Inje svjetluca u blijedoj svjetlosti, srce se ledi od udaraca po zraku i jecanja noćnih vjetrova. Sjaj mjeseca, dodir vjetra, riječi misli, probadale su moje tijelo poput igle. U tišini su tiho bubnjali otisci osamljenosti, čežnje i naviranje suza.
Uvijek isti dan, opet ja u njemu, sat zvoni budim se. Noć se polako diže kao zavjesa, čak se i šuštanje čuje.
Dan se izvlači iz ljušture, širi se. Soba biva obasjana jasnom svjetlošću, predmeti su imali čvrstinu okovani mrakom.
Okrenula sam se na leđa i utonula u papirnatu šaru na zidu.Opet su se moje misli prelile mekom plimom nostalgičnih sjećanja
Uvijek isti dan, opet ja u njemu, sat zvoni budim se. Noć se polako diže kao zavjesa, čak se i šuštanje čuje.
Dan se izvlači iz ljušture, širi se. Soba biva obasjana jasnom svjetlošću, predmeti su imali čvrstinu okovani mrakom.
Okrenula sam se na leđa i utonula u papirnatu šaru na zidu.Opet su se moje misli prelile mekom plimom nostalgičnih sjećanja