Uvek zrtva?

Ja sam jednom organizovala porodičnu radionicu, gde smo svi jedni
drugima zadali ''nemoguć zadatak''. Dakle, svi primetimo kod drugih
neku lošu naviku, pre nego kod sebe. A ko će bolje te navike primetiti
nego ukućani. I da skratim priču..
Moj bivši je dobio zadatak da se nedelju dana ne žali.

Pa on je posle par sati izgledao kao potpuno tužno malo dete.
Očajan..
Drugi mu brane da se žali. Eto nama to smeta, zato smo mu dali takav
zadatak. Ne volimo ga. Gde on da se izjada ako ne u kući? Bla, bla, bla..
I povrati se čovek.. :lol: Opet je žrtva i sve je na mestu.

Neko prosto neće da da sebi šansu ni da vidi šta je to. Na silu ne biva..
 
Zasto pojedini ljudi biraju da stalno budu "zrtva" u sopstvenim zivotima ?

Sve sto im se desava u zivotu znaju uzrok, posledice, trenutni status odnosa, znaju i kako da rese problem
ali uporno izbegavaju da delaju. Biraju da su "zrtva".

Sta Vi mislite ?

p.s. Ispiraciju za temu nasao mejdu ljudima koje poznajem i vidjam moze se reci svakodnevno.
Zele da im drugi pomazu...
 
Zasto pojedini ljudi biraju da stalno budu "zrtva" u sopstvenim zivotima ?

Sve sto im se desava u zivotu znaju uzrok, posledice, trenutni status odnosa, znaju i kako da rese problem
ali uporno izbegavaju da delaju. Biraju da su "zrtva".

Sta Vi mislite ?

p.s. Ispiraciju za temu nasao mejdu ljudima koje poznajem i vidjam moze se reci svakodnevno.
Zato sto zele za sve sto im se desava da okrive druge, a ne sebe....
 
Па често је то реално тачно. Некога одбаце, деси му се ово, оно, шта, треба да ћути и трпи. Људи сами ни чим изазвано врше притиске, једни на друге што оправдава њихов став, нпр. неко је повучен у школи, за друге је то знак да га треба зезати иако он то није тражио, шта је он него жртва, можда би он требало да се извини њима?

Друштво је пуно предрасуда, репресије, и тако тога, хоћеш нпр. да се дрогираш и уживаш, не може, забрањује ти држава а и људи те осуђују.
 
Zasto pojedini ljudi biraju da stalno budu "zrtva" u sopstvenim zivotima ?

Sve sto im se desava u zivotu znaju uzrok, posledice, trenutni status odnosa, znaju i kako da rese problem
ali uporno izbegavaju da delaju. Biraju da su "zrtva".

Sta Vi mislite ?

p.s. Ispiraciju za temu nasao mejdu ljudima koje poznajem i vidjam moze se reci svakodnevno.
Svasta moze da bude u pitanju.
Manjak samopouzdanja, strah od promena, naucen model ponasanja iz detinjstva, depresija.
Medjutim to moze da bude i nacin trazenja paznje, emocionalni vampirizam, pasivna agresija, lenjost.
 
obično ima neko objašnjenje, ali daj konkretan primer
nekad ne vidiš objašnjenje. možda izbegavaju da se suoče sa nekim razlozima za paniku i onda se drže poznate muke, možda ih prosto mrzi da se sele odnekud. ako te neko muštra možda moraš da se skloniš a ko će da se cima i onda se uzajamno kljucate

možda je to njihov vid odbrane, ako neko njih maltretira tako što je dominantan i agresivan, oni njemu vrate tako što kukaju unaokolo, mislim legitimno je svako traži neki vid preživljavanja :roll:

ako imaju kome da kukaju da ih čuje
 
Pa nismo... jer ta.osoba zna sta je problem, uzrok, posledica, ZNA KAKO da resi, ali se ne usudjuje da pocne resavanjem. Jednostavno kao da uziva da glumi zrtvu i da ima neresivu situaciju.
Lenjost nije, znaci moze biti strah kao i sve gore navedeno.

može i lenjost, kao npr treba da kreneš negde i da ustaneš odmah da ne kasniš, a tebi se sedi još malo i još malo ... inercija kao neka
 

Back
Top