Uzrok depresije?

Jok. Ne pocinje depresija zbog toga. Kakvi vremenski uslovi, kakva dosada.... Pa nisu ljudi od secera stvoreni, pa ce ih kisica rastopiti jer pada 2 dana. Radi se o poremecaju transmitera, i kada se biohemija mozga poremeti, onda naravno da ce covek "zbog dosade" da postane depresivan, misleci da mu od toga depresija. Tako je i sa brdo drugih stvari - Ljudi misle da su u depresiji zbog dece, zene, braka, posla, ovoga, onoga, sve i svasta su im krivi, a onda posle 3-4 nedelje na selektivnim inhibitorima ponovnog preuzimanja serotonina, odjednom sve im to izgleda nekako bezazlenije, happy su, sve je sada super, cak i ono sto ih ometa u zivotu ne moze da ih uzdrma i da im osmeh sa lica skine.

A trebalo bi i da pravis i razliku izmedju prave klinicke depresije i recimo dugorocne distimije.

Nego, posle USA filmova i serija, i nas narod poceo da se glupira, razmazenim frazama - "jao sto sam danas nesto u depri nije mi ni do cega, imam 100 problema (a zapravo nema ni 1 niti su to pravi problemi, kao sto je npr neko ko se bori sa kancerom i metastazama, sa ljudima koji izgube kuce u poplavama, umre im dete itd).

Pa nema to toliko veze sa hemijom, jednostavno neki ljudi su emotivni, senzitivniji od ostalih i jednostavno imaju manji prag tolerancije na stres i frustracije i zato su skloniji recimo stanjima kao sto su anksioznost, depresija, panicni poremecaj.......od nekih drugih ljudi.

Znaci u najvecem broju slucajeva takva stanja uzrokuju samo misli, odnosno nezeljen i los tok misli. (i za tako nesto najcesci okidac je neki traumatican dogadjaj kao sto su gubitak voljene osobe, raskid, nagla promena sredine, nacina zivota......itd, jer tako neki dogadjaji suvise brzo ulete u nesvesni deo mozga i onaj "filter" izmedju svesnog i nesvesnog ne stigne adekvatno da obradi te informacije, zato svaki sledeci put kada se nadju u slicnoj situaciji to se aktivira iz nesvesnog dela mozga i oni nesvesno reaguju na slican nacin i imaju iste simptome, tako se recimo razvijaju razne fobije, napadi anksioznosti, panicni napadi , tako recimo mnogo ljudi misle da imaju agorafobiju, da se boje da udju u guzvu, u gradski prevoz, u prodavnicu......ali zapravo taj strah nema nikakve veze sa prevozom ili supermarketom, vec ih to i taj ambijent u podsvesti podseca na nege druge traumaticne situacije i mesta kada su reagovali uplaseno, uspaniceno.....itd i zato oni ponovo na tim nekim mestima ili situacijama reaguju na slican nacin i sad kako bi oni izbegli te potencijalne neprijatnosti oni ta odredjena mesta ili situacije svesno pocinju da izbegavaju)
 
Pa nema to toliko veze sa hemijom, jednostavno neki ljudi su emotivni, senzitivniji od ostalih i jednostavno imaju manji prag tolerancije na stres i frustracije i zato su skloniji recimo stanjima kao sto su anksioznost, depresija, panicni poremecaj.......od nekih drugih ljudi.

Znaci u najvecem broju slucajeva takva stanja uzrokuju samo misli, odnosno nezeljen i los tok misli. (i za tako nesto najcesci okidac je neki traumatican dogadjaj kao sto su gubitak voljene osobe, raskid, nagla promena sredine, nacina zivota......itd, jer tako neki dogadjaji suvise brzo ulete u nesvesni deo mozga i onaj "filter" izmedju svesnog i nesvesnog ne stigne adekvatno da obradi te informacije, zato svaki sledeci put kada se nadju u slicnoj situaciji to se aktivira iz nesvesnog dela mozga i oni nesvesno reaguju na slican nacin i imaju iste simptome, tako se recimo razvijaju razne fobije, napadi anksioznosti, panicni napadi , tako recimo mnogo ljudi misle da imaju agorafobiju, da se boje da udju u guzvu, u gradski prevoz, u prodavnicu......ali zapravo taj strah nema nikakve veze sa prevozom ili supermarketom, vec ih to i taj ambijent u podsvesti podseca na nege druge traumaticne situacije i mesta kada su reagovali uplaseno, uspaniceno.....itd i zato oni ponovo na tim nekim mestima ili situacijama reaguju na slican nacin i sad kako bi oni izbegli te potencijalne neprijatnosti oni ta odredjena mesta ili situacije svesno pocinju da izbegavaju)

Pa nije baš sve tako jednostavno. Za početak, dobar udeo u nastanku depresije imaju geni - nekih 30-40% udela se pripisuje genetici. Pored gena, naravno, depresiju mogu da izazovu i razni sredinski faktori (što si i sam pomenuo), koji mogu trajno da naruši normalno funkcionisanje mozga i samim tim učine osobu podložnijom depresiji. Msm ne sporim ja ovo što si ti napisao, jer depresija zaista može da nastane kao posledica nekih negativnih događaja u životu, samo hoću da kažem da ta veza između stresa i depresije i nije toliko jednostavna i jednosmerna. Elem, ti sredinski faktori često nisu tipa dobio sam otkaz ili ostavila me žena, već mogu da imaju dosta duboke korene. Tako na primer, jedan od uzročnika koji se, pored depresije, dovodi u vezu sa raznim psihijatrijskim oboljenjima jeste zlostavljanje u detinjstvu, koje je dosta dublje ukorenjeno u psihu čoveka od ovih ,,običnih'' stresora poput razvoda ili otkaza.
Pored toga, ne mogu se svi slučajevi depresije dovesti u vezu sa psihološkim stresom. Na primer, kod jedne grupe pacijenata, ona se dovodi u usku vezu sa inflamacijom, tj. depresija je kod tih ljudi nastala kao posledica nekih bolesti koje u svojoj osnovi imaju inflamaciju. Dakle, ti ljudi nisu pretrpeli nikakvu traumu, bili su zdravi, pravi, veseli, pozitivni, a onda ih je strefila neka bolest, koja je sa sobom dovela (a često i ostavila u amanet) i depresiju.
Msm depresija je daleko od onoga - bilo mi je sve kul, dok mi nije umrla mama/tata/baba/deda/ker, pa su mi se zacrnile mislii i postao sam depresivan jer sam osetljiv. Depresija je mnogo kompleksnija i strašnija bolest, koja treba da se leči, tako da reći da je neko depresivan jer je emotivan i osetljiviji od ostalih jednostavno nije tačno jer uzroci ove bolesti još uvek nisu tačno definisani.
 
Poslednja izmena:
Pa nije baš sve tako jednostavno. Za početak, dobar udeo u nastanku depresije imaju geni - nekih 30-40% udela se pripisuje genetici. Pored gena, naravno, depresiju mogu da izazovu i razni sredinski faktori (što si i sam pomenuo), koji mogu trajno da naruši normalno funkcionisanje mozga i samim tim učine osobu podložnijom depresiji. Msm ne sporim ja ovo što si ti napisao, jer depresija zaista može da nastane kao posledica nekih negativnih događaja u životu, samo hoću da kažem da ta veza između stresa i depresije i nije toliko jednostavna i jednosmerna. Elem, ti sredinski faktori često nisu tipa dobio sam otkaz ili ostavila me žena, već mogu da imaju dosta duboke korene. Tako na primer, jedan od uzročnika koji se, pored depresije, dovodi u vezu sa raznim psihijatrijskim oboljenjima jeste zlostavljanje u detinjstvu, koje je dosta dublje ukorenjeno u psihu čoveka od ovih ,,običnih'' stresora poput razvoda ili otkaza.
Pored toga, ne mogu se svi slučajevi depresije dovesti u vezu sa psihološkim stresom. Na primer, kod jedne grupe pacijenata, ona se dovodi u usku vezu sa inflamacijom, tj. depresija je kod tih ljudi nastala kao posledica nekih bolesti koje u svojoj osnovi imaju inflamaciju. Dakle, ti ljudi nisu pretrpeli nikakvu traumu, bili su zdravi, pravi, veseli, pozitivni, a onda ih je strefila neka bolest, koja je sa sobom dovela (a često i ostavila u amanet) i depresiju.
Msm depresija je daleko od onoga - bilo mi je sve kul, dok mi nije umrla mama/tata/baba/deda/ker, pa su mi se zacrnile mislii i postao sam depresivan jer sam osetljiv. Depresija je mnogo kompleksnija i strašnija bolest, koja treba da se leči, tako da reći da je neko depresivan jer je emotivan i osetljiviji od ostalih jednostavno nije tačno jer uzroci ove bolesti još uvek nisu tačno definisani.

Upravo tako. Ali ne razumeju ljudi. Misle da je depresija nesto sto tek eto tako, veoma lako nestaje kada se "skenjas" a isto tako odlazi kao rukom odnesena kada ti obican covek da savet - "ne sekiraj se, bice bolej samo razmisljaj pozitivno i za nedelju dana si kao nov".

A ima i ono kada dlaka od macke preko toxoplazme izaziva shizofreniju.
http://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy=2015&mm=06&dd=14&nav_id=1004296
 
Depresija je ozbiljna bolest, i ne leci se lako, i sigurno istu ne mogu da izlece terapije sa srpskim psiholozima i psihijatrima.

Posebno je gore sto si inteligentniji, tek pa tada mogu manje da ti pomognu.

Oni jedino sto imaju monopol da prepisu lekice, pa moras da ides kod njih zbog toga.
 
Depresija je ozbiljna bolest, i ne leci se lako, i sigurno istu ne mogu da izlece terapije sa srpskim psiholozima i psihijatrima.

Posebno je gore sto si inteligentniji, tek pa tada mogu manje da ti pomognu.

Oni jedino sto imaju monopol da prepisu lekice, pa moras da ides kod njih zbog toga.

Nemoj da satanizujes jednu zemlju i njene gradjane tek onako.... Da nije tako, uoopste, nasi med., strucnjaci ne bi bili tako cenjeni na zapadu.
Zamisli kada bi Novak imao tvoje stanoviste, nikada ne bi postao broj jedan, jer kako je to moguce, kada je on "srpski teniser".

Jeste tacno da nisu stvari idealne u nasoj zemlji, da je zdr. sistem los, da se ljudi zaposljavaju preko veze a ne kompetencija, ali znam puno izlecenih od izuzetno slozenih i upornih depresija.

Ne treba biti iskljuciv, ni u kritikama necega a ni u prevelikim opravdavanjima.

I zasto je gore sto su inteligentniji, znaci hoces reci da postoji kauzalnost - Veca IQ = manja pomoc ljudima.... Zanimljiva bi to bila tema za nekog studenta psihologije da izucava i napise seminarski ili diplomski rad, ali da ti odmah kazem, tu takva veza ne postoji.

Sve sto si nabrojao je neki vid stereotipa, ovo za IQ cak i nije stereotip, vec nesto samo tvoje izmisljeno cega i nema toliko u praksi.

A plus sto ti strucnjaci uopste i ne moraju da budu inteligentni, nego prosecni..... Neko studira medicinu i po 12 godina, pa polako psole specijalizacija pa ikad nesto zavrsi.....

A najinteligentniji covek kod nas npr - prodaje na pijaci i nije nikakav psihijatar ni naucnik vec prodavac.

Nemojmo se sad gadjati nekim netacnim pretpostavkama u vezi sa inteligencijom i lecenjima ljudi, medicinom itd.

A tu je i pitanje sta je za koga lako a sta tesko..... Npr za pacijente panicnog poremecaja je to nesto najgadnije i najstrasnije sto im se moze desiti, za mnoge gore nego i karcinom, mnogi odu u depresiju pa se i ubiju, a za strucnjake koji bas to lece je to smesno i prosto kao pasulj za ileciti, pogotovo npr za kognitivno-bihejvioralen psihoterapeute koji ce to izleciti i bez farmakoterapije, ukoliko nije ne znam koliko jak poremecaj i otisao vec u komorbiditet sa puno toga.
 
Ti zivis u svom formalnom svetu iz bajke. U realnosti, jako je malo dobrih strucnjaka u bilo kojoj oblasti, a posebno u ovako specificnoj, a najposebnije u Srbiji; i oni generalno jako malo sustinski pomazu kada su ove oblasti u pitanju. Sad, ja stvarno verujem da oni u svojim izvestajima i analizama pisu u statistikama da su fenomenalni strucnjaci, ali na njihovu zalost, realan zivot pokazuje koliko su nemocni, a ne tako mali broj cak i nesposoban da se bave ovim. U stvarnom svetu isto tako, ogroman broj naucnih istrazivanja nema veze sa naukom, i ima mnoooogo djubreta.

Djokovica ne mozes da pominjes u istoj recenici sa psiholozima, jer su Djokovicevi rezultati jako vidljivi svim culima, i mogu da se izmere u decimalu, a oblast depresije ili npr. bolesti zavisnosti, su tako mnogo kompleksnije, i rezultate ne mozes da zahvatis generalno ni cisternom od 20 tona.

Sto se tice inteligencije, da, zaista bih voleo da neko napravi objektivno istrazivanje o tome, ali bojim se da je ono nemoguce, jer postoji Kartel strucnjaka koji bi zabranili npr. merenje IQ-a psihologa i psihijatra, i da li postoji kauzalitet izmedju boljih rezultata u psihoterapiji kada se IQ strucnjaka i pacijenata poklapaju. Jer, postoji mogucnost da bi im se raspao Kartel zbog rezultata tog istrazivanja. A i generalno, merenje IQ-a u modernoj nauci je bas onako nesto sto je nepozeljno zbog PC vrednosti koje danas vladaju. Imas pravne norme koje zabranju poslodavcu da meri IQ radnika, a mogu da zamislim kako bi ljudi reagovali da se meri IQ strucnjaka.
 
Poslednja izmena:

Back
Top