema "svoje Ja".

Frojd je uveo pojam ega da bi lakše objasnio samosvest ili svesni deo ličnosti. Medjutim, neka duhovna učenja su ego poistovetila sujetom i taštinom i predstavila ga uzrokom zla i neosvešćenosti. Dakle, reč ego je postala "dirty word" i sinonim za sve što je loše u ljudskoj prirodi. Iz toga je sledio logičan zaključak da je potrebno eliminisati ego i da će se ljudi automatski osvestiti, postati dobri i puni ljubavi. Samim tim rešiće se svi problemi i zemlja će se preporoditi i procvetati. Zavladaće mir i blagostanje.

Da li je i koliko takvo shvatanje osnovano? U svakom slučaju da postoje sujetni, arogantni ljudi "prepuni sebe" koji podcenjuje sve i svakoga. Smatraju da su iznad svih i da im niko nije ravan. Za njih je karakteristična površnost jer nemaju kontak sa svojom duhovnom suštinom. Za to je potrebna dublja refleksija i introspekcija.

S obzirom da svaki čovek sve procenjuje kroz sebe ako ne zna svoju esenciju neće pravilno proceniti ni objektivni, spoljašnji svet. Biće preterano subjektivan i nesposoban da pronadje pravi balans ili meru u odnosu s drugima.

Isto je i sa ljudima koji podcene sebe, svoju ličnost i sposobnost. Oni takodje ne znaju svoju suštinu i ne mogu biti autentični, kao u slučaju Gimpela. Mada kaže da ne misli da je luda (svesno pokušava da zadrži trunku dostojanstva i samopoštovanja) odmah posle toga nastavlja kako su ga još iz detnjstva nazvali ludom, budalom, tupavkom, glupanom itd. što je on prihvatio i počeo se tako i ponašati.

Znači, dao je moć spoljašnjem, a i zgubio sebe. Zato je nepromišljeno prihvatao i verovao sve što mu se kaže kao što je i uzeo ulogu žrtve. O ničem nije odlučivao. To su drugi činili umesto njega. Čak i kada je zatekao svoju ženu u krevetu s drugim uspeli su ga ubediti da to nije istina i da ne treba samom sebi verovati. Od njega je mogao raditi svako šta god je hteo pošto nije imao nikakve granice niti je mogao reći ne.

To se ponekad poistoveti dobrotom. Za takve ljude se kaže da su dobri za sve, ali ne i za sebe ili "Dobar i lud dva brata rodjena." Ne shvata se da nije u pitanju dobrota nego disfunkcionalna ličnost isto kao i preterana sujeta i arogantnost.

Čovek ne može biti istinski dobar ako nema unutrašnju snagu i autentičnost ili kontak sa svojom suštinom. Zdrava ličnost ne poštuje samo druge nego i sebe. Ima granice u odnosu s ljudima i ne ustručava se reći kada se prelaze. Tako i uspeva uspostaviti uravnotežen i konstruktivan odnos s unutrašnjim i spoljašnjim.
 
Meni je u centru priče fenomen samozavaravanja kao takvog...:) Takav Gimpel i jeste, međutim, kroz Singerov paradoks, nosi istrajno svoju sudbinu na leđima. I njegova žena, u smrtnom času, pa i nakon smrti, kad mu se javila u snu onako garava, priznaje mu ne njegovu zabludelost, već svoju...;) To je jako znakomito. To je ono što tu uspostavlja pravi kompas stvari...:cool: Gimpel isprva veruje u svaku laž, a kao omatoreo prolazi kroz njih kao nož kroz buter, u istini koju shvata i ovostrano i onostrano. Zbog toga je Singer nobelovac...:)
 
Meni je u centru priče fenomen samozavaravanja kao takvog...:) Takav Gimpel i jeste, međutim, kroz Singerov paradoks, nosi istrajno svoju sudbinu na leđima. I njegova žena, u smrtnom času, pa i nakon smrti, kad mu se javila u snu onako garava, priznaje mu ne njegovu zabludelost, već svoju...;) To je jako znakomito. To je ono što tu uspostavlja pravi kompas stvari...:cool: Gimpel isprva veruje u svaku laž, a kao omatoreo prolazi kroz njih kao nož kroz buter, u istini koju shvata i ovostrano i onostrano. Zbog toga je Singer nobelovac...:)

Uzrok samozavaravanja je dezintegralna ličnost. Gimpel je spoljašnje prihvatio kao svoje. Poražavajućim iskustvima sa okolinom su se nagomilale različite zablude, nerasčišćeni konflikti i potisnuta destruktivna osećana, tj. Polusvesni ego koji ga je odvojio od njegove prave suštine.

Zbog toga je jednog trenutka iz toga osećanja i tih zabluda odlučio da se osveti ljudima. Izvršio je nuždu u testo i ispekao hlebove. Tada mu se u snu javila žena sa crnim licem i opomenula ga da to što radi nije dobro i da neće ostati nekažnjeno.

Mislim da je to ključni moment koji mu je pomogao da prodje kroz te zablude, da se vrati sebi ili da uspostavi konatakt sa svojom pravom suštinom. Pronašao je unutrašnji moralni kompas i osvestio se. Shvatio je da je i njegova žena bila žrtva njenih okolnosti, ali na drugačiji način. Dok je ona bila bezobzirna i ohola, on je dozvilio da se po njemu gazi.

Gimpelu su drugi stvarali sudbinu, pa mu je i bila teret koji je nosio na ledjima. Ali, kada se osvestio dobio je mudrost i snagu. Odlučio je da preuzme odgovornost za sebe i svoj život. Odmah je otišao iz toga mesta i započeo mnogo mirniju egzistenciju.

Razumeo je da su sve teškoće u ovom životu prolazne i da su kao san. Ono što je stvarno je iza toga sna. Najvažnije nosimo u sebi, a to je čista duša koja nas povezuje s bogom kojem se vraćamo posle završenih lekcija i obavljenog zadatka.
 
Znam, to je psihološko tumačenje... ali literarnog dela. :D To je svet drugačijeg, prenesenog značenja, Sofija.
U teoriji književnosti postoje psihološka tumačenja, da ne bude da grešiš, ima ih itekako. ;) No ovde je baš jedan suptilan akcenat na ontologiji,
epistemologiji, pa ako baš želiš - i eshatologiji... Sve je ok, nema kolaterala...:) PS. Pre žene, javio mu se Šejtan sam... ;) Uh, smrzo sam se... :lol: opako.
 

Back
Top